JUŽNI IZRAEL – Tali Hadad je 49-godišnja majka šestero djece i odgajateljica u vrtiću čiji bi dani inače provodili podučavajući petogodišnjake osnovnom čitanju, matematici i društvenim vještinama. Nikada nije zamišljala da će jednog dana biti prisiljena donositi odluke o životu ili smrti dok bude pod vatrom usred ratne zone.
Ali 7. listopada 2023. gurnuta je u nezamislive okolnosti.
Kad je Hamas krenuo u napad u 6:45 ujutro, probudila ju je zvuk sirena i pucnjava u njezinom rodnom gradu Ofakimu, malom radničkom gradu u južnom Izraelu 25 milja od granice s Gazom. Prodorni alarmi koji su ispunjavali zrak signalizirali su da se ne radi o običnom raketnom napadu, na koji se veći dio regije tijekom mnogih godina navikao.
IZRAELSKI VOJNIK TEŠKO OZLIJEĐEN U LISTOPADU. 7 TERORISTIČKI NAPAD PRONALAŽI NOVU VJERU, NUDI NADU DRUGIMA
Tali Hadad drži sinov pištolj pored automobila kojim je evakuirala ozlijeđene. (Tali Hadad)
Hadad je odmah shvatila da je njezina obitelj u velikoj opasnosti.
Njezin sin Itamar, vojnik na časničkoj obuci, bio je kod kuće na dopustu za vikend. Kako su zvukovi pucnjave postajali sve bliži, on je zgrabio svoju pušku, potpuno svjestan da se ispred njihovih vrata vode borbe. Bez oklijevanja je potrčao prema teroristima. Hadad, još uvijek u pidžami, brzo je obula tenisice za trčanje i pojurila za njim, a njezini majčinski instinkti su je preuzeli.
“Otrčao sam prema igralištu”, rekao je Hadad za Fox News Digital. Sakrio sam se iza zida i vidio kolonu terorista kako hodaju s puškama, idući u smjeru gdje je otišao moj sin. Nekoliko trenutaka kasnije čula je pucnjeve. “Znao sam da je Itamar usred svega. Čekao sam, nadajući se da će izaći, ali nije. Pa sam potrčao prema njemu.”
Izbjegavajući se uličicama dok je oko nje odjekivala pucnjava, Hadad je vidjela kako se razaranje razvija. “Ljudi su vikali s prozora, molili za pomoć”, rekla je. “Ali nisu dolazila kola hitne pomoći, nitko da ih spasi.”
Stanovnici Ofakima u uličnim borbama s teroristima koji su se infiltrirali u zajednicu, na fotografiji koju je dobio Fox News.
Tada je ugledala Itamara. Pogođen je više puta – u trbuh, nogu i bedro. Dvojica njegovih suboraca ležala su mrtva na zemlji pored njega.
“Pogledao me i rekao: ‘Mama, što radiš ovdje?’ Rekla sam mu: ozlijeđen si, odvest ću te u bolnicu’, prisjetila se.
Izraelski vojnici zauzimaju položaje u južnom izraelskom gradu Ofakim 8. listopada 2023. (AP Photo/Ilan Assayag)
Dok je oko nje još uvijek odjekivala pucnjava, Hadad je otrčala natrag do svoje kuće, uskočila u obiteljski auto i odvezla se ravno svom sinu. “Stavili su Itamara u auto, zajedno s još ranjenih, a ja sam se odvezao najbrže što sam mogao, 120 kilometara na sat, do postaje Magen David Adom (izraelska nacionalna hitna medicinska služba) na ulazu u grad”, rekla je. – Znao sam da će me teroristi upucati ako budem vozio sporo.
Nakon što je Itamara predala bolničarima, donijela je sudbonosnu odluku. “Rekla sam mu: ‘Mama ne ide s tobom. Ići ćeš u kola hitne pomoći, pridružit ću ti se kasnije. Moram se vratiti i pomoći ostalima’.”
6 MJESECI KASNIJE, OBITELJI AMERIČKIH TALACA U GAZI ZAPALI U ‘DVOSMISLENOJ TRAUMI’
Grafičko foto upozorenje: Itamar Hadad nakon što su ga ustrijelili teroristi. Itamar je još uvijek na fizikalnoj terapiji, ali nakon oporavka planira se ponovno pridružiti svojoj vojnoj jedinici. (Tali Hadad)
Hadad se vratio na poprište borbi i napravio još tri putovanja kako bi spasio ukupno 13 ljudi, sve dok je bio pod stalnom vatrom. “Ljudi su me pokušali zaustaviti”, rekla je. “Rekli su mi da je preopasno, ali uzeo sam Itamarovu pušku i znao sam da je to nešto što moram učiniti. Nisam imao izbora nego djelovati.”
Nakon sati intenzivnih borbi u kojima su sudjelovali policajci, snage postrojbe za specijalne operacije Yamam, naoružani civili i vojnici koji nisu bili na dužnosti, izraelske snage ponovno su preuzele kontrolu nad gradom. Za evakuaciju ranjenih stigao je i helikopter. Tek tada je Hadad uspjela odstupiti od svoje uloge spasiteljice i provjeriti svog sina u bolnici. Itamar je preživio, ali će njegov put do oporavka biti dug.
Izraelski vojnici u južnom izraelskom gradu Ofakim u nedjelju, 8. listopada 2023. (AP Photo/Ilan Assayag)
“Pola rehabilitacije je fizička, a pola mentalna”, rekao je Itamar Hadad za Fox News Digital, osvrćući se na traumatične događaje tog dana, prijatelje koje je izgubio u bitci i one koje je izgubio nakon u Gazi, gdje je njegova jedinica , Sayeret Nahal, pretrpio je mnogo žrtava. Unatoč boli, njegov san ostaje da se vrati u svoju postrojbu i nastavi borbu u ratu na više frontova koji je u tijeku.
Građani Ofakima su se pitali jesu li ljudi koji trče ulicama teroristi ili su ih izraelske snage došle spasiti. Neki od terorista nosili su izraelske uniforme na fotografiji do koje je došao Fox News. (Fotografiju dobio Fox News)
POGLED IZNUTRA NA IZRAELSKE SPECIJALNE JEDINICE U BORBI PROTIV TERORISTA, SPAŠAVANJE TALACA: ‘PUN NA FAUDI’
Dana 7. listopada ubijeno je 47 od 50.000 stanovnika Ofakima, a ulica u kojoj živi Hadad postala je poznata kao Rechov Ha’Mavet – “Ulica smrti”.
Godinu dana nakon napada, Ofakim se obnavlja. Ulica smrti, nekoć simbol horora, obnovljena je. Grad je izgradio spomenik, oslikao murale i posadio masline – znak života koji je zamijenio razaranje.
Tali, njezin suprug i šestero djece, od kojih je petero sada na aktivnoj službi u IDF-u. (Tali Hadad)
“Sakupili smo dijelove, sva sjećanja žrtava i pokušavamo vratiti život na mjesto koje je uništeno”, rekao je Hadad.
Ofakim nije bio među mnogim gradovima i naseljima na jugu koji su preseljeni u druge dijelove Izraela. Ali psihički ožiljci ostaju. Lista čekanja za traumatsko savjetovanje je porasla, nadjačavajući dostupne terapeute. Kao odgovor, Izraelsko psihoanalitičko društvo i nevladina organizacija IsraAid uspostavili su multidisciplinarni centar za traumu, nudeći besplatnu pomoć za mentalno zdravlje preživjelima u masakru.
KLIKNITE OVDJE ZA PREUZIMANJE APLIKACIJE FOX NEWS
Tali Hadad na slici u svojoj kući u Ofakimu. Ona je, poput mnogih drugih, postala nevjerojatan heroj 7. listopada. (Amnon Arad)
Hadad, kao i mnogi drugi u Ofakimu, i u cijeloj zemlji, nastavlja se boriti s emocionalnim posljedicama. Još uvijek krvarimo, rekla je. Njoj je to iskustvo promijenilo život. Nije se vratila na posao od napada, umjesto toga odlučila je ostati kod kuće i brinuti se za Itamara. Petero od šestero njezine djece služi u IDF-u, bilo u aktivnoj službi ili u pričuvi. Trenutno se dvojica od njih bore u Gazi. Njezina najmlađa kći za mjesec dana će u vojsku.
Zajednica Ofakim nastavlja se oporavljati, ali sjećanja na 7. listopada nikada neće izblijediti. “Sjećamo se kako su naša djeca bosa trčala ulicama, boreći se kao lavovi. Ovdje više ne dolaze političari. Ne dolaze turistički autobusi. Ali mi se sjećamo. Uvijek ćemo se sjećati”, rekao je Hadad.
