SDP-om možda vlada predsjednik države Zoran Milanović, a možda zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević i platforma Možemo, ali svakako ne njegov predsjednik Siniša Hajdaš Dončić. Zaključak je to koji se izvodi nakon tjedna potpuno apsurdnih događanja vezanih uz naizgled nebitnu stavku, natječaj za ravnatelja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, ustanove čiji je osnivač Grad Zagreb. Još prošlog tjedna u posve neuobičajenim okolnostima, bez prisutnosti pravne službe i tajnice, održana je misteriozna sjednica Upravnog vijeća NZJZ-a na kojoj se trebalo odlučiti tko će nastaviti voditi Zavod, s obzirom na to da dosadašnjem ravnatelju, saborskom zastupniku i donedavnom šefu zagrebačkog SDP-a dr. Branku Kolariću, sredinom travnja istječe četverogodišnji mandat.
Upravno vijeće čini sedam članova, od kojih je troje bilo članski ili simpatizerski povezano s Možemo, jedan je iz SDP-a, po jedan dolazi iz Radničkog i Stručnog vijeća, a državu u njemu predstavlja ravnatelj nacionalnog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak (HDZ). U potpuno nevjerojatnom raspletu Kolarić, koji je bio jedini kandidat na javnom natječaju, nije izabran, odnosno mandat mu nije produljen jer za njega nije glasalo troje članova povezanih s Možemo, kao ni predstavnik Radničkog vijeća. Kolarić nije dobio ni glas svoga SDP-a jer se SDP-ov vijećnik Davor Katavić uopće nije pojavio na sjednici. Stoga su za tog SDP-ovca s dvadeset godina staža u stranci glasali samo predstavnik Stručnog vijeća te HDZ-ovac Capak, što je prilično bizarno s obzirom na to da Zagrebom vlada koalicija SDP-a i Možemo.
O toj nevjerojatnoj situaciji raspravljalo se u ponedjeljak na sastanku Kluba zastupnika SDP-a, na kojem je Hajdaš Dončić, kako doznajemo od upućenog izvora, nevoljko komentirao temu. Zastupnicima koji su ga pitali kako to da “našem čovjeku nije osiguran mandat” te “kakva je to koalicija”, odbrusio je da ta pitanja postave Tomislavu Tomaševiću, a isti je odgovor dao i Kolariću, koji ga je pitao što mu je dalje činiti, treba li se uopće opet kandidirati ili ne, ima li ili nema potporu stranke za tu dužnost.
Uveo strahovlast
Kolarić je na mjesto ravnatelja Zavoda došao prije četiri godine, iako su tada u Upravnom vijeću protiv njega glasali i predstavnici Radničkog i Stručnog vijeća. Poziciju je dobio glasovima Možemo i SDP-a, a na nju je došao s mjesta voditelja Službe za gerontologiju u tom zavodu. Od zaposlenika doznajemo kako na njegov izbor nisu blagonaklono gledali jer je navodno i kao voditelj službe bio autoritativan i arogantan pa su se pribojavali da će s većom moći njegova strahovlada porasti. Uvjeravaju nas da je tako i bilo protekle četiri godine.
“Zavod ima desetke sudskih sporova radnika protiv uprave, a otišlo nam je i mnogo stručnjaka koji više nisu mogli trpjeti njegov mobbing. Devastirao je Zavod svojim ponašanjem, otjerao liječnike koje je danas nemoguće pronaći, pa pojedine službe nemaju dovoljno zaposlenika. Time Zavod izravno gubi novac jer ne može odrađivati profitabilne zadaće. Dakle, narušio je međuljudske odnose, uveo strahovlast, otjerao kvalitetan kadar i financijski upropastio Zavod”, kažu nam pod uvjetom anonimnosti pojedini zaposlenici “Štampara”.
Napominju kako je znakovito to što se na natječaj za novog-starog ravnatelja javio samo Kolarić. Nije to, kažu, zato što Zavod ne bi imao kvalitetnijeg kadra, nego zato što se nitko nije usudio ući u okršaj s njime. U slučaju njegove pobjede, kaže, tko god bi se odvažio javiti na natječaj, mogao bi očekivati osvetu. Predsjednica Radničkog vijeća Diana Marinović o tim temama nerado govori. “Mogu vam samo potvrditi da je održana sjednica Upravnog vijeća te da dosadašnji ravnatelj nije dobio podršku većine. Zašto je on bio jedini kandidat, to je dobro pitanje, ali tko je i kako te zašto je tako glasao, to je njihova stvar i u politiku se ne miješam. Istina je da je Radničko vijeće i ovoga puta bilo protiv imenovanja dr. Kolarića, a jedan je od glavnih razloga kršenje radnih prava zaposlenika zbog kojih je protiv Zavoda pokrenuto više desetaka sudskih parnica”, kratko nam je rekla Marinović.
Foto: Nikola Vilic / CROPIX
Nema osnove
Treba reći da je prof. dr. Branko Kolarić na ravnateljsku poziciju došao nakon jednog od gradskih pročelnika iz ere pokojnog gradonačelnika Milana Bandića, Zvonimira Šostara, koji je tim zavodom upravljao godinama, a sada je u zatvoru zbog malverzacija javnim novcem. Upravo se to prošle godine spočitavalo i Kolariću, kada se u dijelu medija pojavila i ubrzo nestala afera vezana uz kupnju trećeg kata zgrade Zavoda na Mirogojskoj. Riječ je o poslu iz 2023. vrijednom 1,1 milijun eura, u kojem je Zavod za 2400 eura po kvadratu otkupio od privatnog vlasnika, tvrtke Zo-Invest vlasnika Zvonimira Fumića, treći kat svoje zgrade na Mirogojskoj cesti. Taj je kat do devedesetih pripadao Zavodu, no kako je to potpalo pod djelatnost projektiranja medicinskih ustanova, zavod kojem je primarna djelatnost javnozdravstvena više nije mogao biti vlasnik pa je nekretnina privatizirana.
Kolariću se na teret stavlja da je od tvrtke Zo-Invest sporni kat kupio samo uz potpis gradonačelnika Tomaševića, a ne Gradske skupštine. Zbog svega je slučaj proslijeđen i Državnom odvjetništvu, koje je zatražilo cjelokupnu dokumentaciju nakon koje su ustanovili da nema osnove za postupanje po prijavi koja je podnesena protiv Kolarića, ali i protiv Tomislava Tomaševića. Iz Grada su također tada poručili da za taj posao nije bila potrebna suglasnost Skupštine. Dr. Branko Kolarić nije bio voljan komentirati političku pozadinu ove, za Zavod mučne situacije u kojoj nije jasno hoće li do 18. travnja itko izaći sa svojim programom pred Upravno vijeće i kandidirati se za novog ravnatelja. No o svome je mandatu, uključujući i spornu kupnju nekretnine, rado i opsežno govorio. Ponajprije je ustvrdio kako je od svog prethodnika Šostara naslijedio katastrofalno stanje te niz nepravilnosti, pa i protuzakonitosti u radu pojedinih zaposlenika. “Neki su imali 300 prekovremenih sati mjesečno, a maksimalno je dopušteno 180. Svaki im je taj prekovremeni sat plaćen, što je značajno utjecalo na njihove mjesečne prihode. Istovremeno, drugi su zaposlenici imali tridesetak prekovremenih mjesečno. Nije bilo teško ustanoviti da tih prekomjernih prekovremenih sati ne bi bilo da se posao ravnomjerno rasporedio”, kaže dr. Branko Kolarić, priznajući da se ukidanjem takve prakse zamjerio pojedincima jer im je izravno “izvukao novac iz džepa”. Uz to, tvrdi, kod istih je pojedinaca, a riječ je o nekoliko osoba koje nije htio imenovati, utvrdio dodatna kršenja zakona.
“Pronašli smo da su ti zaposlenici još u vrijeme Zvonimira Šostara sa Zavodom imali sklopljene i ugovore o djelu. Dakle, nakon što bi odradili svoju smjenu i sve te prekovremene, još su imali vremena raditi i dodatne poslove za Zavod po ugovoru o djelu i za to dobivati naknadu. I tu sam praksu ukinuo. Općenito sam Zavod zatekao u stanju općeg nereda i nakon četiri godine uspio uspostaviti red, a tko god došao nakon mene, zateći će zakonito i pravilno poslovanje te stabilne financije”, kaže dr. Kolarić. Ističe kako je u njegovu mandatu protiv Zavoda 20 osoba pokrenulo 40 sporova, od kojih se, koliko on zna, nijedan ne odnosi na mobbing, a naveo je i da tužitelji redom gube sporove. “Svima sam, uostalom, rekao da, ako misle da nešto pogrešno radimo, neka svoja prava ostvare na sudu. Pokazalo se da njihovi sporovi nemaju osnove”, kaže.
Treći kat
Govoreći o spornoj kupnji nekretnine, kaže kako je taj posao odrađen bez ijedne nepravilnosti. “Mi smo se našli u situaciji da nam je taj prostor potreban radi širenja aktivnosti. Riječ je o trećem katu naše zgrade koja je nekada bila vlasništvo Zavoda, ali je u pretvorbi privatizirana, te je logično da i sada bude naša. O tome kako je ta imovina i po kojoj cijeni došla u ruke privatniku ja ne mogu govoriti, a i nepotrebno je jer to nismo mogli promijeniti. Činjenica je da je taj privatni vlasnik na našem trećem katu zapravo mogao otvoriti bilo što, pa i nešto neprimjereno poput kockarnice ili kafića. Mi smo uspjeli kupiti taj treći kat za iznos koji je, kada smo ga ugovorili, zapravo bio ispod tržišne vrijednosti kvadrata poslovnog prostora na toj lokaciji. Neki sada govore da se taj vlasnik obogatio na Zavodu, ali to mu nismo omogućili mi, nego propisi države iz prošlosti. Mi smo se samo htjeli domoći te nekretnine zato što nam je potrebna”, kaže Kolarić.
U medijima se pisalo kako je postupak kupnje proveden nepravilno. Naime, za svaku kupnju ili drugo financijsko opterećenje Zavod mora tražiti suglasnost izvođača. Tomislav Tomašević kao gradonačelnik te predstavnik osnivača, Grada Zagreba, dao je svoju suglasnost za kupnju, pogotovo zato što se od Grada nisu zahtijevala nikakva financijska sredstva za to. Zavod je treći kat kupio isključivo vlastitim novcem zarađenim pružanjem javnozdravstvenih usluga. No kritičari su ustvrdili da Tomaševićev potpis nije dovoljan te da je kupnju morala odobriti Gradska skupština.
“Gledajte, nama u Statutu piše što moramo učiniti, piše da za svaki takav potez moramo tražiti suglasnost Grada kao osnivača. Mi smo upravo to i učinili, Gradu Zagrebu poslali smo dopis i tražili suglasnost, te smo dobili dokument s potpisom gradonačelnika koji je kupnju dopustio. Je li on trebao suglasnost Skupštine, u to ja ne ulazim jer smo mi odradili sve onako kako je naloženo Statutom”, kaže Kolarić koji ističe da su dobri financijski rezultati Zavoda u njegovu mandatu omogućili bezbolnu kupnju spornog kata.
Politički odstrel
Ističe kako su, otkako je ravnatelj, u njegov ured došle sve zamislive inspekcije u zemlji, i to po nekoliko puta. “I samo su dva puta pronašli nešto sporno, primjerice da dva mjeseca kasnimo s usklađivanjem neke procedure. Istovremeno, nijedna druga zdravstvena ustanova nije ni započela proces usklađivanja, a mi jesmo, no ja zaradim prekršajnu prijavu”, kaže Kolarić. Što je u pozadini ovih turbulencija zapravo nije teško iščitati ako se zna da je na čelu Upravnog vijeća “Štampara” prof. dr. sc. Dagmar Radin, platformi Možemo bliska zaposlenica Fakulteta političkih znanosti koja živi u Poreču.
Usput rečeno, Zavod je doveden u dosta čudnu situaciju da profesorici Radin mora plaćati putne troškove za svaku sjednicu Vijeća, što neki vide kao pogodovanje ili poražavajući podatak da Možemo u Zagrebu nema kvalitetnog kadra ni za Upravno vijeće NZJZ-a. Kako bilo, nije tajna da se Možemo posljednjih tjedana, naročito preko zagrebačkoga gradonačelnika Tomislava Tomaševića, a na valu sveopćeg “lova na ustaše” i zarade političkih poena na glazbeniku Marku Perkoviću Thompsonu, pokušava profilirati kao lider ljevice. Nije tajna ni da u SDP-u vlada sve veće nezadovoljstvo predsjednikom stranke Hajdašem Dončićem, a nezadovoljnici uglavnom dolaze iz kruga bliskog Zoranu Milanoviću. Ako se zna da je upravo Dončić bez jasnog obrazloženja raspustio zagrebački SDP nakon što je predsjednikom gradske organizacije postao “Milanovićev čovjek” Kolarić, jasno je da je riječ o još jednom pokušaju političkog odstrela Branka Kolarića, koji uživa potporu dobrog dijela zagrebačkih SDP-ovaca, za razliku od predsjednika Skupštine Mateja Mišića kojeg Dončićeva “centrala” sada pokušava instalirati na mjesto čelnika zagrebačkog ogranka.
Navodno je to za neke SDP-ovce bila kap koja je prelila čašu, a ovakvim ponašanjem Hajdaša Dončića navodno je zgrožena i prva dama Sanja Musić Milanović. Iako ona naizgled nema snažan utjecaj na politička zbivanja u Hrvatskoj, prema našim izvorima, kao liječnica slovi kao netko čije bi se mišljenje trebalo slušati u partiji kada je riječ o zdravstvenim kadrovima. U toj situaciji glas HDZ-ovca Capaka za Kolarića zapravo je samo još jedan bod za Plenkovića: istovremeno je posijao sjeme razdora u koaliciji Možemo i SDP-a, dodatno raslojio SDP na “Zoranove” i “Dončićeve”, te poslao poruku da je HDZ spreman podržati i SDP-ov kadar ako daje dobre rezultate, poput Kolarića. Prava politička drama do 18. travnja zasigurno će imati još činova.
