Humanitarna akcija koja je obilježila ratne godine u Splitu ponovno je u središtu pozornosti. Riječ je o akciji „Dobrotvorstvo Splita za Hrvatsku“, jednoj od prvih i najznačajnijih organiziranih humanitarnih inicijativa na području Splita i Splitsko-dalmatinske županije, koja je u najtežim trenucima Domovinskog rata povezala građane, sport, Crkvu i institucije u svrhu pomoći hrvatskim braniteljima, njihovim obiteljima te civilima pogođenima ratom.
Godinama je ta akcija spominjana u javnosti, no pitanje njezina stvarnog početka i pokretača nije u potpunosti razriješeno. Prije tri godine u javnom prostoru izrečena je tvrdnja kako je upravo Zvonimir Puljić bio osoba koja je prvi podijelila 5.000 porcija bakalara i fritula na Pazaru. Župan Blaženko Boban je tu tvrdnju ponovio čak tri puta u medijima, no prema novim tvrdnjama, ta je informacija netočna.
Naime, na našu redakciju obratio se Marko Bekavac, dugogodišnji član HDZ-a, bivši savjetnik župana i nekadašnji načelnik Policijske uprave splitsko-dalmatinske, koji tvrdi da su takve tvrdnje netočne te da povijesni slijed događaja govori drukčije.
Bekavac tvrdi da je spomenuta humanitarna akcija započela još početkom 1991. godine, na samim počecima Domovinskog rata, te da je upravo on njezin inicijator. Kako navodi, ideja se rodila iz osobnog iskustva i spontanog čina solidarnosti.
– U mini market koji je tada vodila moja obitelj došla je časna sestra i postavila skromnu košaru za pomoć jednoj obitelji u teškoj financijskoj situaciji. Ja sam odmah napunio tu košaru osnovnim potrepštinama. Kada je rat počeo, pitao sam se što još mogu učiniti – prisjeća se Bekavac.
Iz te početne geste, kaže, nastala je organizirana humanitarna akcija velikih razmjera. Po cijeloj Splitsko-dalmatinskoj županiji postavljeno je na tisuće kasica, u trgovinama, bankama, poštama i kafićima, a građani su se, prema njegovim riječima, masovno odazvali.
– Prikupili smo oko 80 tisuća njemačkih maraka. Moto akcije bio je jednostavan: kupi jednu pastu za zube svom prijatelju na fronti – navodi Bekavac, ističući kako se pomoć prikupljala transparentno, uz posredovanje Crvenog križa i banaka, bez izravnog rukovanja gotovinom.
Posebno mjesto u cijeloj akciji, naglašava, imala je velika humanitarna nogometna utakmica odigrana 1992. godine na Poljudu. Riječ je o susretu Hajduka i selekcije europskih igrača, koji je, prema njegovim riječima, imao snažno emotivno značenje.
– Stadion je bio pun. Bio je to ogroman trenutak za grad i za ljude. Prikupljeno je oko 46 tisuća maraka samo od te utakmice. Sudjelovali su brojni poznati sportaši, a cijeli događaj bio je posvećen pomoći djeci poginulih branitelja i ratnim udovicama – prisjeća se Bekavac, dodajući kako mu je taj prizor ostao duboko urezan u pamćenje.
Osim jednokratne pomoći, akcija je imala i vrlo konkretne, dugoročne učinke. Iz sredstava prikupljenih kroz „Dobrotvorstvo Splita za Hrvatsku“ više od dvjesto djece poginulih hrvatskih branitelja, dobilo je štednu knjižicu s iznosom od 900 maraka. Uz to, organizator je toj djeci osigurao i kompletan školski pribor, borše te potrebne knjige, čime se nastojalo barem djelomično olakšati njihovo odrastanje u ratnim i poratnim okolnostima.
Bekavac naglašava da mu nikada nije bio cilj osobni publicitet niti politički poeni, nego isključivo pomoć onima kojima je bila najpotrebnija. Upravo je zato, kaže, s nevjericom pratio kasnije javne izjave u kojima se kao pokretač akcije navodi netko drugi.
– To jednostavno nije točno. Akcija „Dobrotvorstvo Splita za Hrvatsku“ započela je 1991. godine i ja sam bio prvi koji ju je pokrenuo. Godinama kasnije pojavili su se drugi koji su nastavili slične aktivnosti, ali povijesne činjenice ne bi se smjele prešućivati – poručuje Bekavac.
Na kraju ističe kako mu je važno da istina ostane zabilježena, ne zbog njega osobno, nego zbog ljudi koji su tada pomagali, darivali i punili kasice diljem Dalmacije, te zbog vremena u kojem je solidarnost bila pitanje opstanka.
– Split je tada pokazao svoje veliko srce. To je bit ove priče – zaključuje Bekavac.
