Desna? Što se mene tiče, dovoljna mi je samo da se na nju mogu osloniti…”
Sama od sebe došla je ta izjava u času kada smo gledali novu famoznu izvedbu Adriana Jagušića. Izjava koju, inače, potpisuje Arjen Robben, čovjek zlatne ljevice, poslužila je kao svojevrsni “highlight” stvaranja nove hrvatske zvijezde. A ta zvijezda nije “izmišljena”, ili je dio medijskog “hypea”. Ta zvijezda sada već u kontinuitetu pokazuje da postane – standardna. Lijeva noga mu je, pritom, između ostalih kvaliteta – glavno oružje.
Adriano Jagušić, o njemu je riječ, sa 20 godina osvaja hrvatski nogomet. A pritom ne dolazi iz Dinama ili Hajduka, kao nositelja procesa proizvodnje i stvaratelja “vatrenih” aduta, već se probija kroz naoko maleni Slaven Belupo. Lani je naznačio, a ove godine samo potvrđuje svoj potencijal. Bilo je u HNL-u zvjezdica, koje su postale repatice, bilo je “one hit wondera”, no Jagušić, koji je u rujnu napunio 20, sugerira da ima atribute po kojima će postati – evergreen. Cijela priča ujedno je intrigantnija zbog činjenice da je “mali” bio u Dinamu, koji ga je u kadetima pustio, pa ovoga ljeta želio, ali je ovaj – to odbio.
– Slaven mi nudi priliku da nastavim kontinuirano rasti – poručio je ljetos i osupnuo javnost.
Ostaje, doduše, nejasno što bi bilo da su “modri” doista zapeli, ali činjenica je da u Maksimiru nisu imali viziju stvoriti od klinca – prvotimca. Što i nije neobično, radi se o igraču koji bi ispred sebe kao konkurenciju imao Luku Stojkovića i Gabriela Vidovića, s obzirom da je Jagušić primarno – “desetka”.
U sustavu igre koji forsira Mario Kovačević, s tri šestice i osmice, prostor bi bio silno sužen. I danas, vjerojatno, ne bismo pričali o novom hrvatskom “prodigyju”, kako ga nazivaju strani mediji i “lovci na talente”. Ovako, Jagušić je doista hit koji hametice osvaja Hrvatsku, s time da mu granice postaju – uske.
Može li Dinamo u (bliskoj) budućnosti reagirati? Može, sigurno, no klincu treba omogućiti prostor za daljnji napredak, a pritom pripremiti ček na otprilike tri do pet milijuna eura. Ili kombinaciju u kojoj će se i Koprivničani osigurati za budućnost, a pritom označiti novog rekordera, nakon Nikole Katića koji je 2018. godine otišao u Glasgow Rangers za 2,3 milijuna eura…
Za riješiti intrigantni zaplet ove bajke u nastajanju, treba se ipak vratiti par godina unazad; tada je, naime, “mali” Adriano bio u Dinamovu sustavu, brojke i svjedoci govore da je otkad je kao devetogodišnjak stigao u Maksimir – gdje ga je mama Dubravka iz Kloštra Vojakovačkog četiri puta tjedno vodila na treninge i utakmice – oduševljavao potezima i golovima, kroz sve uzraste do kadeta. Tada je, što nije čudno za klince u razvoju, nastao – zastoj.
– Tada su dvije kadetske momčadi vrvjele talenatima, od Vrbančića, Čaića, Geca… a Adriano je u toj dobi bio tzv. decelerant. I stavljen je u ulaznu kadetsku momčad. Imao je on svoj broj minuta, imao je i dalje svoju efikasnost, dribling, sve što ga krasi i danas, no u to doba Dinamo i hrvatski nogomet se mijenjaju. Zbog iznimnih dosega Nenada Bjelice, klub se iz razvojnog počeo pretvarati u rezultatski, a ujedno Savez donosi odluku o ukidanju B-momčadi – govore za Jutarnji insajderi i svjedoci vremena. – I bilo je jasno da Adrianu treba vremena. I važno je znati: Dinamo nikad nije odustao ili se riješio Adriana. Istina je sljedeća: njegova obitelj zajedno s agentom Škegrom procijenila je da je u tome času povratak u Slaven Belupo mnogo bolja niša za njegov razvoj. Sve okolnosti dale su tome za pravo, a Dinamo je držao da će ga držati na oku i biti blizu u onome času kada krene s napretkom, bitno slobodnijim nego u Zagrebu…
Tako je, eto, i bilo. Jagušiću je trebalo malo vremena da “dođe sebi”, a onda je pod paskom Marija Dodika u juniorima koprivničkog kluba krenuo nadolaziti…
– Nikad nisam njegov razvoj u Dinamu gledao kao “škartiranje”. Adriano je bio slabije građe, niži rastom i u onoj konkurenciji, odluka da se vrati doma bila je prihvaćena sa svih strana. Gledao se najbolji put za njegov razvoj. A ja sam, posljedično, imao sreću da dopadne mene. Da, ubrzo je počeo igrati kako, zapravo, igra i sad, uz taj dribling, brzinu, zlatnu ljevicu. Ono što vi sada gledate, te golove, mi smo ih se nagledali u juniorima – smije se danas Marijo Dodik.
– Ovo me ne iznenađuje, dapače, bilo je jasno da je talent urođen, a želja velika i kvalitetno posložena. S tim postavkama, Slaven je znao da mu treba otvoriti priliku, i svima nama blagoslov je gledati u što se pretvara. Vrhunskog igrača, siguran sam u budućnosti stvorenog za velike klubove… – dodaje trener juniora u koprivničkom klubu.
To je, konačno, prepoznao i Zlatko Dalić, koji bi sigurno aktivirao pretpoziv da nije Ivica Olić inzistirao da mu “treba”. No, Dalićev poziv, s ovakvim napretkom, neće biti iznenađenje. Dapače. Mundijal? S ovakvim igrama, sve je moguće. A otići, eventualno, iz Belupa na SP doista bi bila priča.
Klupski, pak, nije preuveličavanje da ga traži “pola Europe”. Igrački, najvažnije, Jagušić je klasična “desetka”, no može igrati i na krilu s mogućnošću prostora da ulazi u sredinu. S te strane, postoji prostor za napredak, jer “desetke”, nažalost, izumiru, što znači da bi mu za daljnje iskorake blagotvorno utjecao prostor versatilnosti, znanje i igra u oba smjera s kojom bi mogao zauzeti i prostor ofenzivne “osmice”, što bi ga ostvarilo kao veznog igrača budućnosti.
Jest, činjenica jest da što se njega tiče budućnost već stigla, međutim, u kontekstu ostvarenja svih talenata i potencijala koji ima, Adriano Jagušić u mjesecima i sezonama koji slijede, treba dobiti priliku da novim vještinama u potpunosti ostvari ono što mu se predviđa, i ono što sam, oportuno, traži. Gdje će to biti, ostaje za vidjeti…
