Željana i Srđan Mladenov spašavaju kninske životinje te se trenutačno skrbe o velikom broju napuštenih pasa. Željana je 2016. godine počela volonterski pomagati životinjama, a 2017. osnovana je udruga “Berta”. Ime je dobila prema psu koji je živio u Kninu i kojega su stanovnici hranili i brinuli se o njemu.
Berta je bila dio šarma kninskih ulica, ali je, nažalost, tragično završila. Zbog nerazumljivih razloga, jedan joj je čovjek presudio – i to tako da ju je vezao i objesio za drvo. Udruga danas nosi ime Berti u čast, da se ne zaboravi njezino ime. Željana i Srđan posvećeni su spašavanju svih jadnih, napuštenih, zanemarenih, a nerijetko i ranjenih pasa, te im pružaju olakšanje, ljubav i utočište.
Nažalost, s obzirom na to da se Željana i Srđan snalaze kako god znaju, trenutačni smještaj u kojem se psi nalaze nije adekvatan. Već dulje od godinu dana pokušavaju skupiti novac kako bi izgradili boksove i konačno postali azil. Nevjerojatno je koliko su im životinje privržene, psi su njegovani, mazni, sjajne dlake. Ne znamo kako uspijevaju sami se brinuti o tolikim životinjama, ali zaista se vidi da to rade punim srcem pa se nadamo da će im što više dobrih ljudi olakšati posao i podignuti kvalitetu života njihovih štićenika na novu razinu.
– Kod nas uglavnom borave psi kojih su se vlasnici odrekli, nekima su vlasnici, nažalost, preminuli. U svakom slučaju, o ovim se psima nema tko brinuti. Najveći je izazov u svakodnevnom radu taj što su nam boksovi u katastrofalnom stanju, jednostavno nemamo uvjete kakve bismo trebali imati za ovoliki broj pasa. A svi ovise o nama, bez nas ne znam gdje bi završili – tvrdi Željana.
Pitali su za pomoć i brojne institucije, ali na njihove pozive većina se oglušila.
– Svim općinama koje se nalaze u blizini poslali smo zamolbu za donaciju, ali nitko od njih nije nam ni odgovorio na mail. Jedino je Biskupija platila dio vanjske ograde koju smo nedavno postavili. Čini se da su oni jedini kojima je stalo do toga da nastavimo pomagati životinjama i postanemo azil, ostale nije pretjerano briga – razočarano će Željana.
Pitamo što je motivira da se nastavi boriti, unatoč brojnim izazovima i komplikacijama. Njezin je odgovor jednostavan: ljubav.
– Svaki dan vidimo neku novu patnju, na što jednostavno ne možemo ostati ravnodušni. Iako zaista nemamo mjesta, prije par dana primili smo kujicu koja je pretrpjela težak udarac. Mještani po selu samo su je gledali i nikoga nije bilo briga, a njezini su vlasnici stari ljudi koji nemaju novca. Nevjerojatno je da su osobe u stanju samo pustiti drugo živo biće da pati. Zato ovo i radimo, da postoji netko njihov, tko će se pobrinuti da budu dobro – naglašava Željana.
Srđan je živio u Sloveniji kada je upoznao Željanu. Oduvijek je ljubitelj životinja, ali tek nakon upoznavanja Željane odlučio je svoj život potpuno posvetiti pomaganju onima koji su najodbačeniji.
– Kada sam vidio njezinu požrtvovnost i ljubav s kojom to radi, odlučio sam napustiti kuću, posao i cijeli život u Sloveniji te doći ovdje s njom. Sada više ne bih mogao zamisliti ni jedan dan bez njih – prisjeća se Srđan.
Osim životinja o kojima se brinu u skloništu, kod kuće ih čekaju dudaši i štenci, koji također zahtijevaju posebnu njegu. Svaki dan potrebno je i sve pse očistiti, nahraniti, dati im vodu. Svaki dan ih i puštaju da se istrče i prošetaju, što u većini azila nije slučaj, kaže Srđan. Navikli smo viđati razne slučajeve napuštanja i mučenja životinja, teško je razumjeti njihove motive. Srđan smatra da je problem u mentalitetu.
– Ljudi ih ne doživljavaju kao živa bića, nego kao stvari, kao ukras u kući kojeg će se bez problema riješiti kada im dosadi. Brojni lovci i pastiri bez ikakvih osjećaja izbacuju pse. Kastracija gotovo da ne postoji. Dobro pamtim kada smo dobili dojavu za Heartbeata – kada smo ga pronašli, bio je gotovo mrtav. Bili smo potpuno užasnuti, njegova cijela leđa bila su bez kože, crvi su ga živog jeli.
Heartbeat je kangal, ogroman pas, a bio je potpuno mršav i iscrpljen. Odmah smo ga odveli veterinaru, koji mu je očistio rane, a nakon toga bio je u kući na oporavku i, evo, danas je živ i zdrav. Heartbeat je san, toliko je dobar, privržen, vjeran. Pas za poželjeti – govori Srđan.
Nadamo se da ćete donacijom pomoći da udruga “Berta” postane registrirano sklonište. Životinje trenutačno imaju zemljište, improvizirane boksove, kućice i krov nad glavom, no da bi sve bilo u skladu s pravilnicima, potrebno je napraviti dodatne radove i nabaviti opremu. Prioriteti su produženje postojećih boksova, nabava kontejnera za karantenu, ured sa sanitarnim čvorom te skladište, kao i cisterna za vodu, agregat, šljunak za teren. Dio boksova već je u izradi zahvaljujući “Ceaser´s Animal Clubu”, prijateljskoj organizaciji iz Njemačke. Bit će im donirani kontejneri za karantenu i skladište, koje će, doduše, trebati adaptirati. Zato skupljaju sav potreban materijal za adaptaciju i renovaciju.
Ostalo je prikupiti novac za drugu stranu boksova, spremište za vodu, cijevi, solarne panele, materijal za renovaciju karantene i šljunak. Sadašnje boksove krpali su sto puta, različitim vrstama mreže. Žele napraviti nešto čvrsto, sigurno i trajno.
Ako se odreknete makar i jedne kave, pomoći ćete udruzi da bude barem korak bliže ostvarenju svoga cilja. Previše životinja i dalje pati, a bez ljudi poput Željane i Srđana nemaju nikoga.
