Nema stranca do – Alžirca. Kružila je misao po glavama Dinamovih navijača nakon prvih pola sata subotnjeg sudara s Rijekom, kada je tandem sa sjevera Afrike režirao sekvencu za vodstvo u derbiju. Dok je Ismaël Bennacer s mjesta, iz lijevog koljena, potegnuo dijagonalu prema sunarodnjaku, njegova je lopta s očima milimetarski precizno zaobišla riječku obranu, a zatim se poput magneta zalijepila za Mounsefa Bakrara, koji ju je zavukao kroz vratarove noge slabijom, lijevom nogom.
Partiju dojučerašnjeg stanovnika Milanove svlačionice, pak, najbolje je ilustrirala reakcija tribina u fotofinišu utakmice. Dok se Bennacer selio na klupu, zapadna tribina – koja je nerijetko zahtjevna i oštra – počastila ga je gromoglasnim aplauzom za njegovu izvedbu, jer se u gotovo svakom njegovom dodiru osjetilo da loptu udara “drugačije”. Asistencija za Bakrara bila mu je druga u plavom ruhu, nakon što je prvu potpisao kod pogotka McKenne protiv Osijeka, a usprkos Dinamovom sivilu u Vinkovcima protiv Vukovara, njegova se rola, ipak, ocjenjivala pristojnijom od ostalih mu suigrača.
Poslije El Soudanija, Dinamovog “Mr. Derbyja”, Alžir se kroz (n)ovu dvojicu predstavnika u Maksimiru transformira u svojevrsni rudnik zlata, jer Bakrar je svojom majstorijom potpisao 93. gol za alžirske nogometaše u zagrebačkom klubu. Jasno, za većinu njih zaslužan je Soudani (86 “komada”), ali i njegov sunarodnjak iz napadačke linije “modrih” ističe kandidaturu za upečatljiv mandat u Dinamu. Bakrar je u 13 nastupa na učinku od sedam pogodaka i dvije asistencije, a iako je tri pogotka potpisao u pobjedi protiv imenjaka iz Predavca u Kupu, protiv Hajduka je na Poljudu spakirao “bombu” za špice nogometnih emisija, protiv Fenera je odapeo iz mjesta u malu mrežu, a protiv Rijeke je, eto, zabio u maniri “killera”. Ujedno, centimetri su ga dijelili i od izjednačujućeg pogotka u Malmöu, ali taj je gol “potvrdio” Cardoso Varela, na što je Bakrar odgovorio da mu je “izuzetno drago” zbog njega.
Ozljeda Morisa Valinčića nije ostavila dvojbu o izboru desnog krila, nakon što je Mateo Lisica “spušten” na desnog beka, ali nakon što je zabijao Hajduku i Rijeci, ali i, zapravo, donio bod u Švedskoj, Mounsefa Bakrara gotovo je nemoguće izostaviti u skiciranju udarnih postava za iduće utakmice. S obzirom na to da je u Maksimir, nominalno, ljetos zakoračio kao “treća špica”, ali i da je trener za njega rekao da “može igrati sve pozicije u napadu”, je li jedna od opcija da ga se testira i na mjestu “devetke” uz dva krila? Osim što donosi (vrijedne) pogotke, igra mu je nepredvidljiva i dinamična, a u njegovu instinktu za gol ima i nešto od Dudua. Iako se Arbër Hoxha na kraju (ponovno) pretvorio u “X faktor”, doprinos 24-godišnjeg Alžirca sve je važniji, a za Dinamo je zasad odigrao ukupno – 523 minute. U prosjeku, 40 minuta po utakmici. No, bez njega više nije moguće zamisliti Dinamov napad u idućim utakmicama.
