Stanovnici vrgorskog sela Kozice i okolnih mjesta proslavili su blagdan sv. Ilije, koji je nebeski patron ovog mjesta od 1760. god. Svetu misu i procesiju u jednoj od najljepših crkvi na području Biokovskog dekanata predvodio je fra Darijo Sinković. Župa svetog Ilije proroka osnovana je davne 1763.godine i jedna je od najmanjih u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, u njoj trenutačno živi 19 duša, ovo je selo školski primjer izumiranja Vrgorske krajine.
Prema popisu stanovništva u Kozici je 1921.godine živjelo 1139 stanovnika. Nekoliko valova iseljavanja, strašni četnički zločin tijekom Drugog svjetskog rata u kojem je stradao župnik fra Ladislav Ivanković i 77 mještana, te „bijela kuga“ doveli su ovo zabiokovsko naselje do izumiranja. Međutim, velika je kozička dijaspora, pogotovo u Makarskoj i Splitu za ovaj blagdan dođu gotovo svi u selo, otvore stare kuće i ručaju s obiteljima neki čak „potegnu“ iz Novog Zelanda i Australije.
Prema nekim procjenama u ovom trenutku oko tisuću Kozičana u nekoliko generacija živi u Aucklandu, a druga velika iseljenička destinacije je australski Perth, stanovnika iz ovog sela možete pronaći od argentinskog Buneos Airesa do kanadskog Toronta. Život ih nije mazio, trbuhom za kruhom bježali su po cijelom svijetu. No, do običaja su uvijek držali, tako za njih vrijedi ona- „svugdje poći, ali za sv. Iliju kući doći“.
Desetljećima nakon misnog slavlja pod starim hrastovima kraj crkve održavao se i dernek(sajam), ali 50-ih godina prošlog stoljeća on je bio zabranjen, tadašnje komunističke vlasti pomaknule su ga tjedan dana poslije. Međutim, uspostavom hrvatske države, tradicija je ponovno oživjela, svake se godine tu nešto i proda, a posebno dobrog pečenja, gurmani su i ove godine pojeli 20-ak komada. Cijena nije bila mala, 45 eura za kilogram, no jedanput je sv.Ilija i dernek. Tako kad su gušti u pitanju i posljednji euro se vadi vani.
