Michael Johnson devedesetih je vladao stazama na 200 i 400 metara, a sada organizira Grand Slam Track, novi oblik atletskih mitinga na kojima će nastupati samo trkači te će puno više zarađivati nego dosad
“Moj cilj je utrkama koje će biti nešto posebno staviti atletičare na pozornicu koja je dostojna njihove veličine”, rekao je Michael Johnson (57) na predstavljanju Grand Slam Tracka, nove atletske lige koja će krenuti u travnju 2025. godine i uz vrlo velik nagradni fond predstavlja revoluciju unutar „kraljice sportova“. Johnson je osmislio i kreirao Grand Slam Track, a koliko god se ideja ispočetka činila ambicioznom i mnogima besperspektivnom, sad je jasno da će jamajčanski Kingston od 4. do 6. travnja biti domaćin spektakularnom prvom izdanju nove atletske lige.
Kakav posao je Michael Johnson napravio prije svega govori nagradni fond – dok se za pobjedu u svakoj disciplini mitinga Dijamantne lige dobiva 10 tisuća dolara, odnosno 30 tisuća za pobjedu na finalnom mitingu, na svakom od četiri mitinga serije GST pobjednici utrka će dobivati po 100 tisuća dolara, što je velik novac u atletskim okvirima. Zato nije čudo što je Johnson za nastupe na svojim mitinzima već dobio potpise dobrog dijela najvećih trkačkih zvijezda današnjice.
Michael Johnson je dobro poznato atletsko ime, sprinter iz kategorije legendarnih koji je i nakon karijere ostao aktivan uz atletiku. Johnson je nepobijeđen na najvećim natjecanjima, na olimpijskim igrama je osvojio četiri, a na svjetskim atletskim prvenstvima osam medalja – svih 12 bila su zlatne. Bio je fantastičan 200 i 400-metraš, na kraćoj dionici s 19,66 i 19,32, a oba rezultata su iz 1996., dva puta je postavljao svjetske rekorde, od tad samo je Usain Bolt na pola kruga trčao brže. Na 400 metara je 1999. s 43,18 postavio svjetski rekord, od kojeg je samo Wayde Van Niekerk (43,03) 2016. bio brži. Kao dio štafete 4×400 metara čak tri puta je postavljao svjetski rekord, a dva je puta postavljao dvoranski svjetski rekord na 400 metara.
Nakon što je završio atletsku karijeru, Johnson je prešao u komentatorsko-novinarske vode, za BBC je prvi put komentirao 2001. tijekom Svjetskog prvenstva u Edmontonu, a od tada je bio u njihovu studiju na svakim olimpijskim igrama, zaključno s Parizom ove godine. Paralelno je pisao kolumne za The Times i Daily Telegraph, a konkretnije se u atletiku vratio 2007. kad je u teksaškom McKinneyu pokrenuo Michael Johnson Performance, atletski klub za djecu od devet do 18 godina. Klub je proširio svoju djelatnost i počeo surađivati kroz razne organizacije na različitim lokacijama pa je tako došao i do londonskog Arsenala, nogometnog kluba s kojim surađuje u dijelu razvoja mladih igrača. Radeći sve ovo uz još više drugih većih ili manjih projekata, Johnson je u rujnu 2018. doživio moždani udar koji mu je nakratko oduzeo lijevu stranu tijela. Ipak, Johnson se vrlo brzo, kako je sam rekao, „skoro potpuno oporavio“, a takvo ozdravljenje zahvalio je „olimpijskom stanju uma“. Zadnjih godina Johnson je prilično aktivan na društvenim mrežama s ukupno 435 tisuća pratitelja na Facebooku, Instagramu i X-u.
Grand Slam Track se razlikuje od Dijamantne lige, a da stvar po atletiku bude bolja, nastupi na jednoj od ovih serija atletskih mitinga neće nužno isključivati nastupe na drugoj. Najveća razlika u tome je što se GST sastoji samo od trkačkih disciplina, što se mnogima neće svidjeti, no Johnson je imao svoju viziju i razloge zašto je tako odlučio.
Druga velika razlika u tome je što će se mitinzi GST-a održavati tijekom dva dana, od kojih će se svaki dan održavati šest disciplina. Ukupno je to 12 disciplina koje će biti podijeljene u parove kao „srodne discipline“ pa će svaki atletičar imati po jednu utrku tijekom ta dva dana. Srodne discipline će biti ove: kratki sprint na 100 i 200 metara, kratke prepone na 100/110 metara prepone i 100 metara „flat“, dugi sprint na 200 i 400 metara, duge prepone na 400 metara prepone i 400 metara „flat“, kratke distance na 800 i 1500 metara te duge distance na 3000 i 5000 metara.
Iz popisa disciplina jasno je što Michael Johnson želi: kratko, brzo, eksplozivno i intenzivno natjecanje koje će biti drukčije od klasičnih atletskih mitinga koji traju satima i koje je, posebno u kriterijima današnjeg vremena, prilično neatraktivno za praćenje osim za najuži krug atletskih zaljubljenika. Privući mladu publiku na četverosatno, nekad i duže natjecanje u aktualnim vremenima je nemoguća misija.
Za to postoji i jedan anketni dokaz. Naime, prema podacima National Federation of State High School Associations, američke udruge srednjoškolskih sportskih saveza, djevojke se u srednjoj školi najviše bave atletikom, dok je kod muških srednjoškolaca atletika na drugom mjestu po izboru za treniranje. S druge strane, nedavno Gallupovo istraživanje pokazalo je da je samo jedan posto Amerikanaca atletika najdraži sport. Johnson je, između ostalog, vjerojatno taj nevjerojatni pad zanimanja za atletiku odlučio pokušati „spasiti“ svojom idejom atletskih natjecanja.
U svakoj će se kategoriji na svakom od mitinga natjecati po osam atletičara i atletičarki, od kojih će četiri biti „Grand Slam trkači“ koji će se pojaviti na startu svakog od četiri mitinga GST-a te četiri „Grand Slam Challengera“, svojevrsnih izazivača koji će skupljajući bodove pokušati ući u ovu prvu kategoriju u sljedećoj sezoni. To znači da će Grand Slam Track imati 48 konzistentnih, stalnih natjecatelja – po četiri u svakoj od šest kategorija, u muškoj i ženskoj konkurenciji – dok je broj „Challengera“ neograničen i varirat će ovisno o rezultatima na ostalim natjecanjima.
Godišnje će se održati četiri mitinga GST-a, prvi će biti početkom travnja u Kingstonu, slijedi Miami početkom svibnja, treći miting će se održati krajem svibnja u Philadelphiji, a zadnji u Los Angelesu krajem lipnja. Iako je dosta utjecajan u Velikoj Britaniji, Johnson nije uspio prodati, barem zasad, svoju ideju u toj zemlji. UK Athletics, organizacija koja vodi atletiku u Velikoj Britaniji, odbila je prihvatiti organizaciju jednog mitinga.
Sustav natjecanja tijekom dva dana je jednostavan – atletičari u dvije utrke skupljaju bodove, a pobjednici idu kući s nagradom od 100 tisuća dolara. Ako nakon dviju utrka dvojica atletičara imaju isti broj bodova, bolji će plasman imati onaj s boljim vremenskim rezultatom u ukupnom zbroju. Drugo mjesto će nositi 50 tisuća dolara, treće 30 tisuća, četvrto 25 tisuća, peto 20 tisuća… do osmog koje će biti honorirano s 10 tisuća dolara. Ukupni nagradni fond četiriju GST-a bit će 12,6 milijuna dolara. Za usporedbu, ukupni nagradni fond Dijamantne lige 2025. – 15 mitinga s po 32 discipline, po 16 za muškarce i žene – bit će 9,2 milijuna dolara. Uz to, trkači će imati i dodatnu zaradu za start na svakom mitingu, no ta svota nije poznata u javnosti.
„Volim ovaj sport, ali pomirio sam se s činjenicom da neće dobro funkcionirati ako nastavimo ljudima govoriti ‘trebali biste voljeli ovo’ i ‘trebali biste bolje razumjeti ono’. Grand Slam Track je atletika na stazi i to je ono što ćemo raditi. Spasit ću ono što mislim da mogu spasiti“, odgovorio je Johnson na jedno od brojnih pitanja vezanih za izbacivanje bacačkih i skakačkih disciplina. „Sve te discipline funkcioniraju na olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima, ali nisam siguran da funkcionira kad pokušavate stvoriti profesionalni sport izvan tih natjecanja“, dodao je Johnson.
Pobjeda u bilo kojoj disciplini na mitingu Dijamantne lige donosi 10 tisuća dolara, a pobjednici utrka na Grand Slam Tracku dobivat će po 100 tisuća dolara
Prvi čovjek Svjetske atletske organizacije Sebastian Coe nema negativan stav o novom formatu natjecanja. „Pozdravljam inovacije i vanjske resurse. Ako imate plimu koja raste, svi mogu profitirati“, rekao je Coe tijekom Svjetskog dvoranskog prvenstva održanog ove godine u Glasgowu.
Na kraju dolazimo do najvažnijeg – atletičara koji će se pojaviti na startnim blokovima Grand Slam Tracka. Lista od 48 trkača je skoro popunjena, a do kraja studenoga poznato je 38 imena i radi se o impresivnoj listi. Nije ni čudo s obzirom na nagradni fond.
Između ostalih, za Johnsonovu organizaciju potpisali su Sydney McLaughlin-Levrone, olimpijska i svjetska prvakinja koja je šest put rušila svjetski rekord na 400 metara prepone, aktualna zlatna 400-metrašica s olimpijskih igara i svjetskog prvenstva Marileidy Paulino, olimpijska prvakinja iz Pariza s 200 metara, 4×100 te 4×400 metara Gabby Thomas, zatim Britanac Josh Kerr, zlatni s prošlogodišnjeg svjetskog prvenstva i srebrni s Igara u Parizu na 1500 metara, srebrni iz Tokija i brončani iz Pariza na 100 metara Fred Kerley, brončana sa 100 metara iz Pariza i zlatna s 4×100 Melissa Jefferson, zlatni s 1500 metara iz Pariza Cole Hocker, srebrni s Igara u Tokiju i Parizu na 200 metara Kenny Bednarek, srebrna s pariških 100 metara prepone Cyréna Samba-Mayela, brončani na 400 metara prepone iz Tokija i Pariza Alison dos Santos, Portorikanka Jasmine Camacho-Quinn, zlatna iz Tokija i brončana iz Pariza na 100 metara prepone, srebrni s 400 metara u Parizu Matthew Hudson-Smith… Spektakl je zajamčen jer je Michael Johnson uspio protresti atletski svijet.