Modri su se u srijedu u Velikoj Gorici po svemu oprostili od nade da će obraniti naslov prvaka! Doživjeli su šok, izgubili su 1:0 od motiviranih domaćina, koji su pak osvojili vrlo važne bodove u borbi za ostanak u prvoligaškom društvu.
Bila je to jedna od onih klasičnih utakmica u kojima jedna momčad ima apsolutnu nadmoć, 20 udaraca, 17 kornera, a suparnik samo jedan korner i samo jedan udarac u okvir gola, a to mu je dovoljno za pobjedu! I tko može kazati da Gorica nije zasluženo dobila?! Nitko!
Dečki koje je vodio pomoćni trener Denis Mojstrovič su izgarali, dali apsolutno sve od sebe i svakako imaju pravo na veliko slavlje. Tako je to u životu, na kraju ti karma vrati. Modri su ove sezone stalno bili negdje između nokdauna i nokauta, nisu se mogli na kraju izvući, nisu iz ringa u kojem su stalno posrtali mogli izaći na nogama. Vjerojatno nitko nije očekivao da će biti ‘zakucani‘ baš u Gorici, ali koga sad briga za to. Težak je to udarac za zg-klub, ali ništa iznenađujuće s obzirom na sve što smo gledali ove sezone u SHNL-u.
Dinamo je u Turopolje stigao s već poznatim sloganom ‘ A što ako uspijemo?‘ I, naravno, očekivano, s velikim brojem Bad Blue Boysa koji su od prve sekunde bili iznimno glasni.
Sandro Perković je jedan od onih trenera koji se drži tradicionalnog postulata po kojem se ne mijenja momčad koja pobjeđuje, pa je na igralište poslao posve iste figure koje su u prošlom kolu startale na Šubićevcu. Opet je to bila ‘hrvatska postava‘, sa samo dva stranca: Pierre-Gabrielom i Ristovskim.
Perković očigledno preferira domaće dečke, voli nogometaše s oznakom ‘izvorno hrvatsko‘. Što je svakako ulaganje u Dinamovu budućnost.
Utakmica je nudila sliku očekivanog događaja, Modri su od samog starta kontrolirali utakmicu s ogromnim posjedom lopte i čestim pokušajima udaraca prema Baniću. Međutim, u prvom poluvremenu je bilo pomalo nevjerojatno kako su igrači Sandra Perkovića bili neprecizni, kao da nisu prošli školu tehnike izvođenja udaraca. Nakon njihovih pokušaja uglavnom su se sklanjale ptice koje su letjele iznad stadiona.
Gorica se postavila tvrdo, sazidala je ‘kineski zid‘ ispred svog vratara, branili su se na sve moguće načine, kad god su mogli otezali su s igrom. Što i jest bilo logično, ne izgubiti protiv Dinama uvijek je dobra opcija.
Ipak, Gorici je defanzivne zadatke olakšavao i Dinamo, jer je lopta u napadima zg-kluba putovala sporo, pa su domaći dečki uspijevali relativno bez većih problema zaustavljati takve napade, koji su se vukli poput magle. I onda, u drugom poluvremenu, jedna kontra bila je dovoljna da se Modri zaviju u crno. Nakon dvije uzatopne pobjede, Sandro Perković je doživio poraz, ‘adio Dinamo‘!
