Tjedan prije početka europskih izazova, kao i dva i pol tjedna uoči starta početka nove SHNL sezone, svi stoje nervozno na prstima. Dinamo je u ljeto iskoristio za renovaciju ne jedne prostorije, već cijele kuće, Hajduk pokušava održati korak zaokretom koji nose Vučević i Rakitić, a aktualni prvak Rijeka bacila je na stol i svoje adute. Čekajući – asa…
Ako je prošla sezona bila neizvjesna, onda je ova kao onaj završni stol na nekom lasvegaškom turniru pokera: tri glavna konkurenta vuku jake poteze, kalkuliraju, gdjekad i blefiraju, ali ujedno idu i all-in. Drama postoji, iako ono ključno dijeljenje nije ni počelo.
Dva nova kreatora (Boban i Vučević), dva nova trenera (Kovačević i Garcia), pregršt novih, ali i starih, ključnih igrača. Čija je, pritom, “jača”? Teško je reći…
Dinamo je, naime, kompletno promijenio momčad, uložio gotovo 16 milijuna eura i omogućio treneru sve alate za redizajn, no uz dosta igrača kojima će trebati određeno vrijeme za prilagodbu, Hajduk je, ujedno, ostavio gro-momčadi a odlučio se pojačavati drugim pristupom: igračima koji odmah mogu uskočiti znajući okruženje i ligu (Ivušić, Pajaziti, dolazi izgledno i Rebić, koji nije zadnji). Dok je Raić-Sudar u suradnji s Miškovićem, očito, postojeću momčad, izuzev Djouahre i Sahitija, kojima su istekli ugovori, počeo ojačavati momčad ne čekajući da brojčanik krene brojati novac od velikih transfera (Fruk prije svih, Janković, Radeljić…).
U prijevodu, sva tri hrvatska velikana, a koje pozorno gleda Alen Petrović želeći Rožmanovu Osijeku stvoriti konkurentnu momčad iz drugog plana – što je uloga u kojoj uživa – krenuli su više ili manje otklonom od dosadašnjeg načina života. Bobanova revolucija treba pokazati da je bila nužnost, kratkoročno, ali i dugoročno, Vučevićev “know-how”, uz Rakitićevu ulogu velikana iznimnih ambicija u jednoj drugoj ulozi, Hajduku su na valu novog početka donijeli jaki zalet za koji se vjeruje da će trajati, dok na Kvarneru, nema sumnje, čuvaju najbolje do sraza u 2. pretkolu Lige prvaka, čije bi preskakanje osiguralo jednu od europskih skupina ove jeseni. Što je itekako legitimno…
Tko u ovome času najbolje stoji, teško je reći. Izvjesno je ujedno da je Dinamova potencijalna udarna momčad definirana za start prvenstva, dok se hajdučka i riječka u sljedećih 17-18 dana ipak mogu mijenjati, kod Rijeke ovisno ponajviše od odlaznih transfera, gdje se očekuje prodaja Fruka za željenih 10 milijuna eura, o čemu će sud dati tržište, a u “bijelom” taboru radit će sigurno obje, ulazno-izlazne varijante, jer dolasci Ivušića i Rebića (?), diktiraju i potrebu za još nekim prodaja u rangu Prpića, koji je otišao u Porto.
U cijeloj priči, ujedno, važno je znati da Rijeka u skorašnju sezonu starta najmirnija, definiranim kadrom, ali i – trenerom.
Radomir Đalović na klupi “fiumana” dočekao je nove rivale u plavom i bijelom sedlu, čekajući opet veliki okršaj kod HNL-korala, s prizmom prvaka i lovine. Iako je Riječanima iznimno godilo biti u ulozi lovca, sada tu ulogu prepušta gigantima, koji raspolažu s bitno težim budžetima i očekivanjima, od kojih se očekuje da budu ispunjena. S jasnim teretom ambicija, dakle, Mario Kovačević i Gonzalo Garcia kreću u dosad najveće avanture svojih života: dolaskom novog NO-a na čelu s Ljubom Pavasovićem-Viskovićem, te novim kreatorima bijele stvarnosti Vučevićem i Rakitićem, Dalmacija opet budi svoje snove, nadajući se da će Livaja napokon dobiti adekvatno društvo (i trenera!) za adekvatnu bitku u borbi za naslov prvaka, koji je imperativan, ali je ujedno i u suglasju s europskim iskoracima (ulazak u skupinu Konferencijske lige), dok je Dinamo pokrenuo revoluciju, znajući da u rukavu ima skupinu Europske lige, što je realno itekako adut više u odnosu na protivnike.
Podjela karata kreće, dakle, uskoro, da citiramo Pjesnika: “Kibiceri su u transu, ladan probija znoj, na stolu je kamara para, da im ne napominjemo broj…”. U neku ruku, ovo doista jest priča o Boži zvanom Pub. Više, ili manje, sva tri kluba odlučila su se kockati. Namjerno, vizionarski, revolucionarno… nebitno. Sva tri kluba na stol satkan od jasnih ambicija stavila su pozamašnu “kamaru para”. Ideja, vizija. Sva tri kluba, ujedno, čekaju karte. Navijači unezvijereno čekaju početak. A u pozadini, doista, dopire: “U, to je partija bila, još se priča o njoj…”.
