Da bi se pobijedio “novi” Dinamo, potrebna je prije svega izvanredna kolektivna partija, zatim i pokoji mudar potez onih od kojih se na račun kvalitete to i očekuje, preciznost pred vratima znajući da će šanse stizati na kapaljku, na koncu i raspoloženi vratar te tračak sreće. Lokomotiva je imala sve to i zato zasluženo slavi 2:1 pobjedu.
Dinamo je, počevši od derbija s Hajdukom, u 16 dana odigrao pet utakmica. Govorimo, dakle, o premierligaškom tempu, u kojem je Mario Kovačević dvaput izašao s identičnom postavom (Hajduk i Fenerbahče) pa i u nastavku pravio minimalne promjene. Pitanje je bi li Theophile uopće i dobio mjesto da se nije ozlijedio Dominguez, a bila je to uz Bennacera i Bakrara jedina razlika u prvih 11 utakmice sa Slavenom, dok smo u odnosu Maccabi Tel Aviv – Lokomotiva vidjeli promjenu samo na relaciji Zajc – Bennacer.
Kovačević je u tom periodu ukupno koristio 22 igrača, no Vidovića, Soldu, Mudražiju, Varelu i Villara možemo otpisati iz te računice jer svi su u pet susreta imali manje od pola sata, pritom su Vidović i Soldo ušli u nadoknadi tek da bi ukrali vrijeme (Maccabiju) pa brojka pada na 17, od kojih je glavni dio minutaže manje-više pripao istim imenima. Stoga, jasno je da je Kovačević u ovakvom ritmu mogao proširiti jezgru, no optimistično se nadao da će pravi trenutak za to stići nakon reprezentativne pauze, samo da bi mu Lokosi pokazali suprotno.
Nepošteno je, ipak, reći da je manjak Dinamove energije isključivi ili ključni razlog posrtaja u gostujućim garniturama na Maksimiru, upravo zbog navedenog u uvodnim recima te ususret činjenici da je Lokomotiva odigrala taktički odličnu i odlučnu utakmicu. Na momente je izgledalo klimavo, Beljo je u ranoj fazi imao dvije dobre šanse kojima je mogao odvesti susret u samo jednom smjeru, no to su očekivane poteškoće za Nikicu Jelavića s obzirom na razliku u kvaliteti.
Jelavić je odlučio igrati “čovjek na čovjeka”, pritom je u mnogim situacijama svojevrsni “flaster” na Belji bio Cheikh Mbacke Diop. Senegalac je ponekad “zaplivao”, no u široj slici dobro je odradio zadaće, te usput uspio očistiti 15 opasnih lopti! Pisali smo i ranije da je Jelavić u startu sezone dobio neslućeni “zid” u svojih 16, teza je u nedjelju dobila novi plus.
U jednom času drugog dijela, kada je Diop ponovo “dahtao” Belji za vratom i pritom ga držao za ramena, centarfor Dinama napravio je žustar pokret rukom ne bi li “pecnuo” svog čuvara po dlanu. Nije mu prošlo jer Diop se nekoliko trenutaka ranije odmaknuo korak-dva unazad. Naravno, situaciju trpamo u domenu klasičnog “koškanja”, no detalj pokazuje da je senegalski “kobac” uspio naživcirati inače smirenog centarfora. Diopu je, uzgred, tek 19 godina.
Utakmicu je obilježilo i nekoliko neizvjesnih VAR provjera koje su naizmjenično razočaravale (prvi gol Lokosa i kazneni udarac) i veselile Modre (poništen gol Vukovića), svi su se pitali je li Vuković u trenutku Krivakova dodavanja kod prvog pogotka imao kontakt s loptom jer to bi značilo da je strijelac Alek Stojaković (21) u zaleđu, ali snimka nije ponudila jasan dokaz o takvom postojanju.
Zanimljiva je pritom reakcija Valinčića, koji je zaboravio na napadača Lokosa, a zatim mu se približavao laganim korakom i podignutom rukom, uvjeren da će pomoćni sudac podići zastavicu. Istina, Valinčić je već po Stojakovićevu spretnom primitku lopte kasnio korak-dva i vjerojatno ni u kojem slučaju ne bi mogao spriječiti gol, ali ipak je Dinamov bolid na desnom beku ispao pomalo nonšalantan. Igra traje dok sudac ne puhne u zviždaljku, pa čak i ako je 90 posto Maksimira, a možda i sam strijelac, uvjereno da se radi o zaleđu…
Stojaković je na koncu slavio u igri milimetara, što će svatko tko ga je pomnije pratio proglasiti i više nego zasluženim naklonom fortune. Što zbog one vratnice na Poljudu vikend ranije, što zbog neizmjernog truda na poziciji koja mu je do ove sezone bila samo dijelom poznata, što zbog mogućnosti da su mu nerijetki navodi o nedostatku konkretnosti Lokosa u završnici vjerojatno predstavljali određeni presing, a kao novopečeni igrač u SHNL-u ima ih dovoljno.
Dinamo su, ispostavit će se, “u kanal” gurnuli McKenna i Nevistić, koji dijele krivicu za situaciju iz koje će nastati kazneni udarac nakon što je vratar Dinama nezgodno primio loptu pa pokosio Krivaka. Bio je to čisti harakiri i više se pored dobro raspoloženog vratara Posavca i relativno smirene obrambene linije Lokosa nije dalo izvući kožu. Nevistić je i osim toga imao nekoliko manje spretnih reakcija, u prvih 20-ak minuta u dva do tri navrata slao je nemirna i prezahtjevna dodavanja prema obrambenoj liniji, što je u (tada aktualnom) trenu visokog i energičnog presinga Lokosa moglo završiti kobno.
Kovačević je nakon susreta kazao da će se Dinamo nakon stanke vratiti u jačem i boljem tonu, plava vojska nema razloga u to sumnjati, ponajprije zbog svega viđenog u dosadašnjem dijelu prvenstva i spektakularnim izvedbama u Europi. Jelavić je, pak, pokazao o koliko se ozbiljnom treneru radi. Sjetite se samo tko je sve ljetos napustio Lokose, od Mudražije i Karačića pa nadalje… Ni luđak se pod takvim uvjetima ne bi okladio na treće mjesto društva s Kajzerice nakon devet utakmica.