Skoro osam sati trajala je naša agonija povratka u Splitu nakon velikog koncerta Marka Perkovića Thompsona na sinjskom Hipodromu. Teško je uopće prepričati kako su se osjećale tisuće posjetitelja nakon što su cijeli dan proveli na zvizdanu, pa potom cijelu noć na nogama i dočekali idući dan u vozilima dok su im glava padale iza volana, a nisu se ni milimetra pomaknuli satima, i tako sve do zore.
Sam koncert uistinu se može nazvati glazbenim spektaklom, no sve izvan njega može se slobodno okarakterizirati potpunim – debaklom. Već samo putovanje do Sinja trajalo je satima i kolone su se protezale desecima kilometara, redovi za rijetke okolne zahode i punktove s hranom bili su nepregledni, na ulazima su se formirali neviđeni čepovi, da bi potom sam koncert kasnio skoro sat i pol i odužio se do 1 sat iza ponoći – jer su organizatori čekali svu tu masu fanova koji su kupili ulaznicu i zapeli u blizini Sinja.
Mnogi su tada, u jedan sat ujutro, vjerovali da je najgore i najbolje iza njih, da su nekako pregrmjeli vjerojatno najveću gužvu u životu i da je Thompsonov show bio vrijedan sve tek muke, no tek je tada uslijedio najgori dio. Premor, bijes, slabost, glad, žeđ, prazni mobiteli, puni mjehuri, uplakana djeca, a sve zbog nečije preambiciozne želje da u mali gradić Dalmatinske zagore dovede sumanutu masu ljudi.
Životno opasan kaos
Na vlastite oči smo ovo jutro vidjeli desetke sudara, vozači su gubili koncentraciju, udaralo se po sirenama, bijesno izlazilo iz automobila, padale su grozomorne psovke i očajničko traženje krivaca za ovaj košmar, a treba uzeti u obzir da su mnogi vozači nakon svega ovoga trebali potegnuti do Bosne i Hercegovine, unutrašnjosti Hrvatske ili pak Njemačke i Austrije.
Njihove muke zapravo počinju i traju dok ovo čitate jer će se tako devastirani i polomljeni od umora cijeli utorak vucarati po našim cestama, predstavljajući veliku opasnost za sve sudionike u prometu. O prekobrojnoj djeci (napose, izgubljenoj) nećemo ni pričati i svim traumama koje su podnijela njihova slabašna tjelešca.
Ono što smo mislili da će se dogoditi u Zagrebu, dogodilo se u Sinju. Zagrebački koncert bio je ugodna večer šansoni naspram ovog cirkusa u Sinju. Zbog svega toga treba prstom upirati u tri krivca – Miro Bulj, organizatori iz tima Marka Perkovića Thompsona i Ministarstvo unutarnjih poslova. Svi su oni svjesno ignorirali realnost ograničenih kapaciteta u gradu Sinju i svim silama su se trudili jedni drugima održati na životu iluziju da mogu podnijeti toliki teret i navalu.
Pogodite što? Nisu mogli. Skoro nitko ovaj koncert danas neće pamtiti po dobrome jer su apsolutno svi proveli torturu nakon njega i nisu došli svojim domovina zabavljeni, već potpuno izmrcvareni. Prvo su platile noge i gležnjevi, potom želuci i živci, a naposljetku i razbijeni automobili.
Glavni krivci
Policijska uprava splitsko-dalmatinska ponudila je aljkavo objašnjenje kako su kaos prouzrokovali ulasci automobila sa sporednih pravaca na glavne pravce, na što će se gorko nasmijati svi oni su koji su jučer i danas proveli u Sinju. Grad je bio ugušen, slomljen, nepripremljen i naposljetku izuzetno opasan za mnogobrojne posjetitelje.
Tu na red dolazi Miro Bulj koji nije na niti jednu sekundu stao i razmislio može li njegov grad to sve izdržati, već je objeručke prihvatio svaku želju, brojku i težnju narodnog idola. A narodni idol očito nije bio svjestan da se u Sinju ne može reprizirati i producirati dalmatinska verzija zagrebačkog povijesnog koncerta. Na kraju ih je sve skupa ošamarila realnost.
Ako zanemarimo tradicionalne ustaške napjeve i dosta uznemirujuće crnilo koje se spustilo na Hipodrom, ovo je zaista mogla biti čudesna glazbena fešta. Ali sve skupa ih je pojela, prožvakala i ispljunula nadnaravna ambicija i uvjerenje da mogu protiv svake logike i razuma organizirati ugodno okupljanje 150 tisuća ljudi. Da ih nije tjerala neprestana glad za dokazivanjem premoći tradicionalno desno orijentirane mase u ovoj zemlji, mogli su se primiriti s jednako impresivnih 50 tisuća ljudi i sve ovo učiti puno civiliziranijim iskustvom.
Nikom ništa
Ipak, lekcije neće biti naučene. Posjetitelji će vrlo brzo zaboraviti ovaj križni put i vjerojatno već za tjedan-dva s nostalgijom gledati gledati videozapise na svojim mobilnim uređajima. Bulj će zlatnim slovima upisivati rekordne brojke u povijesne knjige grada Sinja i izlistavati kolovošku zaradu ugostitelja, dok će Thompsonov tim pokušati što brže ostaviti ovaj kaos iza sebe. Ovo nismo očekivali, javno je i otvoreno pjevač priznao na pozornici dok se ispričavao zbog kašnjenja.
Kritičari će, naravno, biti prozvani jugonostalgičarima koji razvaljuju domoljubno ujedinjenje i sve će ovo vjerojatno ponoviti za par godina. Koncerti, izbori, nebitno. Ovaj narod je ionako već naučio mazohistički trpjeti bičevanje od strane onih za koje tako glasno navijaju.
