PAG – Akcija uklanjanja zaostalih ribolovnih alata s podvodnog arheološkog nalazišta Letavica dobila je svoj epilog – i to u dva iznenađujuća segmenta. Prvo, pronašli smo padobran za dizanje tereta koji smo izgubili tijekom prošle akcije. Drugo, spasili smo dva velika hlapa – dokaz da čak i davno napuštene vrše i dalje love.
Dana 22. srpnja ronili smo na lokaciji koju interno zovemo “Plić od Mandri”. Tijekom zarona, Alf i Christina primijetili su vršu dublje nego što je bilo planirano. Alf me pozvao da priđem, i već tada mi je bilo jasno da se nešto događa. Kada sam zaronio dublje, ugledao sam dvije vrše – jednu pored druge – i na dnu, uz njih, padobran izgubljen još na Letavici.
Najprije sam se pobrinuo za padobran, ali sam ubrzo shvatio da Alf i Christina otvaraju vršu. Nisam odmah shvatio o čemu se radi – sve dok nisam vidio da pokušavaju izvući velikog hlapa. U tome su i uspjeli. Nakon toga, iako je vidljivost bila izuzetno loša, uspio sam uloviti drugog hlapa, kojeg sam primijetio dok sam ih pratio.
Nakon kratkog fotografiranja, vratio sam se prema vrši i shvatio da je unutra još jedan veliki rak. Tu vršu poznajemo još od prošlog ljeta – u listopadu smo je podigli, bila je prazna i bez mamca. Nije mi bilo žao – prerezao sam gornji dio kako bih oslobodio drugog raka. Budući da nije htio izaći, Kilian je posegnuo rukom, uhvatio ga za tijelo i – hladnokrvno – izvukao van. I njega smo uspjeli dokumentirati fotografijom.
Najzanimljiviji dio priče? Ta vrša je mjesecima bila prazna, bez mamca, s tek starim goveđim kostima koje su vjerojatno bile neaktivne još prošle godine. Ipak, iz nekog razloga, ova dva velika raka su ušla unutra. To je još jedan dokaz da i vrše – ne samo mreže – moraju biti uklonjene iz mora, jer nastavljaju nesvjesno hvatati morske organizme.
Nakon spašavanja nastavili smo zaron sukladno planu. Zbog produljenog vremena na dnu, imali smo nešto dulju dekompresiju. Tijekom toga sam čistio bovu koju smo pronašli nakon 10 mjeseci, uklonio bijele crviće i ostatak posla završio kasnije u radionici. Bova je sada spremna za nove akcije.
S obzirom na to da je lokacija doslovno “gađana” s velikim brojem vrša i ostataka kostiju, dogovorili smo da ćemo organizirati eko-akciju s ciljem čišćenja tog područja i pretvaranja u atraktivno ronilačko mjesto. Spaseni hlapovi dokaz su da je takva akcija više nego potrebna.
Kosti koje nažalost pronalazimo na gotovo svim ronilačkim lokacijama otpad su koje gribari bacaju u more nakon što odsluže svoju funkciju kao mamac za lov hobotnica. Iako je takav način ribolova nelegalan, teško je definirati po kojem zakonu bi policija mogla sankcionirati takvo ponašanje. Tragično je što ti ljudi ne razmišljaju o posljedicama – da svojim postupcima nagrđuju more i stvaraju ekološke probleme. Na dubinama od 20 do 30 metara, gdje se najčešće love hobotnice, količina kostiju nije prirodna i sigurno doprinosi zagađenju morskog okoliša.
Zaključno – imali smo jedno jako zanimljivo i korisno ronjenje, a vjerujemo da će ovi veliki rakovi nastaviti svoj život u morskom ekosustavu. Naša spašena bova, sada spremna za nove zadatke, sigurno će pomoći i u sljedećim eko-akcijama.
Vedran Dorušić
