Još jedna bolna europska eliminacija Hajduka vratila je sjećanje na slavne dane splitskog kluba. Na jesen 2010. kad je blistao “sinjski dijamant” Ante Vukušić u pobjedi nad Anderlechtom, kad su Bijeli igrali sa Zenitom. Da, igrali su i s AEK-om, kojem su se nadali i ovog ljeta, ali na kraju ni Grci, ni Splićani nisu prošli dalje. Teško objašnjivo ispadanje od Ružomberoka dovelo nas je do Joška Svaguše, zadnjeg predsjednika koji je s Bijelima igrao jesen u Europskoj ligi.
– Drago mi je da me se još sjetite. Više bih volio da je netko drugi ispisao sličnu priču, da ste nekog drugog nazvali, ali morat ćemo, nažalost, još pričekati. Ne mogu nikako prežaliti ovaj Ružomberok. Rijetko se ovakva šansa pruža, tek će protokom vremena navijači shvatiti što je propušteno. Bilo bi dobro da to shvate i ljudi koji vode klub jer očito nisu svjesni kakva im se prilika nudila. Da sam ja takav rezultat napravio, objesili bi me nasred Rive – figurativno nam je kazao Svaguša, koji se vratio iz Pariza i trenutno odmara u Splitu.
Da bismo imali kompletnu sliku i shvatili zašto je Svaguša zaslužio razgovor na temu europskog Hajduka, priču moramo otvoriti od samog početka. Bili su prvi dani kolovoza 2009. kad je još jedan slovački klub, tada Žilina, napravio tektonski poremećaj na Poljudu. Izbacio je Bijele iz kvalifikacija Lige prvaka, predsjednik Peroš podnio je ostavku, a gradonačelnik Kerum izabrao je Joška Svagušu za prvog čovjeka Hajduka.
– Moram priznati, nitko drugi nije htio, ali Kerum je imao veliko povjerenje u mene. Bio sam drugi na njegovoj listi kad je osvojio mjesto gradonačelnika.
Hajduk je ispao iz Europe, ostao bez predsjednika, ali i trenera. Sve u jednoj večeri.
– Počeli smo s pretposljednjeg mjesta u Hrvatskoj ligi. Kad sam došao zatekao sam klub bez trenera jer Ivica Kalinić je zbog srčanog udara završio u bolnici. Trebalo je stoga pronaći pravog čovjeka za klupu jer prvu utakmicu u mom mandatu vodio je pomoćnik Joško Španjić. Morali smo uz to krenuti u kupovinu igrača.
Idemo redom, prvo trener… Htjeli ste Zaccheronija, a doveli ste Reju u kolovozu 2009. godine.
– Zaccheroni je bio preskup s angažmanom od 2,5 milijuna eura + stožer. Nismo to mogli platiti, odmah mi je bilo jasno da ćemo se morati okrenuti realnijoj opciji. Uzeli smo Reju, trenera koji je 30 godina vodio klubove po prvoj i drugoj talijanskoj ligi. Znali smo da s njim nećemo pogriješiti jer Reja je bio trener znalac golemog iskustva.
Kupili ste braću Sharbini, za koje je Hajduk platio Rijeci odštetu od 2,3 milijuna eura.
– Cilj mi je bio dovesti najboljeg igrača HNL-a, u tom trenutku to je bio Anas Sharbini. Da su ga ljudi prihvatili, bio bi najbolji i u Hajduku. Ali, prošlo je, nećemo više o tome.
Reja je stabilizirao momčad, međutim, nakon šest mjeseci “dignuo je sidro” i otišao u Lazio. Potom ste napravili još jedan odličan potez, angažirali Stanka Poklepovića Špacu.
– Za mene je Poklepović bio točno profil trenera koji nam je trebao. Struku sam radio zajedno s Ivicom Šurjakom, članom Uprave za sport. Šurjak mi je bio od goleme pomoći.
Niste tada uzeli Igora Tudora, koji je bio pomoćnik Reji?
– Neka to ostane naša interna priča, ne treba u javnost. Pokazalo se da smo pogodili sa Špacom.
Hajduk je tog proljeća 2010. osvojio Kup i na ljeto ste zadržali momčad, niste prodavali, ali ni kupovali.
– Imali smo Ibričića, braću Sharbini, Subašića, Andrića, Tomasova, Strinića, Šerića, Vejića, Čopa, stasao je polako i Vukušić. Imali smo kvalitetnu momčad, kojoj nisu trebala pojačanja. U usporedbi s današnjom ekipom bili smo jeftiniji, ali moram reći i kvalitetniji. Kad sam došao u klub prije 15 godina prodali smo Gabrića, a transfer Kalinića je već bio pred realizacijom, što sam kasnije naplatio s 1,5 % factoringa. Zato godinu dana kasnije, u ljeto 2010., nismo prodavali, već smo sačuvali smo momčad.
Međutim, ipak ste imali velikih problema na startu kvalifikacija za Europsku ligu, poraženi ste od Dinama u Bukureštu s 1:3…
– Jesmo, ali bio sam uvjeren da ćemo ih u Splitu proći. Kad smo se vratili iz Bukurešta, svi su očekivali neke sastanke, a ja sam samo pozvao Andrića, kapetana momčadi. Rekao sam mu “do 60. minute očekujem da ih riješimo, da mogu na miru u restoran na večeru”. Malo su požurili, već smo na poluvremenu imali 3:0 i zadržali do kraja.
U završnom krugu eliminirali ste i druge Rumunje, Unireu, i prošli u skupinu. I opet niste prodavali, a mogli ste utržiti velike novce.
– Žao mi je što nismo prodali Ibričića. Predstavnici Galatasaraya bili su hotelu Lav, imali smo rekordni transfer od 10 milijuna eura. Ali, trebalo mi je klupsko odobrenje, koje nisam dobio. Od Nadzornog odbora, jasno. Nitko mi se nije javljao na telefon.
U skupini ste potom ostali na posljednjem mjestu, a kraj europskog puta dočekali ste s novim trenerom.
– Pobijedili smo Anderlecht u Splitu, trebala nam je još jedna pobjeda za prolazak. Vjerojatno bi se i dogodila da nije bilo smjene Špace. Nisam bio za smjenu, ali svi ostali su u klubu tražili smjenu. Špaco nikad nije izgubio europsku utakmicu u Splitu, uz to, odlično smo surađivali. Pa što da je ispao iz Kupa, za mene to nije bio smak svijeta. Morao je ostati, ali bio sam nemoćan. Zato sam 30-ak dana kasnije i otišao iz Hajduka nakon 15 mjeseci na mjestu predsjednika kluba.
Rijetki bi se i sjetili Svaguše da nije do danas ostao posljednji predsjednik koji je Hajduk uveo u europsku jesen. Predsjednik s pečatom europskog uspjeha. Tko je mogao tog ljeta 2010., dok je Svaguša u splitskom caffeu Versi temperamentno slavio Hajdukove pobjede, zamisliti da ćemo i 14 godina kasnije pričati o tim slavljima i utakmicama kao najvećim europskim dosezima kluba u recentnom razdoblju.
– U svih 14 godina nikad nije bio ovako dobar ždrijeb. Neću reći lagan kad se ispalo, ali odličan po imenima suparnika. Međutim, ne znam što je gore, eliminacija ili ove što je slijedilo.
Kako vidite rad predsjednika Bilića?
– Nisam ništa dosad vidio. Bio mi je nevidljiv protekla četiri mjeseca. Kaže da se uči, da mu Nadzorni odbor pomaže i sugerira odluke jer on je novi, a tu je četiri mjeseca?? Ne mogu zamisliti da se netko tako uči na Hajduku, da mu nadzornici biraju ljude za važne funkcije u klubu.
I vi ste bili novi kada ste došli u Hajduk…
– Jesam, ali sam brzo pohvatao konce. Doveo kvalitetnog trenera, izabrao pojačanja i Hajduk za tri mjeseca stavio na noge. Uostalom, za mene govore rezultati koji su ostali u kratkom razdoblju. Sadašnji predsjednik u Hajduku je od kraja travnja, ali ne vidim nikakve poteze. Uostalom, da je bio odlučan, riješio bi i problem s Perišićem. Ostavljen je trener da sam rješava i dogodilo se to što se dogodilo. Zašto nije predsjednik došao u svlačionicu i riješio problem, pokazao da je gazda u klubu?
Pored Gattusa, predsjednik i sportski direktor su najviše na udaru javnosti nakon ispadanja od Slovaka.
– O predsjedniku sam sve rekao. Kad smijenite jednog predsjednika, očekujete da njegov nasljednik bude bolji. Međutim, nakon Jakobušića smo dobili drukčijeg, ali ne i boljeg predsjednika. Njegov je glavni zadatak pronaći novce za funkcioniranje kluba. Često se pozivamo na Barcelonu i njihov upravljački model, ali pritom se u sjenu stavlja činjenica kako predsjednik na Camp Nou dolazi s čekom od šest nula. Donosi milijune. Novca ima, a još više ima ljudi koji bi pomogli Hajduku. Ne znam kako je izabran aktualni predsjednik, po kojem kriteriju, ali dosad ni po čemu nije opravdao imenovanje.
Kakav je stav o Kaliniću? Radili ste s iskusnim Šurjakom…
– Za Šurjaka sam uvijek govorio “više zna kad spava, nego ovi drugi kad su budni”. Kalinić je bio moj spasitelj kad sam došao u Hajduk. Njegov transfer nam je dao kisik, preživio sam u Hajduku prvih mjeseci s tim milijunima. Ali, moram reći, treba se i Kalinić trgnuti. Ako je već pronašao trenera koji nije jeftin, onda mora napraviti i selekciju. Zna s kojim igračima ne može dalje, onda ih se treba riješiti. Što će ti u HNL-u skupi pogon koji ti ništa neće donijeti. Mora pronaći “svježu krv”.
U vašem mandatu za takve situacije promovirana je nepopularna mjera “jutarnjeg trčanja” za uvjeravanje igrača u smanjivanje ugovora.
– Imali smo puno igrača koji su također bili preskupi za to doba. Nekako smo morali doći do rješenja i došli smo. Ugovore smo isplatili u cijelosti, ali smo ih produžavali. Je, bilo je i malo trčanja, ali na kraju smo sve zaključili u miru. Napravili smo i neke transfere. Postoje modeli, treba malo šire razmišljati i djelovati. Uostalom, imamo i srebrne juniore iz Ženeve.
Svi pozivaju na mlade, ali činjenica je da se nisu uspjeli izboriti za kontinuitet igara kroz tri posljednja pripremna ciklusa u tri različita trenera.
– Moguće je da nas je sve malo prevario taj rezultat iz Ženeve, ali sigurno i među njima ima kvalitete za Hajduk. Bolje je i njima pružiti šansu nego onima za koje znaš da ne mogu više od ovoga što pokazuju.
Može li se ovakav Hajduk ipak potući s Dinamo za naslov prvaka?
– Mogu ja navijati za Hajduk koliko god hoću, ali moram biti objektivan. Ljudi, nije vrijeme za takve priče o naslovu prvaka!
Koje je rješenje aktualne situacije, u kojem smjeru krenuti?
– Vrijeme je da se Hajduk okrene rješavanju infrastrukture, da se uhvati temelja. To znači posložiti mladu momčad s Livajom i Rakitićem kao temeljnim igračima. Znanjem i karakterom su potvrdili da se oko njih treba graditi ekipa. Bilo bi dobro da se u stvaranju igrača okrene svojim iskusnim ljudima poput Zorana Vulića, koji je idealan profil za šefa omladinske škole. Sjajan učitelj, ima što pokazati djeci. Jer, predsjednik je jasno rekao da nema novca za pojačanja, ali pritom i dodao “moramo prodavati”. Znači, stanje je puno složenije, imperativ prodaje sugerira jasnu sliku. Međutim, najviše me brine što nisam primijetio da je predsjednik svjestan ozbiljnosti situacije i posljedica koje ostavlja ova teška europska eliminacija. Na ulasku u Europu se puno toga baziralo, zato strahujem da će nas tijek zbivanja prisiliti na nove poteze i prije nego što mislimo.
