Je li Francuska na povijesnoj prekretnici? Nakon iznenađujuće uvjerljivog poraza na izborima za Europski parlament, predsjednik Emmanuel Macron promptno je reagirao i raspisao izbore na lokalnoj razini. A prema prigodnim anketama uoči prvog kruga glasanja za francuski parlament, njegova koalicija ima svega 22 posto glasova i značajno zaostaje za krajnje desničarskim Nacionalnim okupljanjem (RN), strankom nastalom na političkim zasadima Nacionalne fronte. Utemeljitelj spomenute fronte francuski je danas 96-godišnji ultradesničar Jean Marie Le Pen. Nakon što se povukao sa scene, njegovu političku ideju nastavila je kći Marine Le Pen.
Izvjesna pobjeda desne opcije izazvala je paniku u redovima francuske nogometne reprezentacije. Dramatičnim tonom naciji se obratio Kylian Mbappé.
– Nalazimo se u ključnom trenutku povijesti naše zemlje. Imamo priliku birati budućnost u kojoj ćemo zastupati vrijednosti tolerancije, različitosti i poštovanja. Posebno bih pozvao mlađu generaciju da osvijesti važnost situacije u kojoj se nalazimo – održao je napadač “tricolora” ostrašćeni politički govor.
Zanimljivo je primijetiti da ni Uefa ni Fifa nisu reagirale na istup francuskog reprezentativca premda se u njihovim proklamacijama redovito može čuti kako imaju “nulti prag tolerancije prema svakom involviranju politike u nogometni sport”.
Mbappéovo agitiranje protiv političkih neistomišljenika ohrabrilo je i druge igrače francuske reprezentacije da kažu poneko slovo uoči predstojećih izbora. Očitovali su se Marcus Thuram (sin znamenitog Liliana, koji je uništio Hrvatsku u polufinalu Svjetskog prvenstva 1998.), Ousmane Dembélé te Olivier Giroud. Dakako, političke ekshibicije “gurača lopte” nisu najbolje prihvatili birači koji zastupaju drugačije vrijednosti. Zbog političkog raslojavanja podosta je Francuza indiferentno spram nastupa nacionalne momčadi na Euru. Konačno, Le Pen je prije 26 godina osupnuo veći dio francuske javnosti konstatacijom: “Ne mogu se poistovjetiti s tim momcima, pa većina njih uopće ne zna riječi francuske himne!”
Te 1998. Le Penove su kvalifikacije bile ekstremne jer u francuskoj su reprezentaciji dominirali “domaći bjeloputi dečki” – Barthez, Charbonnier, Candela, Blanc, Leboeuf, Deschamps, Petit, Guivarc‘h, Dugarry, (Bask) Lizarazu te nekolicina s “naturaliziranim” podrijetlom, Armenci Djorkaeff i Boghossian, Argentinac Trezeguet, te Pires, španjolsko-portugalskih korijena (sveukupno 14 od 22).
Za Le Penov, odnosno desničarski doživljaj “pravog Francuza” današnja je situacija kudikamo poraznija. Osim trenera (Deschamps), među 26 nogometaša u rosteru momčadi samo šestorica imaju ispunjavaju kriterije desničara: Benjamin Pavard, Jonathan Clauss, Theo Hernandez, Adrien Rabiot, Antoine Griezmann i Olivier Giroud. A oni koji su spomenutima malo temeljitije izbrojili krvna zrnca ustanovili su da je Clauss zapravo alzaški Nijemac, kao i Griezmann (majka mu je Portugalka), a Hernandezu (što mu sugerira i prezime) korijeni sežu do Pirenejskog poluotoka. Ostalima nije olakotna okolnost ni činjenica da zdušno pjevaju i znaju sve riječi “Marseljeze”.
– Ne želim igrati za zemlju koja ne predstavlja moje vrijednosti – naglasio je Mbappé.
Bude li napadač Reala dosljedan u svojim stavovima, a pridruže li mu se i ostali koje desničari prozivaju, na sljedećem bi natjecanju momčad Francuske mogla izgledati ovako: Chevalier – Clauss, Pavard, Lenglet, T. Hernandez – Rabiot, Veretout, Caqueret – Del Castillo, Terrier, Griezmann.
Naravno, pod uvjetom da se uopće plasira na završni turnir. Bilo bi to porazno i za društvo, a ne samo za sport.
