Jučer smo na Partizanskom groblju na Lovrincu obilježili 103. rođendan Palmine Piplović.
Tužnih priča iz vremena 2. svjetskog rata ima na stotine. Ali, priča Palmine Piplović je i naša priča. Ona je kao djevojčica trčala po Varošu, brala cvijeće i lovila skakavce po cijelom Marjanu. Kao mlada djevojka šetala je Pjacom i Rivom, kupala se na Zvončacu i Bačvicama. Sve to smo i svi mi prošli u danima slobode čiju je cijenu ona platila svojim životom. Njeni Piplovići koji su u temelje slobode utkali njen život, ostali su „veliki“ i nakon oslobođenja.
Poklonili su gradu parcelu za izgradnju vrtića koji je nosio njeno ime. Danas smo ponosni da će vrtić ponovno nositi Palminino ime. Devedestih je njena slika iz vrtića vraćena obitelji i „dodijeljeno“ mu je novo ime. Po tko zna koji put se brisao djelić prošlosti. Sjećanja će s vremenom izblijediti, ako se ne budemo dovoljno trudili. Od Palmine ne smije ostati samo fotografija i pletenice koje se čuvaju u familji Piplovića. Naša je obaveza da u njenome gradu ostane trajan spomen na njezinu žrtvu. Nećemo posustati da i nakon vraćanja imena ostvarujemo daljnje ciljeve za trajno obilježavanje njenoga lika i djela.
Preko njenih neljubljenih godina ostvarili smo sadašnjost. Najiskrenije ćemo joj zahvaliti, tako da ne dopustimo da je zaboravi budućnost.
Obilježavanje njenog rođendana na Lovrincu po drugu godinu za redom je inicirao Igor Sinisa Grubišić, kojemu su se pridružili njegovi Solinjani Tonči i Veselin Vetma, Palminina nećakinja Maja Grbeša, Zdravka Lazarević i ja. Veselin je čitao svoje stihove, a mi smo položili cvijeće i svijeće.
I ne niste krivo pročitali, bio je 103. rođendan, a ova godina na grobu je krivo napisana. I zato ćemo se pobrinuti. Hvala svima koji je se sjećaju.
Moja reakcija na članak je…
