Hajduk se u svojoj 114 godina dugoj povijesti sedamnaest puta okitio naslovom prvaka države, ali nikad u ovakvim okolnostima kakve su moguće u završnici aktualnog prvenstva. Matematičari su izračunali šanse terceta: Rijeka 67, Dinamo 27, Hajduk svega šest posto. Takav raspon je logičan jer riječki prvoligaš sam odlučuje u svojoj sudbini, “modri” ovise o neuspjehu Rijeke, dok se splitski “bijeli” mogu nadati jedino čudu da oba bolje plasirana rivala na domaćem terenu rezultatski zglajzaju.
Hajduk je u svojoj prošlosti u trkama za šampionskim tronom dosljedno ovisio o svojem uspjehu, a to je značilo pobijediti bilo u izravnom dvoboju ili ostvariti seriju pobjedničkih rezultata i osigurati naslov čak i prije kraja prvenstva. U dalekim vremenima, prije nešto manje od stotinjak godina, splitski klub je u dva navrata (1927. i 1929.) snažno narušio dominaciju beogradskih i zagrebačkih klubova (prvaci od 1922. do 1940. BSK 5, Jugoslavija 2 te Građanski 5, Concordia 2 i HAŠK 1). Onda su “bijeli” u ratno doba 1941. postali prvaci Banovine Hrvatske, pa 1946. i Narodne republike Hrvatske, potom su još sedam puta u Titovoj Jugoslaviji osvajali prva mjesta, a na kraju, otkako je samostalne Hrvatske, trijumfirali su “bijeli” u šest navrata. Posljednji put davno, u sezoni 2004./05.
– Bilo bi nevjerojatno, ali kada bi se to dogodilo – mišljenja je Ivan Pudar, konstantni medijski komentator zbog svojih sočnih prikaza – uspjeh Hajduka ne bi bio nezaslužen. “Bijeli” su mnogo puta podbacili u vrijeme vodstva na tablici, kad su mogli odmaći svojim rivalima. Pa da se takvi kiksevi sad dogode i Rijeci i Dinamu, baš i ne bi bilo čudno.
I dok se po uvjerenju Pudara može očekivati visoka razina motiviranosti Varaždinaca za osvajanje jednog boda na Maksimiru, što bi im i u slučaju pobjede Istre u Osijeku bilo dovoljno za obranu četvrtog mjesta i odlazak na europsku scenu, dotle šanse Slaven Belupa svodi na ovo:
– Momčad trenera Kovačevića ima format iznenađenja. Pred njima su dva identična zadatka za plasman u Europu, a to je pobjeda bilo u prvenstvu bilo u finalu Kupa. Jedan bod u prvenstvu im ne pomaže, Varaždin je u međusobnim susretima bolji za jednu pobjedu. Dakle, oni po svemu snage moraju baciti na osvajanje Kupa…
I dok se čeka taj rasplet, na Poljudu vlada paštroć, splitski izraz za situaciju kada se jede baš svašta. U ovom slučaju se ne jede svašta, nego vlada potpuna konfuzija što je čiji zadatak. Zato se događa da se sa sigurnošću mogu predvidjeti otkazi tandemu Ivan Bilić & François Vitali, ali njih dvojica, po logici posla, predano tragaju za novim trenerom. Ajde, jedan se sam škartao, Austrijanac Rene Marić, navodno navijač Hajduka, porijeklom s Pelješca, bloger menadžer, samouki komentator nogometa koji se vinuo i do stožera Bayerna, objavio je da on odustaje od Hajduka. Bilo bi zanimljivo doznati tko ga je kontaktirao, odnosno je li se tu radilo o samoreklamiranju jer to da je predsjednik Hajduka uopće pomislio o angažmanu tog ipak navrnutog stručnjaka bilo bi previše čak i za Ivana Bilića.
U biti, u moru svih tih kombinacija – nanovo sastav nadzornika, onda razne želje navijačke družine čije delegacije opsjedaju pojedine kandidate – možda bi jedini izlaz bio Ivan Jurić, koji se prošlog ljeta našao nadomak angažmana, pa je ipak odustao. Tko zna, moguće je da bi u paketu s istomišljenicima tipa Slavena Bilića, Gorana Vučevića i Josipa Skoke uz podršku niza poslovnih ljudi, s istaknutim pojedincima u liku Tomislava Mamića i Mije Pašalića, ipak pristao na najteži zadatak?
