Državljanin Bosne i Hercegovine Selver Hrustić, koji se borio na ruskoj strani u ratu u Ukrajini i potom završio u ukrajinskom zarobljeništvu, ispričao je za istraživački portal Detektor kako je došao na ratište, s kim je kontaktirao prije odlaska u Rusiju te kakvi su bili uvjeti na frontu.
Riječ je o prvom javno poznatom slučaju državljanina BiH zarobljenog u Ukrajini nakon sudjelovanja u ruskoj vojsci, a njegova priča dodatno otvara pitanja odlaska ljudi s Balkana na strana ratišta, što je i u Hrvatskoj zakonom kažnjivo.
Hrustić je rekao da se ruskoj vojsci pridružio u rujnu 2025., ponajviše zbog osobnih problema i neriješenog statusa tijekom boravka u Njemačkoj. “Ja sam već ranije mislio se pridružiti armiji dok sam bio na azilu u Njemačkoj. Proces azila nije se završavao i nisam mislio se pridružiti zbog borbe, nego što bih se mogao izboriti za svoje pravo”, izjavio je iz ukrajinskog zatvora. Njegova priča prvi put je dospjela u javnost sredinom siječnja, kada je ukrajinski portal United24 Media objavio njegovu ispovijest.
Uvjeti su bili teški
Hrustić je otkrio da je još 2022. boravio u Moskvi i pokušao stupiti u kontakt s organizacijama koje regrutiraju dobrovoljce s Balkana. “Nešto sam malo kontaktirao, no oni nisu bili zainteresirani. Bosanac, musliman, imali su već lošu reputaciju u medijima”, rekao je.
Nakon toga pronašao je Dejana Berića, jednog od najpoznatijih srpskih boraca na ruskoj strani. “Njegova videa sam gledao i dok sam bio na azilu u Njemačkoj kontaktirao sam ga. On je govorio: ‘Sve ide po zakonu, kako odredi Ministarstvo obrane’. Nije ništa posebno obećavao”, rekao je Hrustić, dodajući kako ga je Berić više puta upozorio da rat nije igra i da je izuzetno opasan.
Opisao je i proceduru dolaska u Rusiju. “Na aerodromu kažeš policiji da se želiš pridružiti armiji. Onda ideš po dokumente, treba osobni broj, bankovni račun, prijevod putovnice. To traje dva do tri dana”, kazao je. Nakon toga potpisao je predugovor i prošao sigurnosne provjere, a sredinom rujna i službeni vojni ugovor. “I ti si od tada vojnik”, dodao je. Na frontu kod Kupjanska, gdje je kasnije zarobljen, kaže da su uvjeti bili teški i da su dobrovoljci tretirani lošije od profesionalnih vojnika. “Na početku svi misle da nije teško, ali kad dođu na front, sve se mijenja. Devedeset posto ljudi želi se vratiti. To nije to”, rekao je. “Vojnike po ugovoru izdvajaju od profesionalne armije i ne smatraju ih svojima.”
‘Šalju ljude u smrt i nemaju suosjećanja’
Prema njegovim riječima, odnos zapovjednika bio je nemaran prema životima vojnika. “Šalju ljude u smrt i nemaju suosjećanja. Uvijek ista logika, ista ruta, dronovi nas na istom mjestu ubijaju, a plan se ne mijenja”, ispričao je. Dodao je da je najveći problem na frontu bila voda. “Pitke vode nema dovoljno. Hrana je bila u redu, ali vode je uvijek manjkalo. Industrijske vode za pranje ili kupanje uopće nema.”
Govoreći o borcima s Balkana, rekao je da je većina bila iz Srbije, a manji broj iz BiH. “Upoznao sam jednog Srbina koji već dugo živi u Moskvi i ima rusko državljanstvo”, naveo je. Ukrajinski Centar za ratne zarobljenike procjenjuje da se oko 200 ljudi s Balkana borilo na ruskoj strani.
Na pitanje bi li se vratio u Rusiju, odgovorio je negativno. “Ne bih, jer bih opet završio na frontu”, kazao je. U međuvremenu su vlasti u Bosni i Hercegovini pokrenule provjere njegovog slučaja, dok su političari najavili dodatne razgovore s obitelji. Slučaj je izazvao pozornost i u regiji, jer je sudjelovanje na stranim ratištima kazneno djelo u više zemalja, uključujući Hrvatsku.
