Divna, skromna, pristojna, lijepa i dobro odgojena. Sve je to Vicenca Arbunić, koja dolazi iz Pražnica s otoka Brača, jako malog mjesta sa samo tristotinjak stanovnika. Vicenca je uspjela ono što čak 21,7 posto njezinih vršnjaka nije – proći maturu iz hrvatskoga jezika. Doduše, ona maturu nije samo prošla, ona je na maturi izdominirala i dobila 100 posto iz teorijskog dijela i 100 posto iz eseja!
Jedina je u Hrvatskoj ostvarila ovakav rezultat. Sve to uspjela je bez ikakvih dodatnih priprema, a mi smo morali otići saznati sve o ovoj mladoj, uspješnoj djevojci. Prva četiri razreda završila je u svom rodnom kraju, a kasnije se prebacila u Pučišća. “Nazora” je upisala na nagovor starije sestre.
– Sestra je “Nazora” ishvalila, zaljubila me u njega. Slušala sam njezine priče o profesorima, energiji po školskim hodnicima, prijateljstvima. Sve to me potaknulo da obrazovanje nastavim u Splitu. Sestra je ostala studirati na splitskom Sveučilištu pa sam znala da neću biti potpuno sama u novom gradu. Prvo sam živjela u Đačkom domu, a kasnije sa sestrom u stanu. Drago mi je što sam odlučila doći u veliki grad, iako su mi prve dvije godine bile pomalo teške. Prilagodba je jako dugo trajala, teško mi je padala odvojenost od otoka, mojih, još je bilo i doba korone… preispitivala sam u početku svoju odluku – započinje Vicenca.
U konačnici je sve došlo na svoje pa 3. i 4. razred opisuje kao nezaboravno iskustvo i naglašava da je stekla prijateljstva za cijeli život. Osim prijateljstava, V. gimnazija dala joj je i znanje koje je bilo neophodno za ovako briljantne rezultate.
– Sve četiri godine trajale su moje pripreme za maturu. Kada pohađate gimnaziju, profesori vas stalno podsjećaju na maturu pa su nas od početka pripremali na zadatke s kojima ćemo se sresti. Moram zahvaliti profesorici Diani Vitković koja je cijeli razred jako dobro pripremila, nitko od nas nije imao poteškoće iz hrvatskog na maturi – govori.
Podsjetimo, tema ovogodišnjeg eseja bila je vezana za klasik svjetske književnosti “Zločin i kazna”, čiji je autor svima dobro poznat ruski realist Fjodor Mihajlovič Dostojevski. Maturanti su na popisu imali ukupno osam djela koje je bilo potrebno pripremiti, a nije zgorega podsjetiti da su učenici prije deset godina trebali pripremiti 15 lektirnih naslova, gotovo duplo više. Vicenca s Dostojevskim nije imala problema.
– Razumijevanje djela nije bilo toliko izazovno, možda je pomalo “zeznuto” bilo polazno pitanje u kojem je trebalo objasniti zašto su ženski likovi, poput Dunje i Sonje, simboli požrtvovnosti, i to povezati s Raskoljnikovom teorijom o iznimnom pojedincu. Meni je bilo jako drago kada sam vidjela koje smo djelo dobili. Najizazovniji mi je osobno bio Marinkovićev “Kiklop” jer se radi o velikom djelu u kojem ima jako puno intertekstualnosti tako da mi je laknulo kada smo dobili Dostojevskog – objašnjava Vicenca, kojoj ovo nije prva utakmica u nogama jer je do sada sudjelovala i na brojnim natjecanjima iz hrvatskoga jezika.
Počela se intenzivnije pripremati početkom svibnja, a glavni materijali bile su joj bilješke koje je vodila tijekom nastavnog procesa.
– Početkom lipnja sam sve gradivo sustavno prošla i to je, manje-više, bilo to. Jutros sam čitala podatke o slaboj prolaznosti na maturi. Ne mogu pronaći konkretan razlog za takve brojke. Pročitala sam da se krivi današnje generacije, tehnologija, ali smatram da u tome nije problem. Istina da je pitanje bilo pomalo izazovnije, ali ima tu i bezbroj drugih faktora: kako se nosiš sa stresom, raspoloženje, dosta toga igra ulogu. Nije dovoljna samo pamet i pripreme. Smatram da su udžbenici koje koristimo dovoljni da se ostvari makar “dovoljan” uspjeh na maturi, ali za neku veću ocjenu ipak treba raditi dodatno. Naša profesorica dala nam je i brojne podatke koji nisu u nastavnim materijalima, zaista nas je jako dobro pripremila – govori Vicenca.
Unatoč uspjehu koji je ostvarila iz hrvatskog jezika, ipak se odlučila na studij logopedije jer voli pomagati djeci. Zanimljivo je i da je kao lika koji ju je posebno inspirirao istaknula Luciju Stipančić iz “Posljednjih Stipančića” autora Vjenceslava Novaka. Radi se o jednom od najkompleksnijih ženskih likova, Luciju je Novak oblikovao kao ženu koja nije pasivna, ne boji se autoriteta i vapi za životom, slobodom i obrazovanjem.
– Moja prva ljubav je bio jezik, a književnost mi se postupno počela sve više sviđati. Prvo djelo koje mi se baš dojmilo bio je “Hamlet”. Jako volim Ujevića, a sjećam se da sam se baš divila liku Lucije Stipančić, zaljubila sam se u opis nje, oduševilo me koliko ju je autor duboko prikazao. Stariju književnost je, zbog arhaičnog jezika, malo teže čitati, ali smatram da mora biti prisutna u obrazovanju i radi opće kulture i radi činjenice da se sva djela, više ili manje, naslanjaju na prošla – objašnjava.
Kaže da će zauvijek pamtiti uspomene iz “Nazora”, a da energiju koja tamo vlada ne može uopće dočarati riječima.
– Profesori su super, ne postoji ni jedan za kojeg mogu reći da me nije nešto naučio. U mojoj generaciji se našla ekipa koja ima istu energiju, upotpunjavali smo se i uvijek bili podrška jedni drugima. Bilo je dosta stresa naravno, puno je predmeta i svega, ali ništa ne bih mijenjala. Sve su to situacije koje nas pripremaju za život – zaključuje Vicenca.
