Real Madrid vjerojatno je u minulom četvrtfinalu odigrao svoje najlošije vezane utakmice u Ligi prvaka otkad je modernog nogometa, no ima nešto i u onoj da si dobar koliko ti protivnik dozvoli. Arsenal je u jednosmjernom dvomeču dozvolio tek da se ogoli istina koje se Kraljevi plaše od početka sezone – vrhunski organizirana i karakterna momčad na najvišoj razini bolja je od skupine indisponiranih individualaca, pa čak i ako su oni najudarnije zvijezde svijeta.
Veći dio sezone je “prolazilo”, no Real ovog puta nije uspio na silu, semafor Santiago Bernabeua s 2:1 ili 5:1 ukupno, dugo će još stajati kao slika madridske sramote i londonskog ponosa.
– Prvi sam put u trenerskoj karijeri shvatio što znači biti na Bernabeuu. Istina je što vam kažu, na tom stadionu zaista je sve moguće, jer Real je stručnjak za stvaranje kaosa i ustvari je vrlo teško razumjeti što se događa na terenu. Samim time, gubiš sigurnost u samog sebe i nisi siguran kontroliraš li susret iako tako izgleda – napokon je netko, u ovom slučaju Mikel Arteta, opisao tu neopipljivu snagu madridskog gnijezda koja je u bliskoj povijesti mnogima ledila krv u žilama.
Dva su kadra, u kontekstu Artetinih navoda, mogla sugerirati dobro nam poznatu priču – Saka je s vidljivom “knedlom u grlu” propustio matirati Courtoisa s bijele točke u 13. minuti, a izjednačenje Reala stiglo je grubom pogreškom Salibe nasuprot Viniciusa u 67. Real je baš na takvim pogreškama (Ulreich, Karius, Mendy, Donnarumma) gradio one famozne preokrete i uvjerio svijet u status besmrtnosti. No, Arsenal je odbio izgubiti glavu, i to je ključna razlika između ove i prijašnjih verzija Topnika.
U ranijim vremenima, Arsenal bi pucao pod pritiskom, narušeno samopouzdanje ususret kompleksu manje vrijednosti (zbog izostanka rezultata) u odnosu na glavne europske velikane izjelo bi i onaj dio postojeće kvalitete te maksimalno olakšalo suparniku. Zato su sedam godina u nizu (2011. – 2017.) ispadali iz osmine finala, zarobljeni u psihološkim i kvalitativnim barijerama. Idućih šest godina himnu LP slušat će samo na TV-u, tek prošle sezone Artetin proces rezultirao je povratkom na najveću europsku scenu.
Španjolskom stručnjaku za takav pothvat trebalo je nepune tri godine slaganja i preslagivanja, no odmah je najavio da Topnike čeka drukčija praksa – napokon su otišli korak dalje (četvrtfinale) i podignute brade mogli napustiti natjecanje, jer nitko ih nije “nakantao” 2:10 ili 1:5 kao Bayern i Barcelona, već su se Bavarci morali namučiti za 3:2.
Drugi Artetin pokušaj rezultirao je najsjajnijim mu pobjedama u trenerskoj karijeri, postao je prvi stručnjak unazad 21 godinu koji je pobijedio Real u obje utakmice četvrtfinala LP. Fantastični Declan Rice ubio je svaku ideju Kraljeva, a Mbappea su toliko dobro izolirali da je ostao igrač s najmanje dodira (32) na utakmici od svih startera! Saka i Martinelli pogocima su, ali i nekolicinom prodora, potvrdili da se brzo nakon ozljede nalaze na svom vrhuncu, a Lewis–Skelly i Partey nadmašili sva očekivanja, te se pokazali kao neočekivani dobici Arsenalove sezone prepune ozljeda, što je dvama asistencijama u ulozi “špice” iznova naglasio inače veznjak Merino.
– Nikada nisam bio ponosniji na svoje igrače. Ne samo zbog rezultata, nego karaktera i načina na koji smo ga ostvarili – podvukao je trener Topnika.
– Dat ćemo sve od sebe da nastavimo gurati. Polufinale je san svakog igrača, no još uvijek ništa nismo postigli – prizemno će Martinelli zaokružiti priču.
Arteta se od dolaska na Emirates 2019. morao zadovoljiti FA kupom i superkupovima Engleske, ove sezone prerano se povukao iz kandidature za premierligaški naslov i mogli smo, shodno tomu, pomisliti da je vrhunac Španjolčeva Arsenala negdje u retrovizoru. Ipak, na redu je Paris Saint-Germain u vidu trećeg polufinala LP u klupskoj povijesti, čekalo se 16 godina, a sanja se finale s Barcelonom kao prilika za “osvetu” one Wengerove generacije iz 2006. (Barca slavila 2:1).
Arteta je dodao novi veliki iskorak svojoj omiljenoj “trust the proces” krilatici, ali londonski puk ne mora se time zadovoljiti. To bi značilo da su glave ostale u barijerama, a ovaj Arsenal pokazao je da ima kapacitete stići do kraja.
