Krajem svibnja 2017. godine, na mini-turneji u Americi, ponudio je Ante Čačić priliku novom napadačkom tandemu. Duji Čopu pridružio je Ivana Santinija, debitanta među Vatrenima. Hrvatska je slavila u Los Angelesu na Memorial Coliseum stadionu, svladala Meksiko 2:1, a prvi je pogodak za Vatrene postigao Duje Čop. Prvi u tom susretu i posljednji u kockastom dresu koji je odjenuo 14 puta.
Nakon sedam godina i tri mjeseca ponovno se karijere Duje Čopa i Ivana Santinija spajaju u istoj točki. Za razliku od Memorial Coliseuma, ovog puta u Kranjčevićevoj bit će suparnici. Istina, igrat će se i pred bitno manjim brojem gledatelja od 62.000 koliko je nazočilo dvoboju u Los Angelesu, ali nećemo zagledati u detalje.
Santini i Čop, dva Dalmatinca, Zadranin i Trogiranin, igrat će u petak za klubove koje nekoć sigurno nisu sanjali kao idealni izbor. Međutim, pri završetku karijere, u srednjim 30-ima, u Lokomotivi i Šibeniku, pronašli su nove izazove prvoligaškog nogometa. Izazove primjerene godinama.
Santini i Čop ispisali su bogatu međunarodnu karijeru, ali rijetki će znati da su obojica nesuđene “devetke” Hajduka. Čop je profesionalnu karijeru počeo graditi na Poljudu još u proljeće 2007. godine kod Ivana Pudara. Doduše, više kao vezni nego centarfor, ali do ljeta 2011. bio je igrač Bijelih s kojima je igrao i skupinu Europske lige. Međutim, Hajduk se u lipnju 2011. odlučio prodati Čopa, za odštetu od 303.000 kuna otišao je u susjedni Split, a šest mjeseci kasnije Hajduk je “zagrizao” za Santinija.
Stasiti, 190 centimetara visoki napadač Zadra, sjajno je krenuo u prvenstvo te jeseni, sa sedam zgoditaka u osam utakmica postao je traženi napadač. Hajduk je želio, ali Freiburg je bio najbrži i najkonkretniji na isteku 2011. godine. Santini je početkom 2012. krenuo u internacionalnu karijeru, svoje nogometno putovanje kroz Njemačku, Belgiju, Francusku, Kinu i Saudijsku Arabiju. U HNL se vratio po četvrti put, jasno je, nikad iskusniji. Igrač kojeg je još s 19 godina u Salzburgu trenirao slavni Trapattoni, dvaput se vraćao u Zadar, jednom otišao u Osijek i na kraju se skrasio u Šibeniku. Pod “komandom” Carevića u dva nastupa Santini je došao do prvijenca u narančastom dresu. Pomalo zaboravljen u hrvatskom medijskom prostoru…
S druge strane, Duje Čop je nakon Splita prešao u Dinamo, gdje je ispisao najbolje stranice svoje karijere. U međunarodnom “prometu” bilježio je Italiju, Španjolsku, Belgiju i Sloveniju, da bi od prošle jeseni postao predvodnik svlačionice Lokomotive, kako je to u više navrata objasnio Čabraja.
Ali, ono što je zajedničko Čopu i Santiniju jesu iskustvo i odgovornost. Čop je već prošle sezone potvrdio da je istinska klasa za HNL bez obzira na to što je prethodno nekoliko mjeseci bio bez kluba. Santini u Šibeniku tek treba potvrditi da je prevaga među Narančastima, ali nema sumnje da je na dobrom putu. Ima sve reference, pronađe li pritom i osobni motiv, bit će užitak gledati visokog Zadranina kako trese mreže na hrvatskim travnjacima. Jer, godine su samo broj…
