Ne mora biti ni strašna niti jeziva stvar u životu, ta ‘doživjeti stotu‘ priča. Potvrdit će vam to Nenad Bjelica kojem su se na startu drugog maksimirskog mandata brojke zgodno namjestile, pa je, eto, vodio jubilarnu stotu utakmicu na Dinamovoj klupi i posao odradio šetnjom do bodova bez stresa, iako su kuloari uoči utakmice šuškali da bi moglo biti stresno jer Sjever trenerskom povratniku ne namjerava tek tako oprostiti neke iščašene verbalne nastupe nakon razlaza 2020. godine.
Ako mu nisu skandirali, Boysi mu u subotu nisu niti zviždali, dok je ostatak stadiona Bjelicu pozdravio toplom dobrodošlicom kao pobjednika koji će uspavanu plavu ljepoticu probuditi iz letargije i pripremiti je za špicu jesenske sezone, dakle napad na bodove u Ligi prvaka. Rano vodstvo pomoglo je da momčad otpusti kočnice, a spektakularan Petkovićev gol iz slobodnjaka za 2-0 bio je signal plavima da aktiviraju turbo i krenu u lov na pogotke. Preplašena momčad koja se prije samo tri dana mučila u Banjolama s lokalnim konobarima i skladištarima odjednom je ubacila u petu brzinu i do kraja meča Lokomotivi je uvaljala peticu.
Što smo konkretno vidjeli? Probuđenog Baturinu i galvaniziranog Petkovića, čija subotnja predstava dolazi kao veliko ohrabrenje uoči Monacova gostovanja u Maksimiru. Vidjeli smo i odmrznutog senatora Ademija, igrača kojeg su strukture već počele tiho pripremati za dužnost na katu kluba, iako u njegovim nogama još ima dinamita, a u njegovoj igri smisla. I prije nego što je u nastavku utrčao iz drugog plana te postigao gol za 3-0, Ademi se u nekoliko navrata iskusno ušuljao iza leđa suparničkoj obrani uz idealan tajming za deaktiviranje zamke zaleđa, ali nedostajalo je malo finoće. Znak da je predugo ležao u skladištu.
Iako je na trenutke brljao tražeći komplicirana rješenja, Hoxha je generalno odigrao dobru utakmicu i najavio da je kod novog trenera spreman dijeliti minutažu s Markom Pjacom, koji je ovaj put ostao na klupi. Slično Hoxhi na refule je odigrao Cordoba na suprotnoj strani. Kolumbijac ulazi u prilike, ali u kaznenom prostoru lopta u njegovim nogama postaje TNT paket u rukama likova iz animiranih filmova. Zanimljiv je meč, da ne upotrebljavamo teže ocjene, odigrao Bernauer: sredinom prvog poluvremena detektiv u meni posumnjao je da su kladionice u dnevnu ponudu uvrstile i opciju “Bernauer, manje ili više od 10 dugih lopti po utakmici?”.
Njegov stoperski partner Torrente ostavio je bitno bolji dojam, prvo kao defenzivan, a onda i prijetnja pred suparničkom mrežom. Tko je zabio dva? Torrente, naturalmente, rekao bi njegov slavniji prezimenjak…