Prvo se doslovno nebo srušilo na zemlju uoči trčanja 310. Alke, jaki pljusak je sve poremetio, pa se vremenska situacija smirila u Sinju, gradu koji je “centar svita” ovih dana, ali tek na dva sata.
Da bi opet snaga prirode pokazala svoju moć. Kiša, pljusak, grmljavina, vjetar… u tren su zavladali sinjskom noći.
Noći koja je bila rezervirana za zabavu – nakon Alke, koja je nažalost otkazana za 10. kolovoza, četvrti put u povijesti dugoj više od tri stoljeća, te mega-koncerta Marka Perkovića Thompsona, zakazanog za ponedjeljak, uoči obilježavanja 30 godina od Vojno redarstve operacije Oluje, kada se slavi Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja.
Vrijeme je pokazalo svoju ćud, ali se nisu dali ni Sinjani ni njihovi gosti, koji su okupirali središte Cetinske krajine.
Premda ne znamo kako će se ove noći provesti kamperi u Gradskom parku, koji su raširili svoje šatore, i premda nam s ponosom kazuju kako su – vodonepropusni, divimo im se na izboru smještaja ove kišno-vjetrovite noći.
– Kad nismo imali izbora, tražili smo smještaj u hotelu Alkar ima više od pola godine, sve popunjeno. Pa onda po apartmanima, i tamo sve puno, pa nas je spasio članak u “Slobodnoj Dalmaciji” gdje je gradonačelnik Bulj kazao kako poziva sve da dođu u Sinj, da se može kampirati i u parku. I eto nas – veselo, uglas nam zbori grupa Zagrepčana, većina od njih porijeklom iz Ogulina, koji su željeli doći na Alku, a Thompsonov koncert im je dodatni bonus.
– Bio sam i na koncertu u Zagrebu, pa kada sam američkim kolegama iz tvrtke slao video klipove sa tog velebnog događanja koji je okupio pola milijuna ljudi, jedan kolega sada uz Thompsonovu pjesmu i video koji sam mu slao – trenira! Radi vježbe u teretani, uz ritam našeg Marka – s ponosom nam otkriva Denis Francetić, inženjer elektrotehnike, uposlen u Amazonu, kao i frend mu Bruno, dok treći prijatelj Ivan prisnažuje:
– Slavimo Oluju, praznik naših branitelja. Par dana ćemo biti u Sinju.
Njih desetak stiglo je tako u Sinj, poveli su i sinove Lovru i Marka, žele uživati i obilježiti “dane ponosa i slave”, a isti motiv je i kod njihovih “šatorskih susjeda”, koji su došli iz okolice Varaždina.
– Iz Donje Voće smo, i došli smo zbog Alke, koju su nažalost odgodili, ali barem ćemo uživati u koncertu, te proslavi Oluje. Trebamo čuvati tradiciju, njegovati ono za što su se borili naši branitelji – diktira nam Mario Žmegac, nudeći kao pravi domaćin i piće, te nam otkrivajući kako su i njegov djed i otac bili u obrani Domovine, u uniformi hrvatskih branitelja.
Njegova skupina prijatelja žali što je kiša odgodila Alku, jer su neki od njih prvi put u Sinju, no kažu vratit će se oni opet u ovaj prekrasni alkarski grad.
A još glasnije i bučnije od ovih “malih” šatora u parku, je svakako bilo u drugom šatoru, onom velikom ugostiteljskom. Među gurmanima, koje ni kiša nije omela u degustaciji slasnih delicija, od tradicionalnih – pečene janjetine i odojka, do mirisnih sinjskih uštipaka i fritula, do onih modernijih – burgera, pomfrita i palačinki, “sinjali” smo, ma bolje reći čuli još jedne kontinentalce koji su izabrali Sinj za proslavu Oluje.
– Mi smo vam članovi Prve pjevačke konjice Sinđir iz Županje. Ima nas 14 i svi imamo konje, a ovog puta u Sinj nas je došlo osam. Došli smo na Baru, Čoju i Alku, koja je nažalost otkazana, ali nas čeka sutra koncert Thompsona – u ulozi glasnogovornika raspjevane osmorke iz Županje, uživio se Adam Svirčević, koji nam kazuje kako su prvi CD-e objavili 2017. godine naslova “Inat Šokački”, a sada im je u pripremi i drugi.
Pa su pustili glas i Sinjanima, poglavito zgodnim Sinjankama, koje su pokušali šarmirati svojim pjesmama iz ravne Slavonije. Dok je i poruka na njihovim majicama itekako jasna. Piše: Slavonija zna što je bilo!
A što će s pečenim janjcima i odojcima, baš i ne zna jedan ugostitelj iz Glavica, kojeg smo omeli dok je na pokretnom ražnju zajedno sa dvojicom sinova “vrtio” 20 komada!
– Otišli ljudi, kiša ih potirala, no valjda ćemo uspjeti prodati pečeno. Ide janjetina za 45 eura, a odojak za 35 eura – govori nam Glavičanin, koji se nije htio predstaviti jer to nije važno, važnije je da mu je pečenje dobro, da ljudi nakon kušanja “ližu prste”.
A na naš upit jednom od njegovih sinova, hoće li na utakmicu Hajduk – Istra put Splita, momak od nekih dvadesetak godina, ono šeretski, no iskusno nam je samo odrezao:
– Al‘ će mi Hajduk dat jisti!
To baš i ne znamo, no znamo kako je u nedjelju večer Sinj bio prepun ljudima koji su željeli uživati u vještinama alkara, ljudima koji čekaju nastup Thompsona, ljudima koji će s ponosom proslaviti Oluju i Dan branitelja.
– Sinj je ovih dana top mjesto, grad u kojem morate biti. U Sinju kao da se održava Liga prvaka – pokušao nam je paralelu sa vrhunskim nogometnih nadmetanjem i gradom Gospe sinjske te Alke, povući liječnik, ginekolog Ivica Dadić, ponosan što je i sam dio tog grada.
Grada čijim je središtem, pjacetom u nedjelju večer odzvanjala kakafonije zvukova – iz svakog kafića je treštala druga glasna glazba, od Thompsona, Škore, Grše…
No nikome nije smetala ni buka, a na kraju ni kiša, jer je Sinj ipak ovih dana – centar svita!
