Na ramenima splitskih pučana i pripadnika Hrvatske ratne mornarice ulicama Splita na svetkovinu Vele Gospe prošla je ikona Bogorodice s Pojišana u srebrnom prijestolju i ukrašena cvijećem, slijedeći tradiciju dugu više od tisućljeća.
Čudotvorna Gospe od Pojišana Splićanke i Splićane je tješila stoljećima, u velikim nevoljama koje bi zadesile grad – ratovima, epidemijama, gladima, sušama – nosili su je u katedralu svetoga Duje, posvećenu Uznesenju Mariju, pred njom molili tjednima, a onda bi je kao i danas svečano vraćali u njezino svetište na Pojišanu koje od početka dvadesetog stoljeća čuvaju fratri kapucini koji su ondje podigli i samostan.
Štovanje od 10. stoljeća
Gospin hram na Pojišanu drevno je hrvatsko marijansko svetište i gradska zavjetna crkva, a prvi put se spominje na kamenom natpisu iz 10. stoljeća, dok je današnja crkva podignuta u 18. stoljeću.
Ikona koja se štuje u svetištu i za koju je načinjeno jedinstveno prijestolje od pretopljenih zavjetnih darova, seže u 13. stoljeće. A pored Splićana, pojišansku Gospu štuju i Poljičani, jer je sliku, prema legendi pronašao jedan Poljičanin koji je brežuljku iznad Bačvica obrađivao vinograd: slika se nije dala maknuti s mjesta na kojem joj je onda podignuta crkva.
Pred pojišanskim je svetištem i Gospinom slikom splitski biskup Filip Nakić je 1904. s tisućama građana posvetio Split i Splitsko-makarsku biskupiju nebeskoj Majci i Kraljici. Posebno su je štovali pomorci, pozdravljajući je počasnim topovskim salvama pri uplovljavanju u luku, a svetište su ispunili maketama i slikama brodova spašenih u oluji zagovorom Zvizde mora.
Nakon molitve pred slikom Gospe od Pojišana koja je ujutro donesena u katedralu, u 18 sati je praćena velikim mnoštvom vjernika, uz zvuke zvona svetoga Duje i sirenama brodova u luci, uz moderiranje katedralnog župnika don Ante Mateljana te pjesmu pojišanskog zbora, s Peristila krenula procesija, preko Hrvojeve ulice, Pazara, uz Zvonimirovu i Pojišansku ulicu do prostora svetišta gdje je na otvorenom služeno euharistijsko slavlje. Predvodio ga je, kao i procesiju, splitsko-makarski nadbiskup msgr. Zdenko Križić, uz splitske svećenike i kapucine koji su pristigli iz različitih krajeva Hrvatske. U zavjetnoj procesiji Grada Splita hodao je i gradonačelnik Tomislav Šuta sa suprugom Matildom, te predstavnici Županije.
Majka boli
– Bog čovjeku vjere ne jamči da u životu neće imati tama i trpljenja, nego mu jamči da s vjerom može pobijediti sve tame, da je život vjere jači od svega. Zato se čovjek vjere neće nikada predati jer zna da za Boga nema tako teške situacije iz koje nema izlaza niti tako velikog problema za koji nema rješenja. Patnji ni tama nije bila pošteđena ni Marija. Zasigurno su i njoj navirala mnoga pitanja, mnogi “zašto?” Puno toga nije razumjela i nije joj bilo jasno zašto Bog neke stvari dopušta. Zašto Bog dopušta da oni moraju napustiti svoju zemlju, ostaviti sve i bježati u tuđinu? Pa zar je Herod moćniji od Boga? Zašto, kasnije, njezino dijete mora završiti na križu? Zar nije bio moguć neki drugi put? Sve ovo nije lako razumjeti. U jednom je trenutku Marija Isusu postavila pitanje: “Zašto si nam to učinio?” Odgovor Isusov nije razumjela, nego samo razmišljala u svom srcu. Mnoge stvari je razumjela godinama kasnije. Biti s Bogom ne znači biti zaštićen od svih trpljenja, od svih poraza i neuspjeha. Nekada ne možemo odmah razumjeti zašto se nešto dogodilo, zašto je moralo biti tako – kazao je u ropovijedi msgr. Križić, dodajući kako je Marija nazvana i Majkom boli zbog iskustva patnje.
– Ona razumije najbolje sve naše nevolje i nije nikada ravnodušna prema patnji svoje djece. Neka nas svojim zagovorom trajno prati na životnom putu. Neka bude utjeha mnogima koji su žalosni i trpe, neka bude zdravlje bolesnima i slabima, neka vrati Bogu odlutale i zavedene, neka bude zvijezda vodilja našoj djeci i mladima prema dobroj i zdravoj budućnost – poćežio je nadbiskup rižić, a pojišanski župnik fra Žarko Lučić na koncu je predvodio posvetnu molitvu Bogorodici s Pojišana.
