Kad je veliki Brian Glanville napisao Vratari su različiti prije pet desetljeća nije mogao znati koliko će daleko Emiliano Martinez pomaknuti granice njegova koncepta.
To što je jedinstveno kvalificiran da bude proglašen za najkarikaturalnijeg negativca u nogometu i jednog od najboljih čuvara igre, govori dosta o momku za gol Aston Ville. Nekako, ‘drugačiji’ baš i ne pokriva njegove ekstremitete.
U Martinezu, naravno, ima genija. Način na koji je igrao protiv Bayern Münchena sredinom tjedna ponudio je podsjetnik koji je bio manje nego potreban, jer znamo dubinu njegove kvalitete. Baš kao što nam je dobro poznato da se jedna strana njegovog mozga razvila brže nego polovica koju su pregazile vjeverice.
Harry Kane vidio je Martinezovu briljantnost izbliza u srijedu navečer, a isto su učinili i Serge Gnabry i Michael Olise – velike šanse su ispunjene teškim obranama. Jhon Duran bio je naslov, ali Martinez je bio neprohodni sloj između pobjede i remija ili još gore. Rekli smo isto o prošlom finalu Svjetskog prvenstva i mogli bismo to ponoviti kada se Villa suoči s Manchester Unitedom u nedjelju.
Ako postoji bolji igrač na njegovoj poziciji, onda je to razgovor ograničen na nekoliko dragocjenih imena. Alisson Becker to uzima za moj novac. Thibaut Courtois također je u toj mješavini, a Ederson, David Raya, Unai Simon i Gianluigi Donnarumma daju uvjerljive slučajeve.
Herojstvo Emiliana Martineza pomoglo je Aston Villi da pobijedi Bayern München u Ligi prvaka
On je možda najkarikaturalniji negativac u nogometu, ali je i jedan od najboljih čuvara igre
Zasigurno, svi su dokazali da stvaraju razliku u rezultatima i kampanjama. Ali nitko od tih tipova nije drugačiji na način na koji je Martinez.
Nisu prošli mjesec završili s dvije međunarodne zabrane od FIFA-e, niti su ovaj tjedan počeli s obećanjem koje se vjerojatno neće ispuniti. U tim nadrealnim stvarima Martinez stoji sam; čuvar čija je sposobnost definiranja velikih mečeva jednaka toj prisili koju mora prisloniti svoje međunožje na plijen pobjede.
Ljubav se kreće na tajanstvene načine, ali nijedan pokret nije tako tajanstven, tako neobičan kao Martinezovi bokovi kad god je nagrada nadohvat ruke.
Postojala je njegova romansa s gongom Zlatne rukavice na Svjetskom prvenstvu 2022. I doista njezin ekvivalent na Copa Americi 2021., prije nego što se previše upoznao s glavnim trofejom kada ga je Argentina ponovno osvojila prije nekoliko tjedana.
Zaboga, ako ih rana forma Aston Ville u Ligi prvaka odnese na nevjerojatno odredište, dvije bi stvari bile istinite odjednom: Martinez će odigrati ključnu ulogu i UEFA sigurno mora angažirati snajperiste da zaštite svoj veliki stari kup.
No, vratimo se onom obećanju koje je u ponedjeljak podijelio putem društvenih mreža. Martinez kaže da su njegovi naporni dani gotovi. On se ispričava. Kazao je kako je svrha njegove proslave ‘izmamiti osmijehe brojnoj djeci’, a zatim je dodao: ‘Nikada mi nije bila namjera nikoga omalovažavati, niti sam razumio da je gesta koju su ljudi dobro prihvatili uvredljiva, ali hoću pokušaj više nikoga ne uvrijediti«.
Slična je uvjeravanja dao i nakon Svjetskog kupa, kada je njegov trenutak na postolju natjerao Patricka Vieiru da se ljuti. Martinez je, rekao je, ‘uzeo malo od onoga što je Argentina postigla’. To nije bio izoliran pogled.
Martinezov udarac kukom dok je držao Zlatnu rukavicu Svjetskog kupa 2022. izazvao je kontroverzu
No, napravio je sličnu gestu držeći repliku gonga Copa Americe ove godine
Martinez je bio grub i pretučen je zbog toga. S pravom. Ali to je njegov način i humor – često genije dovede vjeverice na posao i s vjevericama nema rezonovanja.
Na posljednjem naslovu Argentine na Copa Americi prošlog mjeseca, neposredno prije susreta s peharom, udario je kameru, a ni FIFA-i se to nije baš svidjelo.
Niti je narod reagirao s općim odobravanjem kad je svojim međunožjem udario u lice Kyliana Mbappea uoči jedanaesterca u finalu Svjetskog prvenstva, a zatim držao lutku, maskiranu slikom lica istog igrača, u autobusnoj paradi.
To Martinez radi – djetinjast je, čovjek od 32 godine bez filtera. Majstor golmana i igre. Serijski iritant koji čuva onoliko linija koliko prijeđe. On ljuti, on provocira. On je, prije svega, drugačiji.
I to je dobrodošlo na najneobičniji način. Sada više nego ikad, možda.
Živimo u nogometnoj eri petrijevih zdjelica, njegovom dobu pompoznog svetootaštva, kada skrb za savršenstvo ide na užasno dezinficirana mjesta. Želimo anđele i udaramo ih prljavim krilima, ali sport treba svoje lupeže.
Fetiš za trofeje mogao bi biti previše gurnut u glupom smjeru, ali Martinez je u najmanju ruku okus. On je ludo, glupo i ljudsko lice igre koja gravitira prema robotima i linijama VAR-a.
Martinez je majstor vratara i igre, čovjek od 32 godine bez filtera
On je dašak boje i ljudsko lice igre koja gravitira prema robotima i VAR-u
On je dašak boje kad su mnoge druge osobnosti prigušene i dosadne; tip tipa kojeg treba podsjećati u godišnjim intervalima da je trljanje međunožja o trofej ispred kamere neprikladno. Ali on je slobodan duh i to ima ogromnu vrijednost.
Obraćajući se onima ui oko Aston Ville, radije bi istaknuli ostale kvalitete, a to su one kojima se dobivaju utakmice.
Oni također govore o čovjeku čija je predanost njegovom zanatu nenadmašna i dokaz je u izlazu – svjedočiti njegovom usponu od rubova Arsenala do pobjednika Svjetskog kupa znači zaključiti da je njegov potpis za £17 milijuna 2020. bio među najboljim poslovima u posljednje desetljeće Premier lige. Vraški se trudio da to i učini.
Nakon pobjede Bayerna, Martinez je to iskoristio rekavši: ‘Lud sam od želje da nastavim rasti, da postanem najbolji. Nemam plafon, želim nastaviti rasti.’
Možda bi prekinuo taj govor nakon tri riječi i nitko ne bi osporio njegovu ocjenu. Također bismo se mogli zapitati hoće li njegova predanost rastu dovesti do konformizma krajem tjedna kada su oba aspekta njegova karaktera stavljena na suđenje.
Ali nadajmo se da će vjeverice zadržati neka prava glasa unutar njegovih unutarnjih monologa. Vratari su stvoreni da budu drugačiji.
McCarthy je trebao šutjeti
Nema ničeg boljeg od dobrog pile-ona i nigdje ga nema kao u Manchester Unitedu. Mora da je Eriku ten Hagu teško pratiti sve čizme koje su se našle u njegovim rebrima u ovim apokaliptičnim danima.
Ali možda je bio iznenađen udarcima koje je dobio od Bennija McCarthyja, čiji je dvogodišnji mandat Unitedovog trenera napadača završio u ljeto.
Nešto od onoga što je McCarthy rekao bilo je prodorno točno – strast je važna, a Ten Hag pokazuje malo. Mogli bismo također prihvatiti kritike Južnoafrikanca kada je tvrdio da se neki igrači nisu angažirali na treninzima, ali to podsjeća na McCarthyja koji je 2010. kažnjen s £200.000 u West Hamu jer je imao gotovo dva kamena viška.
Možda nije prošao test ‘pokažite nam svoje medalje’ na tom, a isto bi se moglo reći i za njegov opširniji dosje treniranja onih napadača u Unitedu. U McCarthyjeve dvije sezone, United je postigao 58 i 57 ligaških golova. Konteksta radi, u 11 kampanja nakon Fergusona ti rezultati zauzimaju sedmo i zajedno osmo mjesto, pa se možda McCarthy trebao držati svog savjeta.
Pile-on ne funkcionira tako, naravno. Kad je menadžer pao, vi ga tražite. Ali Ten Hag nije djelovao sam.
Benni McCarthy udario je nogom u rebra Erika ten Haga izjavivši da Nizozemcu nedostaje strasti
Ali McCarthy se trebao držati svog savjeta jer Ten Hagovi neuspjesi nisu bili samo njegovi
Sancho ostavlja Ten Hag crven u licu
Cole Palmer baca sjajnu i široku sjenu na ovo što je bio izniman početak sezone za Chelsea. U sjeni, ali ne i izgubljen u svemu tome, je Jadon Sancho.
Prošle godine u ovo doba bio je izbačen s ručkova prve momčadi Manchester Uniteda, a danas ima tri asistencije u tri utakmice u Chelseaju i poništio je rupe u West Hamu i Brightonu. Ima najbolju statistiku driblinga u ligi i ulazak u nedjeljnu utakmicu s Nottingham Forestom izgleda kao krilo kakvog pamtimo.
Onaj od prije nego što su njegove misli eksplodirale u pogrešnu objavu na društvenim mrežama. Neobično je ironično da čak i u njegovoj odsutnosti čini da Erik ten Hag izgleda loše.
