Atmosfera domoljubne ekstaze preselila se s hipodroma na Savi na onaj uz Cetinu, točnije, u grad Sinj. Tenkovima, avionima, kamionima sa zagrebačkom mimohoda unatoč, u glavama većine građana centralna i autentična proslava okrugle godišnjice Oluje se održava ondje gdje Marko Perković Thompson ima svoj koncert. Prije dugačke pauze u pjevačkoj karijeri koja je nastala zbog teške bolesti njegovog sina Ante Mihaela, koncert za obljetnice Oluje se održavao u Markovim rodnim Čavoglavama. Ove godine na tridesetu obljetnicu najslavnije hrvatske ratne pobjede iz Domovinskog rata koncert je u Sinju. Dok se iz svih pravaca prema ovom gradiću u dalmatinskoj zagori slijevaju nepregledne tisuće njegovih obožavatelja, vrijedi se prisjetiti životnog i profesionalnog puta Marka Perkovića Thompsona.
Pjevač koji će se popularnost steći u Domovinskom ratu rođen je 1966. godine u selu Čavoglavama u drniškom kraju. U vrijeme kad se Marko rodio, Čavoglave (tada s petstotinjak stanovnika, a danas manje od 150) su bile samo jedno od brojnih sela oko Svilaje, ali zahvaljujući svom najpoznatijem stanovniku, postale su poznate u čitavom hrvatskom narodu.
Formativne godine
U to vrijeme iz pasivnih krajeva obilježenih siromaštvom muški članovi obitelji odlazili su na privremeni rad u Zapadnu Njemačku kako bi osigurali materijalnu sigurnost svojih obitelji u tadašnjoj Jugoslaviji. To je bio slučaj i s Markovim ocem koji je kao gastarbajter radio u Mönchengladbachu i drugim krajevima Njemačke. Radio je razne poslove, a najviše građevinske poslove. Za to vrijeme o Marku i njegovoj braći je u Čavoglavama brinula majka domaćica. O svom djetinjstvu Perković je često govorio za medije
– Imao sam još jednog brata koji je kao mali umro. U to vrijeme se umiralo i od obične gripe pa sam tako u svojoj ranoj dobi ostao bez jednog brata. U to vrijeme su uže rodbinske i obiteljske zajednice bile čvršće u smislu povezivanja, lakše bi opstali i lakše bi preživljavali pomažući jedni drugima pa tako je mojoj majci bilo lakše jer je s nama živio moj djed koji je bio najveći autoritet cijele obitelji. Njegova mudrost, snaga i radišnost nas je sačuvala – rekao je u jednom intervjuu poznati pjevač.
I u djetinjstvu je Marko imao prilike, pored slušanja djedovih priča o Drugom svjetskom ratu, steći nešto od svojih političkih uvjerenja koja su obilježena snažnim protukomunističkim i protujugoslavenskim crtama. Ne jednom je pričao o incidentu koji je doživio njegov otac kada je prigodom jednog dolaska iz Njemačke sa svojim prijateljima zapjevao jednu domoljubnu pjesmu te zbog toga završio u zatvoru. Oduzeta mu je putovnica i izgubio je posao, naknadno mu je vraćena te je ponovno otišao na rad u Njemačku.
Kada je došlo vrijeme za upis srednje škole Marko se odlučio za pohađanje ugostiteljske škole u Splitu, gradu kojeg je nakon dugog perioda provedenog u Zagrebu odabrao za svoj trajni obiteljski dom. Iako se nikad nije pohađao glazbenu školu cijelog života ga je zanima glazba.
Glazbeni uzori: AC/DC, Iron Maiden…
– Svaki instrument koji bi mi došao u ruke, ja bih ga relativno brzo naučio svirati pa tako i gitaru koja mi je bila, a i ostala meni najdraži instrument. Učio bih gledajući druge i uporno vježbao. Kao mladić skupljao sam ploče, pratio glazbu, slušao, slušajući istraživao razne glazbene pokrete, bendove. Duboki trag su na mene ostavili bendovi poput AC/DC, Guns and Roses, Iron Maiden, a tadašnja domaća pop-rok izdanja sam pratio gotovo sva. Danas, primjerice, volim poslušati Foo Fighters kao i finski bend Nightwish – rekao je Perković u intervjuu za FAZ.
Na početku Domovinskog rata 1991. godine Marko se pridružio Zboru Narodne Garde. U tom periodu je stekao je svoj nadimak jer je neko vrijeme nosio američku strojnicu Thompson. Uskoro je snimio pjesmu koja će označiti početak jedne od najzapaženijih pjevačkih karijera u Hrvatskoj – Bojna Čavoglave. Prvi je put javno izvedena na Hrvatskom radiju Split, 31. prosinca 1991. godine.
Prvi album
Iduće godine izdao je i svoj prvi studijski album “Moli mala”. U svojoj ranoj fazi nisu mu bile strane apolitične ljubavne pjesme, ali u tome se nije proslavio. Glazbeni kritičari navode 2000. godinu kao veliku prekretnicu u njegovoj karijeri kada je postao simbol one populacije koja se s dolaskom SDP-a na vlast počela osjećati kao gubitnička i u neku ruku (koliko god taj osjećaj bio iracionalan) kao podstanar u vlastitoj državi.
Bilo kako bilo, simbol hrvatskih domoljubnjih skladbi ostao je u očima kako dobronamjernih tako i nedobronamjernih do današnjeg dana. To je dokazao i najnovijim albumom Hodočasnik koji je objavljen 13. lipnja 2025. godine u izdanju Croatia Recordsa. Prva velika izvedba pjesama s albuma održana je na koncertu na Zagrebačkom hipodromu 5. srpnja 2025. godine. Ovaj koncert oborio je svjetski rekord po broju prodanih ulaznica za jedan nastup, s 504 000 prodanih ulaznica.
Ne odriče se Poglavnika
Na samom početaku karijere bile su mu upisane dvije činjenice koje će ga pratiti do danas. Prva činjenica je njegova nesporna popularnost koja duguje atmosferi prkosa i ratničkog stava iskazanog u Bojni Čavoglave, pjesmi koja je više no i jedna druga iz Domovinskog rata u Hrvatima budila zanos. Druga činjenica vezana je za poklič kojim počinje Bojna Čavoglave – Za dom spremni. Naravno, riječ je o ustaškom pozdravu, paroli koja sa sobom nosi svu neugodnu i nepoćudnu simboliku fašističkog režima koji je između ostalog imao logor u kojem su masovno ubijani nedužni ljudi samo po osnovu svoje etničke ili vjerske pripadnosti.
Nažalost, i sam Thompson je pridonio da se u javnosti njegovo ime počne redovito povezivati s navedenom simbolikom.
– Moje političko uvjerenje je takvo da poštujem Poglavnika. Da nije bilo Nezavisne Države Hrvatske, ne bi bilo ni današnje Hrvatske. Ustaše nisu bili koljači nego uredna vojska koja se borila za neovisnost svog naroda i ti su vojnici bili primjer mnogim drugim vojskama – dio je Thompsonovog intervjua Slobodnoj Dalmaciji iz siječnja 1997. godine.
Zbog kontroverzi vezanih uz odnos prema zločinačkom dijelu hrvatske povijesti pjevaču su zabranjivani nastupi u nekim europskim državama poput Švicarske ili Nizozemske, ali i u dijelovima Hrvatske, poput zabrane koncerta u pulskoj Areni 2008. godine. Sve je kulminiralo 2003. godine objavom snimke na kojoj je razvidno kako Thompson pjeva skarednu pjesmu “Jasenovac i Gradiška Stara” u kojoj se slave ustaški pokolji Srba.
U međuvremenu je evoluirao pa na pitanje njemačkog novinara iz 2020. godine o Poglavniku Thompson odgovara:
“To želim zadržati za sebe, ali ne zato da izbjegavam tu temu nego ja nisam povjesničar, a i manje sam kompetentan od drugih koji bi o toj temi mogli razgovarati i iznositi mišljenje u javnost. Naravno da nas sve zanima povijest pa tako i mene ali bilo bi od mene neskromno da dajem ocijene nečije povijesne uloge, radije to prepuštam povjesničarima i sudu vremena. Naravno, ako vi aludirate na zločine koji se vežu uz povijesnu ulogu Ante Pavelića moram Vam reći da ja osuđujem sve režime ako su činili zločine bio on fašistički, komunistički, ili bilo koji drugi.”
