Vijest koju smo prije nekoliko dana objavili dobila je potvrdu i “težinu” iz više izvora, no ono što je (zasad) zajedničko ovoj i svim drugim inicijativama o kupnji HNK Rijeke posljednjih godina, jest da su sve bile daleko od službene ponude za koju je i sam predsjednik Damir Mišković kazao da će, ako ista dođe, biti prvi koji će obavijestiti javnost. S druge strane, ovog puta su u pitanju Amerikanci, navodno ozbiljniji nego svi oni koji su zadnjih godina “gotovo potpisali” kupoprodajni ugovor.
Na Rujevici su već sjedili emisari Kineza, Nijemaca, Kanađana, pa i raznih samozvanih biznismena čija su imena redovito punila medije – sve do trenutka kad bi se otkrilo da zapravo nema ni ponude, niti novca, niti vizije. Klub je uvijek ostajao u rukama Miškovića, jedinog koji se stvarno usudio uložiti i vući Rijeku godinama uz sve nedaće SHNL-a.
Sad se pojavila grupacija Black Knight Football and Entertainment na čijem je čelu američki milijarder Bill Foley, vlasnik više nogometnih klubova diljem svijeta – od Engleske do Portugala i Novog Zelanda – i ponovno se pokrenula lavina priča o preuzimanju. Za razliku od prošlosti, ovaj put se (ne i prvi put!) došlo do ozbiljnije faze – radi se due diligence, takozvano dubinsko snimanje poslovanja kluba. No, i navijači Rijeke već znaju taj ritam. Dođeš, pogledaš, pa kad shvatiš da se ovdje bez prodaje igrača ne puni 80 % budžeta – stisneš pauzu.
Ono što navijački puk zanima nije samo tko kupuje klub, nego i zašto. Hoće li Rijeka biti prioritet ili “feeder” klub za druge? Hoće li budžet stvarno rasti ili će se samo mijenjati pravac, a ne i brzina? I što se uopće dobiva, osim vlasničkog papira, kad kupiš klub koji je Mišković gradio više od desetljeća bez pomoći Grada, države i foteljaša?
U vremenu kada emocija i stabilnost vrijede više od velikih obećanja, navijači Rijeke već su naučili – stvarno se računa tek ono što se dogodi na terenu. Sve ostalo su pokušaji, najave i novinarski naslovi koji brzo ispare.
Što o mogućem američkom ulasku u Rijeku misle oni koji klub ne prate samo kad se dižu pehari, već i kad se broje ozljede, računi i bodovi u veljači? Oni koji su s klubom na kiši i suncu, kroz forum, podcast, tribinu ili tekst? Razgovarali smo s nekima od njih – navijačima, autorima, analitičarima – koji, svaki na svoj način, već godinama žive Rijeku, a koji već godinama kvalitetno upotpunjuju medijski prostor vezan oko i za HNK Rijeku. Njihove stranice, forumi ili podcasti pravi su presjek riječkog navijačkog puka, onog kojem je istinski stalo do HNK Rijeka i koji se zbog nje okupljaju ne samo na stadionu, već tu Rijeku – žive.
Ivan Matković, poznavatelj riječkog nogometa i osnivač portala Nepresušan, jedan je od onih koji ne gledaju na moguće promjene vlasničke strukture isključivo kroz crno-bijele naočale. Svjestan je kompleksnosti današnjeg nogometnog tržišta, ali i specifičnosti Rijeke kao kluba koji je do najvećih uspjeha došao zahvaljujući domaćim ljudima, bez pomoći moćnih financijskih centara. Matković zadržava racionalnu distancu, ali i izražava određenu dozu opreza, jer, kako kaže, novi vlasnik ne znači automatski novi Mišković.
– Damir Mišković je riječku nogometnu javnost kupio više puta, pa se i nepopularne odluke s vremenom zaborave, konsenzusom da su bile najbolje opcije za stabilnost i interes kluba. Zato je i u trenucima nepopularnosti dovoljno odzumirati sliku: mnogi Rijeci zavide što ju vodi domaća osoba, sposobna držati klub na nikad višoj razini. Miškovićev sadašnji modus operandi ipak odgovara većini. Povremeno se kritizira transfer u Dinamo ili klupsko nerazumijevanje financija prosječnog navijača, ali se osvoji i dupla kruna. Uzbuđenje ulaganja u infrastrukturu, kadar, struku i omladinsku školu koju Bill Foley svojim analitičkim pristupom nudi, ubrzo se balansira poimanjem Rijeke kao jednim od klubova u njegovom vlasništvu. Rezultatski iskorak ne osigurava “samo” par milijuna nego par desetaka milijuna eura godišnje više nego sada, a tek će se tada raditi poslovi koji su financijski najisplativiji. Zato mnogi ne bi imali ništa protiv partnerstva po modelu škotskog Hiberniana, s Miškovićem kao glavnim operativcem, koji investitoru može osigurati povrat uloženog. Sadašnju Rijeku su do duple krune posložili i doveli domaći ljudi i bivši igrači u Upravi i stožeru, što ju čini posebnom. Ako proda vlasništvo, bit će to nekome tko neće olako unazaditi njegovih skoro petnaest godina rada, ali male su šanse da će Rijeka dobiti novog Miškovića. U trenutku prodaje tek kreće otkrivanje interesa novog vlasnika, što može biti dvosjekli mač. Međutim, sada je dobar trenutak za veliki klupski iskorak, jer Mišković već neko vrijeme gura na najvećim okretajima.
Luka Stojčić, jedan od osnivača prvog navijačkog portala posvećenog HNK Rijeka, legendarne stranice Hoću RI (koja danas egzistira u obliku navijačkog foruma), dugogodišnji je i vjerni navijač Rijeke iz susjedne Crikvenice. Pasionirani pratitelj zbivanja oko kluba, pripada sloju navijača koji godinama s pažnjom i argumentima komentiraju svaki važniji korak oko kluba. U tom je duhu pratio i sve dosadašnje pokušaje prodaje kluba, a aktualni interes američkog konzorcija komentira s mjerom, svjestan potencijalnih koristi, ali i važnosti svega što je Rijeka izgradila pod vodstvom Damira Miškovića.
– Nije samo gospodin William Foley napravio due diligence Rijeke, revni navijači ponosa Kvarnera napravili su “due diligence” njegovog konzorcija. Priča s gospodinom Foleyjem doima se ozbiljnijom i perspektivnijom od prethodnih koje su povremeno kolale zaljevskim kuloarima. Njegov konzorcij stopostotni je vlasnik Bournemoutha, ali i djelomični vlasnik drugih klubova, Hiberniana, Lorienta, Moreirensea i Aucklanda, i jasno je vidljivo da su svi ti klubovi profitirali njegovim dolaskom. Englezi su prošle sezone ostvarili najbolje rezultate u povijesti u Premier ligi i FA kupu, uz vrhunski skauting koji je otkrio igrače poput Huijsena i Kerkeza, ovog ljeta prodanih u Real Madrid i Liverpool. Hibernian je s igračima koje su identificirali njihovi skauti završio treći, odmah iza neprikosnovenih Celtica i Rangersa, dok je Lorient ekspresno izborio povratak u elitni rang. Ideja, a dojam je da joj je i gospodin Mišković sklon, da Foleyjev konzorcij uđe u Rijeku kao manjinski vlasnik, čini se najprihvatljivijim modelom za većinu navijača. Mišković, koji je klub u proteklih 13 godina podignuo na tron hrvatskog nogometa, u kombinaciji s novim financijskim i stručnim impulsom s one strane Atlantika te refulima nove bure koja puše s Korza, navijačima se doima kao prava formula za novi zamah prvaka Hrvatske.
Aleks i Andrej Buvač te Domagoj Starčević, osnivači i autori koji brane riječke boje Ofenzive, portala koji odnedavno ima i prvi podcast namijenjen HNK Rijeka, pripadaju novijoj generaciji navijačkih glasova koji klubu prilaze analitički, s dozom kritičnosti, ali i dubokom privrženošću. Njihova je riječ sve slušanija među navijačima, a i oni, poput mnogih, pomno prate priču o mogućem ulasku američkog kapitala na Rujevicu. Njihov pogled jasno odvaja dojam od činjenica: Foleyjev interes nije tek špekulacija, već ponuda iza koje stoje rezultati, sustav i reputacija.
– Bill Foley nije samo financijski moćan ulagač, već čovjek s reputacijom ozbiljnog i promišljenog nogometnog operatera. Uspjesi koje su klubovi u njegovom portfelju ostvarili nisu rezultat slučajnosti, nego sustava. S obzirom na to, jasno je zašto se upravo ova priča doima najkonkretnijom i potencijalno najkorisnijom za Rijeku. Rijeka bi, za razliku od većine klubova u Foleyjevoj mreži, mogla odmah konkurirati za europska natjecanja, što daje dodatnu vrijednost ulaganju. Prvi potezi prema klubu – poput skautskih veza i analitičkog pristupa – ukazuju da ne bi bila samo “feeder” destinacija, već stabilan europski projekt. Zabrinutost dijela navijača da bi Rijeka postala samo odskočna daska za igrače iz jačih liga ublažava se načinom na koji je konzorcij do sada vodio svoje klubove. Igrači se dovode strateški, a ne po principu prelijevanja viškova. Konačno, Damir Mišković je u proteklih 13 godina klubu dao ono što nitko prije nije – trofeje, europske utakmice, stabilnost i poštovanje u nogometnoj Europi. No jasno je da neće ostati zauvijek. Ako već mora doći do promjene, tada se upravo sad, nakon duple krune, s podignutom infrastrukturom i ozbiljnim sportskim kadrom, čini kao najlogičniji trenutak. I ako tko zna procijeniti kome predati klub, to je čovjek koji ga je 13 godina sam držao iznad svih očekivanja.
