Vječni rivalitet Hajduka i Dinama ove sezone poprima posebnu dimenziju. “Bijeli” su poslije početnih 13 kola, otprilike prve trećine prvenstva ostvarili uvjerljivu prednost od četiri boda, zahvaljujući svojim boljim rezultatima i igrama, ali i posrtanjima “modrih”, koji imaju zahtjevni program, jer uz borbu za bodove u prvenstvu troše snagu na europskoj sceni.
Početni zamah splitskog kluba razbuktao je kod pripadnika “bijelih” vjeru, pa i uvjerenje da je u tijeku sezona u kojoj će okruniti svoja nadanja u osvajanje naslova prvaka. I to poslije 21 godinu patnji, od posljednjeg šampionskog slavlja 2005., u stvari života u potpunoj sjeni dominacije Dinama (18 naslova prvaka), pa čak i Rijeke (dvije titule). Sve u tom razdoblju potvrđeno je kup trijumfima Zagrepčana (10) i Riječana (8) u odnosu na svega četiri uspjeha Splićana.
Kako na trenutno stanje trke dva najjača kluba u ovom prvenstvu, jer Rijeka je previše zaostala, gledaju pojedine markantne face tabora na Poljudu? Kvintet asova je vrlo optimistički raspoložen…
Ivan Katalinić:
– Trener Hajduka je našao balans, miks između iskusnih i mladih. Igramo mnogo bolje, a ono kako je bilo s Gattusom, baš negledljivo. Bitni pomaci su u brzini, ne samo trke, odnosno sprinta, nego reakcije, predaje lopte. Svi mi ponavljamo: nema napretka bez naše “dice”. Ah, kako mi je drago zbog tih mladih igrača, naročito Trogiranina Mlačića. Eno, pogledajte protiv Osijeka, na klupi Livaja, Bamba, Pajaziti, Raci, Melnjak, da sve ne nabrajam, samo da zaključim: nisam siguran da su nam trebala ona dva Španjolca. Ipak ne mogu da ne zažalim zbog ispadanja s europske scene, to se nije smjelo dogoditi. Dinamo se muči na dva kolosijeka, a u početku se “pumpalo”, i to pretjerano, kao da će igrati u Europi, a prošetati se domaćoj sceni. Teško je “modrima”, ovoj grupi igrača treba vremena. Prvo treba standardizacija, koja se teško postiže. Pogotovo, jer svi iz kadra misle da su baš bogomdani. Ali i ovi iskusniji došljaci, ipak su novaci. Drago mi je da Boban štiti trenera, pitanje je dokle će to trajati.
Dražen Mužinić:
– Napokon se, što se tiče akcija Hajduka, događa ono što zagovaram duže od 15 godina: da je moj klub u pozitivnoj poziciji isključivo na bazi igre svoje djece. Barem za sada u prilici srušiti taj tabu, koji predugo traje i domoći se naslova prvaka. Konačno se dogodio taj zaokret stručne politike, predugo smo patili, doživljavali kontinuirani fijasko rezultata. Svaka čast treneru Garciji… Još da pregrmimo finiš do zimske stanke, održimo bodovnu razliku pogotovo, jer se vratio Marko Livaja. U biti, računam da će Garcia znati, uspjeti ukomponirati Livaju u tkivo momčadi. A što se tiče našeg jedinog pravog protivnika, treba vidjeti jesu li u stanju podignuti formu, jer mi na posljednjim nastupima izgledaju kao probušeni balun. Dinamo ima moćni igrački kadar, tako da držim kako te slabosti ne mogu pasti isključivo na leđa treneru, pogotovo ne Bobanu. U pitanju je odgovornost igrača.
Ivan Buljan:
– Hajduk je u dobroj poziciji, ali Garcijina momčad može još bolje. Čitam, slušam pitanje je kako će Garcia složiti Livaju u sastav. Takva dilema ne smije se tretirati, Garcia ima pravo kad igra na kartu kolektiva, uz napomenu: Livaja je nezaobilazan. Presiguran sam da Livaja više od svih igrača žarko želi osvajanje naslova, on bi s titulom okrunio karijeru. Ipak, ne treba se pretjerano zanositi s ovom prednošću, pričekajmo… I prošlih sezona Hajduk je imao šansi, pa su popustili u finišu. O Dinamu i problemima Bobana i Kovačevića ne volim govoriti. Jer ne znam kako rade, kakva je kemija među igračima, koliko misle na sebe, ali nisam očekivao toliku krizu, previše izgubljenih bodova. Imam dojam da to nije onaj Kovačević iz prijašnjih vremena, Varaždina i Belupa, tada je bio odlučniji, sigurniji. Držim da je shvatio svoju situaciju, ispada da je popustio, nije se nametnuo, a to je ponašanje koje ga može koštati. Čini se da nije iskoristio svesrdnu podršku Bobana.
Ivan Pudar:
– Kao prvo kvaliteta naše lige je slabija, možda i za dvadesetak posto u odnosu na prošlih par prvenstava. Mnogo je oscilacija kod svih osim kod Hajduka, to je ključna prednost “bijelih”. Vidi se da je intenzitet igre, dakle ne samo uložena energija nego napredak u načinu djelovanja. Brža proigravanja, sigurnost obrane, činjenica da u završnici “bijeli” dolaze s četiri, pet igrača… Protiv Osijeka baš i nije bilo toliko dobro, osim na kraju, poslije isključenja Jurišića. Treba vidjeti kako će Garcia u preostalim kolima održati razinu igre, bez kalkulacija, s Livajom u sastavu ne bi trebalo biti problema. Kod Dinama su se kao problem pokazala neočekivana nesnalaženja u vođenju momčadi. U početku sve je izgledalo bajno, pobjede u Europi i doma protiv najvećih rivala, pa je krenulo urušavanje. Čudim se da je ozljeda Valinčića toliko toga poremetila. Baš nevjerojatno, zašto Kovačević inzistira na četiri igrača u zadnjoj liniji? Kako nije posegnuo za igru s tri stopera? Mnogi će kazati da je lako soliti pamet sa strane, ali je čudno da Kovačevića boli glava od – viška.
Vilson Džoni:
– Hajduk će napokon osvojiti prvenstvo. Četiri boda i jesu i nisu značajna prednost, međutim bit je u uzastopno jako dobrim igrama Hajduka, te naročito u neuvjerljivosti Dinama. Ta razlika će doći do izražaja baš u najtežim ispitima na sljedećim utakmicama, “bijeli” u najmanju ruku neće, usuđujem se predvidjeti, izgubiti super derbi na Maksimiru. Čak će pobjedom uzvratiti na onaj udarac “modrih” na Poljudu.
