Splitsko gradsko vijeće nedavno je jednoglasno prihvatilo prijedlog vijećnika Davora Matijevića da se Hotel Zagreb na Duilovu prenamijeni u dom za starije osobe, za što će biti nužne izmjene GUP-a. Gradsko vijeće pozvalo je Vladu da u suradnji s Gradom Splitom pokrene postupak prenamjene i prijenos vlasništva ili upravljanja objektom Hotela Zagreb na Grad Split kako bi se otvorio dom za starije osobe. S tim ne bi trebalo biti većih poteškoća jer je HDZ-ov gradonačelnik Tomislav Šuta uspostavio i više nego dobar odnos s premijerom Plenkovićem.
Premda je dio kritičara tvrdio da bi Hotel Zagreb, s obzirom na atraktivnu lokaciju, trebalo prenamijeniti u nekretninu s nekom drukčijom svrhom, Šuta je zaključio kako je riječ o projektu koji predstavlja velik iskorak za grad na čijem je čelu posljednjih nekoliko mjeseci. Osim na Duilovu, dom za starije trebao bi niknuti i u Pazdigradu, čime će Split uistinu, u odnosu na sve veće gradove u državi, napraviti značajan iskorak u smještaju za starije osobe. “Odmah ćemo pokrenuti izradu narudžbe idejnog rješenja Centra za umirovljenike te izradu natječajne dokumentacije za izgradnju tog centra”, najavio je splitski gradonačelnik, otkrivajući da je u planu da taj centar koji bi se trebao prostirati na oko 7000 četvornih metara ima dnevni boravak za umirovljenike te dostavu toplog obroka i lijekova.
Prema njegovoj računici, u Splitu postoji potreba za prihvat petstotinjak starijih osoba, zbog čega je i prihvaćen prijedlog nezavisnog Matijevića koji je na nedavno održanim lokalnim izborima bio SDP-ov kandidat za splitskoga gradonačelnika, ali je u međuvremenu napustio tu najveću oporbenu stranku. Šuta je, dakle, odlučio zasukati rukave i uz Plenkovićevu asistenciju Hotel Zagreb pretvoriti u dom za osobe starije životne dobi. Ta je zgrada godinama bila odmaralište za pripadnike JNA, a onda je prešla pod upravljanje Ministarstva obrane. Ono što bi budućim stanarima doma koji se tek treba stvoriti moglo biti posebno atraktivno jest to što se Hotel Zagreb nalazi nadomak kupališta i šumarka na kojem se nalaze ostaci malih sportskih igrališta hotela. Svojedobno su ondje bili plažni buffet, sanitarni čvor, garderobe, pa i diskoteka.
Lažno ime
No jedna od zanimljivijih priča koje se vežu uz taj splitski hotel odnosi se na period nakon Domovinskog rata. Mediji su dvijetisućitih izvještavali da se u hotelu u Duilovu skrivao Ivica Rajić, u to doba haški optuženik. Rajića je, pisalo se tada, ondje skrivao osebujni general Ljubo Ćesić Rojs, koji je skupa s njime zaradio kaznenu prijavu. U Hrvatskoj je Rajić prijavljen zbog sumnje da je počinio kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, ovjeravanjem neistinitog sadržaja, dok je Rojs prijavljivan zbog kaznenog djela zloporabe položaja i ovlasti. Tvrdilo se da je Rojs od kraja lipnja 1994. do kraja lipnja 1996., pune dvije godine, Rajiću omogućavao fiktivno zapošljavanje u Ministarstvu obrane, kojemu je time prouzročena šteta od 48.000 kuna. Smatralo se da je upravo Rajić Ljubu Ćesića poticao na počinjenje tog kaznenog djela.
Rajić se tako našao pod obradom MUP-a i Državnog odvjetništva u Splitu, a iz tih se tijela tvrdilo da je cilj obrade bio utvrđivanje okolnosti pod kojima se osumnjičeni skrivao od trenutka kada je Republika Hrvatska zaprimila optužnicu i uhidbeni nalog na njegovo ime, to jest kako bi se otkrile osobe koje su mu pomagale da ne bude uhićen i izručen Međunarodnom kaznenom sudu za područje bivše Jugoslavije. Tijekom kriminalističke obrade hrvatskog MUP-a utvrdilo se i da je Rajić s ciljem prikrivanja svojeg identiteta u Kiseljaku u susjednoj BiH nabavio izvadak iz matične knjige rođenih, a onda i uvjerenje o državljanstvu i osobnu iskaznicu na lažno ime – Jakov Kovač. Potom je kao pripadnik hrvatskog naroda iz BiH s tim lažnim imenom zatražio i ishodio hrvatsko državljanstvo. Tako je dobio hrvatske dokumente, uključujući i osobnu iskaznicu koja mu je izdana u Omišu.
General Rojs je pak, kao i uvijek bez dlake na jeziku, prijavu nazvao običnom glupošću te je prozvao bivšeg premijera Ivu Sanadera da vrši pritisak na njega. “Ja sam te 1994. koja se spominje u kaznenoj prijavi bio na Južnom bojištu, a ne u Zagrebu, i nisam mogao ništa potpisati, čak ni za kupnju kilograma jabuka, a kamoli to za Ivicu Rajića. Te godine Sanader je, koliko se sjećam, bio predstojnik Predsjednikova ureda i mogao je učiniti za bilo koga puno više od mene. Njih pritišće Carla del Ponte i onda oni ne znaju što će pa podižu kaznene prijave protiv mene koje nemaju nikakve veze s činjenicama. Uostalom, Rajić im je dostupan i on je u Haagu. Što ne pitaju njega tko mu je pomogao? Ovo je hajka na mene jednaka onoj kada su mi srušili kuću tražeći u njoj generala Gotovinu. Kuća mi je srušena, a Gotovinu nisu pronašli”, grmio je Rojs, nazivajući prijave Sanaderovom lakrdijom.
Napad kao osveta
I doista, Haško je tužiteljstvo 2003. godine, očekujući uhićenje odbjegloga generala Gotovine, iznenada uhitilo Rajića, koji se, osim u Hotelu Zagreb, skrivao u stanu u istoj splitskoj četvrti.
Rajić je inače bivši zapovjednik druge operativne grupe Hrvatskog vijeća obrane protiv kojega je u kolovozu 1995. bivši tužitelj Richard Goldstone sastavio optužnicu za ratne zločine nad muslimanskim civilima u selu Stupni Do kod Vareša. Kao haški bjegunac, Rajić je nakon uhićenja 2003. policijskim helikopterom prebačen u Zagreb, ali se osam godina prije toga skrivao i mijenjao identitete za koje je koristio lažne dokumente.
Vjerovalo se da je kao zapovjednik postrojbi Maturice i Apostoli, koje je činilo petstotinjak vojnika iz Kiseljaka i Kaknja, u skladu sa zapovijedi koju je potpisao bivši zapovjednik Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak, upao u selo koje je branilo četrdesetak lako naoružanih mještana. Pucnjava je trajala satima, a pripadnici HVO-a su, prema optužnici, obilazili domove, ubijali i iz njih istjerivali žitelje, pa je na kraju akcije ostalo 37 muslimanskih leševa, među njima 16 civila.
Treba također napomenuti da je Rajić selo napao iz osvete za ranije muslimanske napade na Hrvate na području Kopjara, no bosanski mediji zaključili su da su zapovjednici HVO-a samo željeli proširiti područje sukoba te zavaditi tamošnji hrvatski i muslimanski narod kako bi osigurali uhodanu kriminalnu, švercersku aktivnost. Na području Vareša vladao je mir i nije bilo sukoba sve dok hrvatske snage nisu istjerane iz Kaknja, nakon čega je došao Rajić sa svojim snagama, što je rezultiralo brzim protuudarom Armije BiH na Vareš. Zbog toga je hrvatsko stanovništvo pobjeglo u Hercegovinu, a sukob hrvatskih i muslimanskih snaga intenzivirao se.
Granićevo upozorenje
Priče o Rajiću došle su i do Pantovčaka pa je navodno i pokojni Tuđman propitivao tko mu i zašto stvara probleme u srednjoj Bosni. Nakon upozorenja Mate Granića, neposredno prije nemilih događaja u Stupnom Dolu, da će Rajić jamačno biti optužen za ratni zločin, Tuđman je izdao naredbu da ga se smijeni, što se službeno uistinu i dogodilo, međutim, Rajića je zamijenio Viktor Andrić, a to je bio tek jedan od nekoliko njegovih pseudonima. Kada se za to doznalo, Rajić je opet smijenjen, a tada i uhićen zbog ubojstava nekoliko agenata hercegovačke ispostave HIS-a koji su sredinom 1993. poslani u srednju Bosnu kako bi utvrdili njegove poslovno-kriminalne veze sa Srbima.
Agente je tada na zadatak poslao dugogodišnji Tuđmanov suradnik Ivo Lučić, a trebali su pronaći dokaze o Rajićevu švercerskom lancu prema srpskim položajima u okolici Sarajeva. Sudski proces vođen je u Mostaru, a bivši zapovjednik HVO-a oslobođen je zbog manjka dokaza. Nekadašnji zapovjednik Kažnjeničke bojne koji je slovio kao gospodar rata u Bosni, Mladen Naletilić Tuta, stalno je dolazio u sudnicu, što je prema nekim tezama pomoglo sucu da donese odluku. Na taj se način Tuta preko Rajića nekažnjeno obračunao ne samo s Lučićem nego i s Tuđmanovim sinom Miroslavom, koji su se u akciji Pauk pokušali obračunati s kriminalnim dijelom HVO-a, s ciljem da eliminiraju Tutu i njegove sljedbenike. Nakon izlaska iz pritvora 1995. Rajić je nestao, što se pripisivalo njegovim vezama u tajnim službama i MORH-u.
Tihomir Blaškić i devetorica bosanskih Hrvata završavaju u Haagu, a Rajić u splitskom hotelu i obližnjem stanu, gdje se godinama uspješno skrivao. Na kraju su ga uhitili pripadnici kriminalne policije, nakon što su sve obavili pripadnici posebne policijske jedinice koji su Rajićevo skrovište otkrili nekoliko mjeseci prije uhićenja, ali ga nisu htjeli odmah privesti jer su se nadali da će ih ljudi koji su njemu organizirali utočište dovesti i do Gotovine. Kada je postalo jasno da od toga neće biti ništa, Rajić je uhićen.
Najbogatiji Hercegovac stvorio bogatstvo ni iz čega: Imovina mu je teška preko 76 milijuna eura
Posebna postrojba
Potom se otkrilo da je Rajić u bijegu uživao potporu obavještajnog podzemlja. Istraga koju je sud u Haagu pokrenuo kako bi otkrio njegove pomagače poprimila je ogromne razmjere, a kao jedan od osumnjičenika u slučaju protuustavnog djelovanja u Federaciji BiH te zloporaba u Hercegovačkoj banci spominjao se Ante Jelavić, koji je novcem namijenjenim HVO-u Rajiću kupio stan u Splitu u kojem se skrivao. Zanimljiva je i priča o Rajićevu uhićenju. Uhitio ga je poseban policijski tim tadašnjega ravnatelja policije Ranka Ostojića, koji je pribavio podatke o sumnjivoj kupnji Rajićeva stana. No ta je istraga naglo prekinuta, a Ostojić je sa svojim timom “odletio” iz policije.
Okolnosti Rajićeva uhićenja u travnju 2003. do danas nisu do kraja rasvijetljene. Poznato je da je uhićen u Splitu, a uhićenje su pratile i spekulacije o Ostojićevoj posebnoj postrojbi koja ga je provela bez znanja vrha policije jer su mu u skrivanju pred međunarodnom tjeralicom pomagale osobe iz policije. Kada se govori o Rajiću, treba spomenuti i to da ga je osnivač i predsjednik Herceg-Bosne Mate Boban osobno postavio za zapovjednika u istočnom dijelu Lašvanske doline. Kasnije su i Hrvati s vareškog područja tvrdili da je kao predvodnik specijalne jedinice HVO-a u Varešu, što verbalnim prijetnjama, što oružjem, protjerao čelnike općina iz redova HDZ-a koji su koalirali s lokalnim SDA-om održavajući međunacionalnu harmoniju.
Nakon što je otpravljen u Haag, o Rajiću se pisalo kada ga je ondje fizički napao Tihomir Blaškić. U međuvremenu je Rajić, nakon odslužene dvije trećine kazne od 12 godina, 2011. pušten iz Haaga, a hotel u kojem se jedno vrijeme skrivao u doglednoj bi budućnosti trebao postati atraktivni splitski dom za starije.
