Čim je ždrijeb trećeg pretkola konferencijske lige spojio pobjednika para Hajduka i Zire s onim Dinamo Cityja i AC Escaldesa (Albanija ili Andora), odmah su se u Splitu krenuli javljati “flashbackovi” prvenstveno na prošlu sezonu kad su Bijeli pred sobom imali Ružomberok pa armenski Noah. Iako su već sve oči bile uprte prema Armeniji do tog dvomeča nikad nije došlo jer se Hajduk izblamirao u uzvratu na Poljudu. Ispala je momčad Gennara Gattusa od protivnika koji u dvije utakmice praktično nije niti zapucao na gol.
Sada na puni Poljud dolazi Zira, ona koja je lani eliminirala Osječane nakon jedanaesteraca. Ona je u prvom susretu protiv Hajduka baš pokazala karakteristike kojima nalikuje na Slovake uz bitnu razliku što su tri puta u 90 minuta konkretno došli do gola Ivice Ivušića. Ostatak utakmice bili su jako sterilni, čak i bez neke ideje kako naštetiti Hajduku. Bijeli su opet primili praktički slučajan zgoditak nakon dva odbijanca. Lopta je došla do peterca gdje se najbolje snašao Konate i petom poslao loptu u mrežu. Ipak, nakon što je Garcia reagirao na poluvremenu Bijeli su pokazali da su bolja ekipa i da naprosto na Poljudu moraju proći preko Zire. No, “moralo se” i preko Ružomberoka, ranije malteške Gzire, a pred 20-ak godina i preko Shelbournea i Debrecena. Ali, nije. Hajduk je u Europi posljednjih 20 godina izuzev jedne sezone svojim navijačima priuštio toliko razočaranja da se ništa više ne može tvrditi sa sigurnošću kada su te dvije poveznice u pitanju. Ispadanje od autsajdera vjerojatno donosi jako ružan osjećaj, a to je dvije sezone za redom na svojoj koži osjetio Dario Damjanović, bivši zadnji vezni Hajduka koji je igrao upravo protiv Shelbournea i Debrecena. Baš je prošlog tjedna proslavio 44. rođendan, a tih utakmica se dan danas jako dobro sjeća. Ziru, kaže, Hajduk mora proći, a odmah se referirao na izjavu Gonzala Garcije koji je kazao kako ne bi bila sramota ispasti od Zire.
– Dobro, to je čisto skidanje pritiska s momčadi od strane trenera. Naravno da Hajduk mora proći, ali više ni sam ne znam hoće li se to dogoditi. Po svemu bi trebalo, jer je Zira lošija ekipa. Lani smo već gledali prema Noahu pa smo ispali od Ružomberoka. Tko zna što će biti, ja se nadam prolasku, naravno.
Treba u obzir uzeti i činjenicu da je ovaj Hajduk još u nastajanju, kako kaže Damjanović “Uvijek kod nas neki odlasci, dolasci, tko zna kako će to izgledati na kraju”. No, i takav još nedovršen, bolji je od Zire i mora proći. Morali su Bijeli i preko Debrecena i Shelbournea pa nisu. Zato je na Poljudu prisutan opravdani oprez, a svi se nadaju kako ovog puta problema neće biti. Dario Damjanović se iz dvomeča protiv Debrecena posebno prisjetio jednog detalja.
– Ma joj, nas je tada “ubio” onaj Igor Bogdanović. “Zabi” nam čovjek dva gola u prvoj utakmici. Ne znam kako nam je promakao, strašno nešto – govori bivši igrač Hajduka i nastavlja.
– Valjda je danas, 20 godina kasnije, odnosno sigurno je skauting i tehnologija na puno većoj razini no onda. Pogledat će treneri utakmicu pa će analizirati. Nadam se da se neće pojaviti neki novi Bogdanović.
Bit će Poljud pun “do čepa”, do posljednjeg mjesta rasprodan i trebao bi biti Hajdukova snaga u uzvratu. No, nemali broj puta se znalo događati da to igračima bude uteg, pritisak. Kako je igrati pred punim stadionom zna Damjanović. To bi, kaže, doista trebao biti poguranac, ali nije više siguran u kojem će smjeru to otići. Igrači znaju osjetiti enorman pritisak pa to onda može povući i u negativu. Naravno da se potegla paralela s teškim dresom, ali Damjanović oko toga ne dvoji.
– Ma, ako je nekome težak Hajdukov dres, ako ga nije sposoban nositi onda ne treba ni biti tu – kaže bivši igrač Bijelih koji je još jedan od onih čijim venama teku hajdučke boje. Hajduk mu je, kaže, zakon, Hajduk je sve. Ne može se to niti opisati. “Ma što ću ja sada pričati o veličini Hajduka kada se sve zna, što ja imam tu još za reći, ne treba to niti napominjati.”
Baš je nedavno, nastavlja u hipu, bio u Splitu. A bivši igrač Hajduka dođe u Split onda je Poljud nezaobilazna stanica. Tu je, među prvima, Damjanović naletio na Mira Čolaka, dugogodišnjeg Hajdukovog oružara.
– Ma baš smo se fino ispričali, baš mi je lijepo bilo.
Iskren je Damjanović i nadasve ugodan sugovornik, kao da mu je s druge strane osoba koju cijeli život poznaje. U tom tonu tekao je i razgovor, a naš je sugovornik bio vrlo iskren. Ispalio je misao koja vjerojatno nije strana svima koji su ikada obukli bijeli dres.
– Ma, da sad, ne daj Bože, umrem, neka sam nosio Hajdukov dres i to osjetio. “To je sve” – tim tonom veli Damjanović.
Kad je tema Hajduk, ona je nepresušna, kako bi rekao jedan navijač, nepresušna. Svi u Splitu govore samo o tome. Baš smo nedavno prisustvovali jednom prekrasnom obiteljskom događaju koji je potrajao. Naravno, i mlado i staro tu čeka Ziru, iščekuje. Naravno da je na meniju bio Hajduk. Inače, u Gradu pod Marjanom među navijačima živi more “trenera”, stručnjaka. Potegla se i tu tema taktike. Kako naštetiti Ziri, razglabalo se. Naravno, na dugo i široko. Jer ne može drugačije kad je Hajduk u pitanju. Bilo je tu miješanih emocija, pogleda. Osjetila se u zraku neka neizvjesnost, a opet vjera u prolaz.
– Mora igrati Pajaziti od prve – kazat će jedan od poznatih nam uzvanika. Nije samo Pajaziti bio tema, izvrtjelo se more hajdučkih “topika” u tih par sati. I vrtlog je tu emocija bio prisutan. Od konstatacije da “smo užasni” do pitanja “Kad se ide u Albaniju?”. Tako je nekako najzgodnije sažeti Hajdučku emociju i sve njene vrtloge. No, svaki se razgovor završi pozitivno, s nadom u bolje sutra. A takvog je gledišta, motrišta i Dario Damjanović. Na upit o prvenstvu kazat će kako je nakon prošle sezone “lud onaj tko se usudi bilo što najavljivati”. No, kao i mnogi Hajdukovci, ističe činjenicu zbog koje vjeruje u bolje sutra.
– Drago mi je zbog ove garniture ljudi koja je došla. Neka su se vratili Vučević, Mišo Krstičević i ostali. Oni znaju što nama treba, neće tu biti problema. Napokon je Hajduk dobio prave ljude na pravim pozicijama. Uvjeren sam da će s njima na čelu doći i ta titula, pa bilo to ove godine ili sljedeće… Samo znam da će doći, mora – zaključio je Dario Damjanović.
I tako, opet imamo u Splitu onaj ljetni “šušur”, pun iščekivanja i emocija. Analizira se Zira na veliko, s velikom dozom opreza koji je stigao s nešto daljim i bližim razočaranjima i posrtajima. No, od bivših igrača do navijača, i onih koji “samo prate”, svi su u jednom složni: Zira na punom Poljudu mora pasti, sve bi ostalo bio novi podbačaj. To, pak, nitko niti ne zamišlja, a opet je svima u podsvijesti. Kako i neće biti, dosta je Shelbournea, Debrecena, Gzira, Ružomberoka i sličnih. Kazao je jasno Dario Damjanović: “Sve nam se opet otvorilo, idemo to iskoristiti.”
