A ključna osoba u naporima za rješavanje klimatske krize u UN-u upozorila je da napori među najsiromašnijim nacijama svijeta da se prilagode klimatskim promjenama posustaju, potaknuti stalnim neuspjehom bogatih zemalja da ponude novac za prilagodbu na nedavnim pregovorima o klimi, zajedno s paralizirajućim rezovima u inozemnim programima pomoći Donalda Trumpa.
Govoreći s The IndependentEvans Njewa – vodeći klimatski pregovarač za Malavi i trenutni predsjedatelj bloka najmanje razvijenih zemalja (LDC) od 44 zemlje s niskim dohotkom na klimatskim pregovorima UN-a – otkrio je da su napori UN-a da se potakne klimatska prilagodba i otpornost u biti zastali jer zemlje nisu uspjele postići cilj o financiranju prilagodbe na COP29 u Bakuu, Azerbajdžan, prošle godine.
“Od COP29 sobe za pregovore postale su politički zaglavljene u prilagodbi”, kaže Njewa, koja je prošlog mjeseca prisustvovala klimatskim razgovorima UN-a u Bonnu u Njemačkoj, uoči nadolazećeg COP30 u Belému u Brazilu u studenom. “Narušeno povjerenje zbog nepostojanja posebnog ishoda o financiranju prilagodbe na COP29 imalo je stvaran utjecaj.”
S obzirom da emisije ugljičnog dioksida nastavljaju rasti iz godine u godinu – i klimatski skeptičnom administracijom u Bijeloj kući sljedeće četiri godine – stručnjaci sada otvoreno priznaju da će ključni globalni temperaturni cilj ograničavanja globalnog zagrijavanja na 1,5 °C iznad predindustrijskih razina vjerojatno biti izostavljen, te kao rezultat toga prilagodba klimatskim promjenama mora postati prioritet.
“Sada se očekuje da će 1,5 °C biti premašeno”, rekla je Kate Levick, pomoćnica direktora u klimatskom think tanku E3G, na London Climate Action Weeku prošlog mjeseca. “Moramo doseći neto nulu što je prije moguće – ali također moramo prepoznati važnost otpornosti u isto vrijeme.”
Na početku desetljeća znakovi su bili pozitivni u tom smislu: prilagodba klimi i otpornost bili su u središtu pozornosti na COP26 u Glasgowu 2021., kada su se bogate zemlje obvezale udvostručiti financiranje prilagodbe za zemlje u razvoju do 2025.
Ali taj dogovor uskoro istječe, ostavljajući LDC-e suočene s neizvjesnom budućnošću u trenutku kada bi željele razvijati politiku za rješavanje već razornih učinaka klimatskih promjena.
Skupina LDC zalaže se za novi cilj da se utrostruči financiranje prilagodbe do 2030., kaže Njewa. No budući da novi cilj nije usvojen, zemlje nisu mogle razviti ili provesti nacionalne planove prilagodbe, a Njewa je otkrila da je najmanje sedam zemalja nedavno stavilo na čekanje planove koji su razvijani nekoliko godina zbog nedostatka sredstava.
“Kako se od nas može očekivati da razvijemo detaljne tehničke nacrte, kada nema signala da će potrebna financijska sredstva biti dostupna za njihovu provedbu”, kaže on.
“Situacija je duboko nepravedna i predstavlja prijetnju ljudskom opstanku. Ali stvarni gubitak ovdje daleko je veći od proračunske linije: to je erozija povjerenja, gubitak teško stečenog zamaha i guranje zajednica koje si ne mogu priuštiti čekanje.”
Smanjenja pomoći također štete naporima prilagodbe
Zaustavljeni razgovori između nacionalnih vlada dolaze u trenutku kada pojedinačni programi pomoći koji financiraju prilagodbu klimatskim promjenama upozoravaju da su njihovi tokovi financiranja propali posljednjih mjeseci, uglavnom kao rezultat prekida gotovo 90 posto programa USAID-a od strane Trumpove administracije ranije ove godine.
Jedan takav program je LIFE-AR: napor pokrenut na klimatskoj konferenciji COP24 2018., koji je usmjeren na pomoć vladama LDC-a da ojačaju svoje institucije i sustave kako bi se suočili s izazovom klimatskih promjena. Kao i mnoge druge inicijative za prilagodbu klimatskim promjenama, na papiru zvuči tehnički – ali u proteklih sedam godina promijenilo je način na koji vlade nekih od najsiromašnijih zemalja svijeta u subsaharskoj Africi i južnoj Aziji pristupaju prilagodbi. Konkretno, gura za neke 70 posto financiranja adaptacije usmjerava se na lokalnu razinu kako bi podržao sve, od poboljšanih sustava navodnjavanja do napora za sadnju drveća i usvajanja klimatski pametne poljoprivrede.
USAID-ova rezanja ranije ove godine oduzela su oko 4,9 milijuna funti iz proračuna LIFE-AR-a: Rezanje koje stavlja puno neprocjenjivog rada koji je grupa radila na svoje staze.
“Ovo je imalo golem utjecaj na zemlje koje su započele ulaganja na terenu”, kaže Tracy Kajumba, direktorica privremenog tajništva LIFE-AR. “To ruši povjerenje između vlada i zajednica i ostavlja ljude izložene daljnjim klimatskim opasnostima.”
Još jedan ključni igrač u prilagodbi LDC klimi je neprofitna FINCA International, koja radi na nekim od najizazovnijih mjesta u svijetu kako bi osigurala financijska rješenja i druge alate koji pomažu zajednicama da postanu otpornije na utjecaj klimatskih promjena. U Tadžikistanu, na primjer, FINCA nudi zajmove za prilagodbu klimi za navodnjavanje kapanjem i staklenike; u DR Kongu, to je dio projekta održive poljoprivrede koji obučava kućanstva praksi uključujući uzgoj ribe i pčelarstvo; au Malaviju daje poljoprivredne zajmove koji su osigurani od ciklona.
Nakon smanjenja pomoći iz SAD-a i drugih zemalja, FINCA se sada suočava s velikim izazovima: prema Adamu O’Kaneu, izvršnom direktoru FINCA UK, neprofitna organizacija suočava se s nedostatkom sredstava od 5-8 milijuna dolara ove godine.
“Cjelokupno stanje prikupljanja sredstava postalo je puno izazovnije, što otežava prikupljanje potrebnih sredstava za našu misiju, a to je razvoj inovativnih i održivih rješenja koja će stati na kraj globalnom siromaštvu”, kaže O’Kane. “Timovi za prikupljanje sredstava moraju se dosta usredotočiti na nove poslovne prilike, a mi pokušavamo izgraditi odnose s onim organizacijama koje se trude pomoći u popunjavanju praznina – ali to je svakako izazov.”
Čak i prije neuspjeha prošle godine, napori za prilagodbu imali su problema s prikupljanjem sredstava. Nedostatak prilagodbe za 2024. iz Programa UN-a za okoliš utvrdio je da su procijenjene potrebe za financiranjem prilagodbe za male otočne države i LDC-e iznosile 4,8 milijardi dolara godišnje odnosno 40 milijardi dolara godišnje u ovom desetljeću – ali stvarni tokovi financiranja dosegli su samo 1,4 milijarde dolara odnosno 11 milijardi dolara za svaku skupinu u 2022. godini.
“Financijska sredstva za prilagodbu porasla su u posljednjem desetljeću, ali još uvijek ne onom brzinom koja je potrebna”, kaže Nella Canales, iz Stockholmskog instituta za okoliš i jedna od autorica izvješća. “Ovo povećanje također je ugroženo nadolazećom promjenom u krajoliku financiranja razvoja.”
Neki u klimatskom prostoru, posebice kad je riječ o obnovljivoj energiji, jesu potičući da privatni sektor igra puno veću ulogu u naporima financiranja klimatskih promjena. No dosad su privatni financijeri oklijevali sudjelovati u prilagodbi, s prosjekom samo 1,5 milijardi dolara od 63 milijarde dolara u praćenom financiranju prilagodbe tijekom 2021./22. koje dolazi iz privatnih izvora. Stručnjaci upozoravaju da će pomoć biti teško nadomjestiti u naporima za prilagodbu, s obzirom na niske prihode mnogih ljudi osjetljivih na klimatske promjene, kao i poteškoće u stvaranju profita od programa prilagodbe.
“Definitivno postoji uloga privatnih aktera u financiranju prilagodbe, ali ona neće pokriti sve potrebe, pogotovo ne za one koji su najugroženiji, za koje će pomoć ostati ključna”, kaže Canales.
“Većina projekata prilagodbe su javna dobra koja nisu privlačna operaterima iz privatnog sektora,” dodaje Tracy Kajumba, iz LIFE-AR. “Mora se uspostaviti ravnoteža između diversifikacije financiranja privatnim novcem, ali i osiguravanja da najugroženije zajednice, koje možda nemaju nikakvu ekonomsku imovinu, ne budu isključene.”
Ovaj je članak dio The Independenta Ponovno promišljanje globalne pomoći projekt
