Jules Kounde pogodio je kako to braniči ponekad znaju napraviti kad se dočepaju prave lopte. Pojedini igrači Barcelone uhvatili su se za glavu jer nisu mogli vjerovati, no bila je to presuda. U 116. minuti finala Barca je prelomila i stigla do 32. trofeja u Kupu kralja (3:2). Katalonski dio La Cartuje je eksplodirao.
Nakon 4:0 i prvenstvu i 5:2 u Superkupu, kad su mnogi pomislili da Blaugrana jednostavno ima lijek za Real Madrid, u Sevilli smo vidjeli Barcin ples po žici, ali i vrhunsku utakmicu igrom i uzbuđenjima. Spektakl za najveću afirmaciju nogometa, osim po završnom ponašanju ponekih loših gubitnika iz Madrida.
– Bila je to sjajna utakmica, otvorena u oba pravaca, pogotovo u drugom poluvremenu. Real je na startu bio previše rezerviran što nije moglo dobro izgledati protiv Barcelone koja stalno diže formu. To je momčad koja je toliko kompaktna s trenerom Hansijem Flickom, da je to fantastično. Njezina mladost je izvrsno povezana, a osjeća se i da imaju gard. Sve su moćniji i moćniji. Zasluženo su osvojili Kup. Možda nisam dovoljno objektivan, ali mislim da su bili bolji – kazao nam je Goran Vučević, nekadašnji igrač i kasnije skaut Barcelone.
Pedri je zatresao mrežu u 28. minuti fantastičnim šutom s crte polukruga na pas Yamala. U prvom poluvremenu su dominirali, ali nisu to dovoljno iskoristili. U stanci je ušao Kylian Mbappe, Real je bitno podignuo agresivnost, osvajao ničije lopte i nekoliko put mudro proigrao iza leđa obrane ubacivanjem iz drugog plana. Imali su velike šanse da bi zabili iz slobodnog udarca (Mbappe) i kornera (Tchouameni). Prije i nakon toga ponovno su imali problema sa zamkama zaleđa te su im dva kaznena udarca poništena jer je pomoćnik podignuo zastavicu.
– Kad gubite 1:0 nemate što drugo nego pritisnuti. Ulaskom Mbappea Real je bio druga momčad. Previše je utakmica, vidljiv je umor kod svih igrača. Trenerima nije lako.
Robert Lewandowski pratio je s tribine, ali Ferran Torres koji je preuzeo ulogu centarfora izvrsno se ubacio kraj Rüdigera i dao krucijalan gol za 2:2, nakon što je Real okrenuo rezultat.
– Snaga Barcelonine igre je u kolektivu, u način prezentacije koji imaju. Hansi Flick je završeno iznenađenje za sve. Tko god kaže da nije tako ne govori istinu. On je toliko pozitivnoga donio, pa i nečega konkretnog između svih tih igrača, da praktično nema razlike ako netko ne igra. Sada nije bilo Lewandowskog, no to se nije previše osjetilo. Nevjerojatan je Pedri, da ne govorim do koje je mjere Yamal igrač koji radi razliku. No, svi su podređeni jasnom stilu igre tako da ta momčad prije svega ima veliku zajedničku moć.
Dani Olmo je bio dobar, iako je rano zamijenjen što mu baš nije bilo po volji, ušao je Fermin Lopez, ovaj put Raphinha nije zabio, a imao je mogućnosti… Nakon Superkupa osvojili su i Kup kralja, ali ključne odluke tek slijede. U prvenstvo imaju četiri boda više od Reala, u Ligi prvaka već u srijedu dočekuju Inter u prvom srazu polufinala.
– Barceloni je prioritet osvojiti španjolsko prvenstvo. U Ligi prvaka u dvije utakmice stane cijela sezona i teško je predvidjeti što se može dogoditi. Oni su glavni favoriti za osvajanje Lige prvaka, ali još veći fokus imaju na prvenstvo.
Kako se bližila 120. minuta Yamal nije mogao stajati na nogama, ipak je to dečko koji nije napunio ni 18 godina. Kako će se rekuperirati za srijedu?
– Strašno je to bilo trošenje… Osjetit će se taj ritam jednima i drugima. Inter je igrao polufinale Kupa s Milanom, pa potom u nedjelju prvenstvo… Previše je utakmica u nogama, previše minuta, možda će čak Barcelona imati prednost jer ima više mlađih igrača, a oni se lakše oporave. Veliki je to problema za trenera i igrače, no u istoj situaciji su oba kluba. Inter je jako opasan. Barceloni ne odgovaraju talijanske ekipe. Uvijek je imala problema s njima. To su dva različita svijeta u pogledu na igru. Barci neće biti lako.
Predsjednik Joan Laporta je slavio, međutim klub je i dalje financijski krhak. Na zimu su tek na mišiće, uz političku pomoć uspjeli registrirati Danija Olma, mino prakse tamošnjeg saveza, a što donosi budućnost?
– Nešto je bolje, ali svejedno gledaju kako prodati neke igrače. Primjerice taj junak Kounde je na izlaznim vratima, mogao bi u Englesku. Sigurno će morati napraviti određene transfere jer financijska slika nije kakvu bi željeli. Sve je upitno. Nikad nije dobro kad moraš na takav način spašavati proračun, međutim klub nije još dovoljno stabilan.
Real ima ogromne i skupo plaćene zvijezde, a kako u tom kontekstu vidite Yamala? Ili Pedrija?
– Iako Barcelona ima svoj stil ujedno daje i maksimalnu slobodu i kreativnost svakom igraču. Kod Yamala vidite da je poseban, ima nešto što se ne može naučiti. Uživa u igri Barcelone, kao što je uživao i Lionel Messi. Specifičan je, drugačiji od drugih.
Tekuća je sezona još jedna velike afirmacija La Masije, mnogi igrači iz Barcine škole gurnuti su u prvi plan, uvelike baš zato što nije bilo novca za pojačanja, što se pokazalo jako dobrim. Zvonimir Boban je stigao u Dinamo za predsjednika Uprave i najavio da želi ustrojiti školu po uzoru na La Masiju. Kako gledate na to?
– Kopirati La Masiju je nemoguće, ali Zvone vrlo dobro zna kako treba izgledati i funkcionirati ozbiljan i stabilan klub. Ogledalo i Hajduka i Dinama moraju biti njihove akademije. Od toga počinje sve. Vjerujem da će napraviti jako puno, bez obzira što je Dinamo niz godina imao itekako dobru školu. Metodologija rada i koncept škole iznimno su bitni. Moraju biti usklađeni, a ono što sam pročitao da Zvone planira jedino je ispravno.
Barcelona je opet hit…
– To je filozofija igre koju gaje desetljećima i nadmašuje sve. Kriza nekad dođe, mora doći, ali drži ih Akademija. Imaju manevar za puno toga.
