Vijest da je Ivan Perišić potpisao novu jednogodišnju ugovornu obvezu s Hajdukom je okvirni pokazatelj njegovih promišljanja nastavka karijere. Informacija je svakako pozitivna za splitski klub i njegove navijače, iako je treba tretirati “uvjetnom”. Klauzula da do kraja prijelaznog roka može otići u inozemstvo, za odštetu od 200 tisuća eura, sugerira da kod Perišića status nije 100 posto definiran. To je stanje stvari u ovom trenutku, sukladno činjeničnim odnosima. Što je zapravo realnost u karijeri?
Jedan od najvažnijih reprezentativaca u protekloj dekadi imao je veliki peh u prošloj godini. U rujnu mjesecu je na treningu Tottenhama (50 utakmica, 1 pogodak i 14 asistencija) teško ozlijedio koljeno. Puknuće prednjeg križnog ligamenta, uz lezije meniskusa iziskivalo je složeni operativni zahvat te dužu rehabilitaciju.
Perišić, koji je odavno poznat kao veliki radnik i posvećen brizi o tijelu, uložio je ogromne napore da se vrati igranju u tajmingu koji će mu omogućiti nastup na Euru 2024. No, protiv prirode stvari se ne može. Perišić je napravio malo čudo što se tiče medicinskog oporavka, ali nije realno da se za manje od godinu dana vrati u standarde forme iz doba prije ozljede. Trebat će još neko vrijeme da bi uhvatio ritam, i pogotovo da se oslobodi opterećenja da mu se ne dogodi opet ozljeda. Nakon što je odigrao u Hajduku osam utakmica, i iskazao određeni crescendo “slobode” u ulascima u duel, sprintanju, uz “ukras” fantastičnog mu pogotka na Drosini (volej udarac iskosa i lopta u suprotne rašlje), vidjelo se u Njemačkoj da mu još nedostaje tečnosti u igri za više razine nogometa.
Što to znači u kontekstu nastavka karijere? Prije svega da Perišić treba barem još polusezonu “natjecateljskog oporavka” i hvatanja standarda iskazivanja njegovih potencijala. Hoće li Perišić, kojem je 35 i pol godina, biti istovrsni igrač kao prije ozljede? Liječnici u pravilu kažu da je to individualna stvar, a ovisi i o pristupu, “glavi” pojedinog igrača, te načinu na koji je trenirao prije. Sukladno tim medicinskim stavovima, ako itko ima te plusove za povratak, onda je to Perišić. Taman izgubio “nešto” na moćima koje je imao prije teže ozljede, to je igrač takvih potencijala da može i dalje biti internacionalno visoko konkurentan.
Perišić stoga ne bi trebao forsirati ono što se ne može isforsirati, a to je vrijeme. Ostanak u Hajduku i u domaćem okruženju svladavati prepreke u procesu potpunog oporavka (to se odnosi na igru, a ne medicinska pitanja) djeluje najlogičnije. Tim prije što je teško očekivati da će neki europski klub, ako Perišić stremi tome, ući u investiranje za njegove usluge, a da nije potpuno fit.
Realnije je i to da će Perišić u ipak lakšoj konkurenciji HNL-a odagnati preostala opterećenja u psihološkom smislu kad je u pitanju trka, nagla promjena pravca i kretanja te ulasci u duele. Uz to Perišić će u tom statusu imati i dodatnu motivaciju, a to je vraćanje reprezentativne forme kroz jesenske utakmice u Ligi nacija. Inozemstvo, ako se u idućoj sezoni potvrdi njegova forma, će i dalje biti spremno za njegov eventualni angažman.
