Dvije utakmice, pet postignutih pogodaka, a mreža je istodobno ostala “čista” nakon 180 minuta igre protiv Osijeka u gostima (2:0) i Vukovara doma (3:0). Uspješan je, eto, bio Dinamov start u novu prvenstvenu sezonu, trenera Marija Kovačevića svakako veseli podatak da nije primljen pogodak, iako u toj obrambenoj igri, posebno prilikom prekida, ima još dosta prostora za poboljšanja.
A u igri prema naprijed, Kovačević ima razloga za zadovoljstvo. Kulenović je, ulascima s klupe, dosad postigao dva pogotka, dok su po jednom strijelci bili Stojković, Vidović i Beljo. U svojoj viziji, Dinamov trener u vrhu napada u početnoj postavi vidi Belju, ovaj je napadač i doveden kao pojačanje, no Kulenović svaku ponuđenu minutu sjajno koristi i zabija golove, tako da strateg Plavih doista ima zasad slatke brige, široki igrački kadar nudi mu veliki izbor.
O Dinamovim udarnim iglama razgovarali smo s našim bivšim reprezentativcem, Nikolom Jurčevićem:
– Beljo ima osjećaj za pogodak, ali voli i sudjelovati u igri, želi biti razigravač, a dobar je i u igri kad je leđima okrenut suparničkim vratima. Vidi se u njegovim nastupima da je počeo kao ofenzivni vezni igrač, ima razumijevanje igre i dobru tehniku. Osim što može zabiti po sezoni 15-20 pogodaka, sigurno može pomoći i u izgradnji igre. Doveden je u velikom transferu, kao prvi napadač i opcija za budućnost.
– S druge, pak, strane, Kulenović je u statusu drugoga napadača i dobro koristi ukazanu mu minutažu. Igrač je koji više traži dubinu i možda je čak i “gladniji” postizanja pogodaka, ima taj urođeni instinkt “killera”, koji se ne može naučiti. Napadač to u sebi ima ili nema. I najvažnije je da ostane u takvom dobrom raspoloženju, jer se pokazuje da može biti jako koristan i kao ta druga napadačka opcija – kaže Jurčević.
Je li Belji, koji je doveden u velikom transferu, kao veliko pojačanje, teže ili lakše igrati kad ima taj stalni Kulenovićev pritisak?
– Uvijek je jaka konkurencija dobrodošla. Belji je posve jasno da je Dinamo veliki klub koji je oduvijek na poziciji “devetke” imao klasne nogometaše i letvica je u Maksimiru uvijek vrlo visoko podignuta za tu kultnu “plavu devetku”. Beljo još uvijek sazrijeva kao igrač, imao je jako dobru sezonu u Rapidu i sad mu treba malo prilagodbe na Dinamo i vjerujem da će uskoro pokazati sve vrline zbog kojih je doveden i tretiran kao veliko pojačanje. A u toj bi mu prilagodbi Kulenovićev “vrući dah” trebao samo pomoći, nagnat će ga na maksimalni rad na treninzima i izvući će najbolje iz njega, neće smjeti biti opušten. Pogotovo u ovoj situaciji u kojoj je Kulenović vrlo dobar i zabija golove.
A koliko je Kulenoviću teško prihvatiti ovakvu ulogu drugoga napadača, posebno nakon prošle sezone, u kojoj je, unatoč svim turbulencijama i nepravednom podcjenjivanju, bio najbolji klupski strijelac?
– Ova je situacija svakako komunicirana s Kulenovićem. Naravno da mu, gledajući tu statistiku, nije lako prihvatiti ovakvu ulogu, ali Dinamo, kao i svaki veliki klub, ima pravo na svoje odluke i ambicije. Bilo je mnogo sličnih primjera i u drugim europskim klubovima, primjerice, Bayern je prije nekoliko godina imao Choupu-Motinga, koji je zabio dosta golova, ali je svejedno tražio još bolju i efikasniju “devetku”, pa je doveo Harryja Kanea kao veliko pojačanje i prvoga napadača. To je jednostavno tako kod velikih klubova.
– Ključno je da ovakvu situaciju Kulenović prihvati na pravi, pozitivni način, te da mu sve to bude i dodatni motiv. Zasad je to očito tako, na prve je dvije utakmice ulazio s klupe i u oba je navrata bio strijelac. Time je iskazao zrelost, i kao nogometaš i kao osoba, svjestan je da iz ove situacije može i mora izvući korist. Nije to jednostavno, ali najgore bi bilo da ga preplavi frustracija i negativna energija, jer to ne bi bilo dobro ni za njega, a ni za klub.
Bi li Beljo i Kulenović mogli biti zajedno na travnjaku? Nisu isti tipovi napadača, bi li se mogli dobro nadopunjavati?
– Gledamo li to u kontekstu jačih utakmica, onda je realno i objektivno da Dinamo igra s jednim napadačem. Ali, u nekim utakmicama, ili u nekim dijelovima utakmica u kojima je Dinamo u SHNL-u opipljivi favorit, jasno je da se može koristiti inačica s obojicom na terenu. Posebno u završnicama utakmica, kad se juri rezultat, ili, pak, kad je utakmica već odlučena. Nekad je najlakše reći “njih dvojica mogu zajedno”, međutim znamo li da se Dinamo opredijelio za 4-3-3 kao svoju osnovnu taktičku formaciju, onda je jasno da u tako postavljenom sastavu, u jakim utakmicama, ima mjesta samo za jednog klasičnog napadača – smatra Jurčević.
