U Splitu se ususret gostovanju Hajduka u Gorici još uvijek prebiru dojmovi s derbija i iz pobjede nad Dinamom 1-0, ali i sjećanja na uspjeh “bijelih” prije dvadeset godina, kada su se 2004./05. posljednji put okitili naslovom prvaka. Poveznica te sezone s aktualnom bila je pobjeda Hajduka nad Dinamom (1-0, strijelac Tomislav Bušić u 88.). Inače, Hajduk je tada bio loše startao, eliminiran je s europske scene od irskog Shelbournea, dok je u ligi do 17. kola od mogućeg 51 boda osvojio svega 32 boda (pet poraza). I onda se dogodio preokret, pobjeda nad Dinamom u režiji 18-godišnjeg Bušića.
Dalmatinski portal je iz naftalina izvadio zanimljiv video, uradak s golovima Bušića (11 te sezone), izvanredni rad televizijskog snimatelja Željana Prkića iz tog vremena, pa je prilika čuti Bušićeva sjećanja o tom derbiju.
– Kada je Blaž Slišković preuzeo ulogu trenera – prisjetio se Bušić – odmah je u prvu momčad uz Marija Grgurovića uveo i nas četiri juniora, pored mene još Luku Vučka, Mladena Bartulovića i Franu Lojića. Nama je to bio prvi derbi. Kad sam pri kraju zabio gol za pobjedu, mojoj sreći nije bilo kraja, mogu zamisliti da je takvu radost doživio i Niko Sigur.
Bušić petu godinu s A-licencom vodi školu nogometa i juniore GOŠK-a iz Kaštel Kambelovca, kluba Treće lige Jug. Inače, imao je turbulentnu karijeru, Hajduk ga je prodao u kijevski Dinamo, ondje se nije naigrao, krenula su lutanja od Izraela, preko Slaven Belupa, pa do niza albanskih klubova, na kraju se poslije dvije godine provedene u Gnjilanima na Kosovu vratio u GOŠK i postao trener.
– Ne treba se sada zanositi, predaleko je kraj prvenstva – rekao je Bušić.
– Ono što mene oduševljava je način kako trener Gattuso s mjerom forsira pet dojučerašnjih juniora. Pukštas, Sigur, Prpić, Hrgović i najmlađi Durdov garancija su budućnosti, treba ih sačuvati…
Bušić je bio izraziti golgeter, na 86 utakmica za Hajduk postigao je 36 golova…
– Mene su prevarili, poslali su me u Kijev u zamjenu za Floriana Cernata. Pogriješio sam, da mi se vratiti u to doba, nikad ne bih prihvatio odlazak u Dinamo. Bio sam premlad, osamljen, odigrao sam dvije utakmice za rezervnu momčad. A igrač u tim godinama mora igrati, pa makar povremeno. U toj početnoj sezoni zabilježio sam 21 nastup za Hajduk, uglavnom sve po poluvrijeme, dok sam na svega šest utakmica odigrao po 90 minuta. Ali bio sam zadovoljan, posebno zbog Krstičevića i Jakića, koji su asistirali Baki Sliškoviću.
Bušić je u to doba bio žrtva ambicija rukovodstva Hajduka, računali su da će pojačanja, uz Cernata još i Verpakovskisa, te povratnici Sabljića, Andrića i Tudora biti dovoljni za osvajanje naslova. A Hajduk je na kraju 2008. završio tek kao peti. Inače, u prvenstvu 2004./05. Hajduk je doigravanje za prvaka dočekao s 42 boda, Dinamo je bio tek sedmi, pa su “bijeli” do posljednjeg kola vodili borbu s Interom.
– Zaprešićani su igrali sjajno pod vodstvom trenera Bogdana, apsurdno može zvučati da nam je na neki način pomogao Zdravko Mamić jer je poslije prvog dijela prvenstva vratio Modrića iz Intera na Maksimir. A Luka je već tada bio sjajan i tko zna kako bi ta trka završila da je ostao u Interu. U ovoj se situaciji moramo svi, kojima je Hajduk na srcu, moliti nebesima za zdravlje Marka Livaje. Takvog igrača Hajduk nije imao. I za Rakitića, najveće pojačanje u povijesti Hajduka.
