Žrnovnica, naselje koje se nalazi u administrativnim granicama grada Splita nekada je imalo status općine. Činili su ga današnji mjesni odbori Žrnovnica, Kamen, Šine, Stobreč, Srinjine i Sitno. Posljednjih desetljeća ovo podmosorsko mjesto u sastavu Splita bilježi gotovo stalnu degradaciju koja je počela još teritorijalnim ustupanjima susjednim jedinicama lokalne samouprave poput Podstrane, kada je izgubila cijelu Žminjaču ili Solina, kada je izgubila zapadne dijelove svoga područja.
S obzirom kolika su (ne)ulaganja Splita u vlastito naselje, čija povijest seže u prapovijesno doba, možda je došlo vrijeme da Žrnovnica ponovno razmisli o svom statusu unutar Splita. Svjedoče to posljednji pokušaji da se bez ikakve komunikacije sa žiteljima ovog mjesta nametne naselje od približno 4000 stanovnika iako sama Žrnovnica ima oko 3300 po posljednjem popisu. Radi se o padinama Mosora na lokalitetu Brdine, a taj projekt se drukčije zove “Korešnica 2”.
Zamislite samo što bi jednom naselju od 3300 stanovnika značilo kada bi preko noći u njega doselilo 4000 stanovnika? Nimalo manje bitno, radi se o zgradama koje bi se radile na padinama Mosora, području koje se nalazi pod zaštitom Natura 2000. Ni suhi pašnjaci, koje štiti EU, ni staništa ptica, ne bi bili pošteđeni masovne betonizacije. Možda i najvažnije, niti žrnovačka djeca nemaju mjesta u vrtićima i školi, ne postoji banka, pošta se raspada i odlazi u Stobreč, ceste izgledaju kao da je 19. stoljeće i čeka se uredba iz Beča da se uredi 200 metara prometnice u centru. Spomenimo i da Split ima velikih gradskih površina koje su prazne i koje su u samom gradu, no netko po svaku cijenu želi splitski “Beverly Hills” s pogledom na more i Brač. Sve na račun kvalitete života Žrnovčana.
Kliknite za pregled
Na jučerašnji novinarski članak na ovu temu reagirala je dopredsjednica Mjesnog odbora Žrnovnica, Tanja Soldić.
Soldić svoju reakciju započinje tvrdnjom da se “ne može ne referirati na članak objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji”, a koji se odnosi na situaciju u Žrnovnici i tematiku gradnje. Za sporni tekst smatra da je “objavljen bez potpunog utvrđivanja činjenica” te da je doveo do “pogrešnog i nepravednog prikaza mještana Žrnovnice”.
U nastavku naglašava kako prije objave, kako tvrdi, “nisu kontaktirani legitimni predstavnici i članovi mjesnog odbora niti osobe koje aktivno sudjeluju u postupcima vezanim uz predmetnu problematiku”, iako su upravo oni, prema njezinim riječima, raspolagali relevantnom dokumentacijom.
“Smatram i da bi autor članka u skladu s profesionalnim standardima novinarske struke trebao objaviti javnu ispriku mještanima Žrnovnice te ispravak i dopunu informacija kako bi javnost bila cjelovito i objektivno informirana. Iako po Ustavu RH ima prava zagovarati gradnju i iznositi mišljenje, medij ne smije ignorirati službeni stav Grada da su ceste neuvjetne, ne smije prikazivati činjenice na način koji dovodi javnost u zabludu, a pogotovo ismijavati privatne vlasnike zbog gradnje bazena na temelju izgovorenih riječi druge osobe, a kako smo svi to ovdje okarakterizirali”, ističe.
Infrastruktura i prometnice kao ključni argument
Da je takav kontakt bio ostvaren, navodi Soldić, “bilo bi jasno kako postoji službeni odgovor iz postupka javnog savjetovanja u kojem je Grad djelomično uvažio naše prigovore”. Kako ističe, tim je odgovorom potvrđeno “da postojeće prometnice u Žrnovnici nisu infrastrukturno adekvatne za prihvat značajno povećanog obima prometa te da je infrastruktura uistinu neuvjetna”.
Umjesto toga, smatra Soldić, članak je “stvorio dojam prozivanja i omalovažavanja građana”, pri čemu se, kako navodi, zanemaruju stvarni infrastrukturni nedostaci i dugogodišnja zapostavljenost ovog dijela grada.
Gradnja bazena i pravo privatnih vlasnika
Posebno se osvrće na dio teksta koji se odnosi na gradnju bazena, naglašavajući kako je riječ o zakonitom pravu vlasnika. “Članak je stvorio dojam prozivanja i omalovažavanja građana koji su na vlastitim privatnim zemljištima gradili objekte poput bazena, što predstavlja njihovo zakonito pravo”, navodi Soldić.
Dodaje kako smatra neprihvatljivim da se građane “javno prikazuje kao problem”, dok se pritom zanemaruju infrastrukturni nedostaci. Ističe i kako su u tekstu prenesene “stvarne riječi koje su davno izgovorene od strane druge osobe”, ali da se njihov kontekst odnosi isključivo na protivljenje betonizaciji Žrnovnice bez uvažavanja mišljenja mještana.
Soldić upozorava i na inicijativu kojom se Žrnovnicu planira iz pete prebaciti u drugu zonu obračuna komunalnog doprinosa, što bi, prema njezinim riječima, značilo “značajno financijsko opterećenje”, unatoč tome da je područje infrastrukturno slabije opremljeno od drugih dijelova grada.
“Ima se tema o čemu pisati”, navodi Soldić, dodajući kako se u javnosti stvara dojam da su mještani odgovorni za probleme jer “zamislite – grade bazene na svojim privatnim vlasništvima”.
Stav mještana i građanski zbor
U reakciji podsjeća i na održani građanski zbor, navodeći kako su mještani “nedvosmisleno izrazili svoje mišljenje kako ne podržavaju realizaciju projekta u predloženom, megalomanskom projektu obimu”.
“Nitko nema ništa protiv izgradnje povoljnijih stanova za mlade obitelji, ali imamo protiv megalomanskog projekta koji će nas uništiti”, poručuje Soldić. Upozorava i na prometne probleme, navodeći kako je Žrnovnica već sada “prometno preopterećena” te da se često stvaraju kilometarske kolone.
Poziv na drukčiji fokus javne rasprave
Zaključno, Soldić ističe kako novinarstvo treba doprinositi razumijevanju stvarnih potreba zajednice te naglašava važnost očuvanja padina Mosora, koje opisuje kao vrijedan prirodni resurs. Kao jedan od mogućih smjerova razvoja predlaže projekte usmjerene na kvalitetu života građana istočnog dijela grada, uključujući izgradnju velikog javnog parka s rekreacijskim i sportskim sadržajima.
Na kraju reakcije podsjeća kako je Mjesni odbor Žrnovnica Gradu uputio mišljenje mještana te zaključuje porukom:
“Žrnovnica vam gospodo nije žrtveno janje.”
Moja reakcija na članak je…
