U prepunoj dvorani Knjižnice i čitaonice Stari Grad predstavljena je zbirka čakavske poezije „Dobron vojon uz njok dišpeta“ autora Tomislava Lazanea, najveselijeg hvarskog pjesnika. Knjiga donosi stihove u kojima se, kako su istaknuli govornici, isprepliću ljubav prema moru i obitelji, duboka vjera, humor i osebujni jelšanski govor.
Profesorica Ivana Belić Mustapić posebno je naglasila bogatstvo tema i vedrinu Lazaneova stvaralaštva: „Njegovi su stihovi prožeti ljubavlju prema moru i svemu morskome, vjeri i Božanskoj milosti, obitelji, unucima i prijateljima, ali i humorom, onim pravim dalmatinskim, proizašlim iz potrebe da se čovjek ‘nataroko’ ne bi li svijet i ljude oko sebe učinio sretnijima i zadovoljnijima.“
Dodala je i da autor „svaku pjesmu gradi kao mali svemir u kojemu se isprepliću vjera, more i ljudska toplina“, ističući njegov životni stav: „Nije lako uvijek biti dobre volje, ali naš Tomislav rijetko je loše volje. Njegov moto je biti uvijek dobre volje i svojom dobrom voljom zazvati i druge da budu dobre volje.“
Profesorica je podsjetila i na duhovitu notu zbirke: „Tomislav piše iz srca, a njegova riječ, premda često začinjena humorom, nosi duboku poruku – da život vrijedi živjeti unatoč svim izazovima.“
Ravnateljica knjižnice u Jelsi, Maja Vukić, istaknula je važnost očuvanja lokalne baštine i jezika:
„Njegovi stihovi čuvaju ono najdragocjenije – naš jelšanski govor. Svaka pjesma odzvanja autentičnim ritmom čakavice i prenosi mirise i zvukove našeg otoka.“
Dodala je: „Specifični elementi jelšanskog govora koje Tomislav koristi podsjetnik su da je jezik živa baština. Na nama je da ga prenosimo dalje, jer u njemu živi naša povijest, identitet i duh.“
Prema riječima urednika knjige Rudolfa Ćurkovića, zbirka je „nasmijani zapis mudrosti koji unosi radost u svakodnevicu“, dok je povjesničar i recenzent Mladen Domazet djelo opisao kao „patos i krik jednog ribara“ – poeziju koja „spaja more i čovjeka, vjeru i ironiju, smijeh i životnu ozbiljnost“.
Na promociji su sudjelovali i lokalni glazbenici te brojni mještani, a večer je završila zajedničkim druženjem uz pjesmu i međugeneracijski razgovor. Nakon promocije stvorio se dugačak red ljudi koji su željeli kupiti knjigu i dobiti autorovu posvetu. Sav prihod bio je namijenjen za pomoć misiji u Zambiji. I mi smo stali u red i dobili posvetu: “S dobron vojon, ali bez dišpeta.” Debelo iza 22 sata, dva sata nakon početka prezentacije, uspjeli smo uhvatiti Tomislava Lazanea da nam reče dvije riječi:
„Promocija je bila toliko spontano lijepa da su mi leptirići vibrirali u želucu. Bio sam sretan gledajući podignute obrve i vesele face ljudi, to je u mom srcu stvorilo te leptiriće, u mojoj unutrašnjosti. Učinili su me emocionalno baš uzdignutim, u trenutku dok sam čitao, govorio i dok su slušali.” Pitali smo barba Tomu ima li što dodati za kraj, a pjesnik nam je poručio: “Sve štima kad dvoje ljubavi ima.”
