Ne sumnjamo da je Nenad Bjelica u svom kratkom drugom mandatu na klupi maksimirskog kluba shvatio: bez Martina Baturine i Brune Petkovića Dinamo je siromašan kao veliki dio hrvatskih umirovljenika. Iz tog razloga je na Drosini u završnici utakmice potražio spas u njima, Mladi Bati je odmah po ulasku u igru promijenio razinu igre momčadi, a iskusni Petko je izborio jedanaesterac. Bez tog dvojca Modri djeluju nemoćno, jalovo, gotovo da ne mogu stvoriti pravu šansu za pogodak.
Sjetimo se samo one utakmice u Varaždinu prije ove pulske, opet je Bjeličina momčad izgledala slabašno, bez pravih šansi, ali srećom je tada već spomenuti Baturina ‘zaplesao‘ po boku i onda pogodio Cordobu u glavu za tri boda. Svojim dolaskom u plavi dom, Bjelica je napravio, kako se to voli kazati, ‘pozitivan šok‘, ali tek je sad pred njim izazovni, pravi posao.
Pisali smo prije neki dan kako Dinamo u sljedećem razdoblju, do nove stanke zbog okupljanja reprezentacije, čeka pakleni ritam utakmica, što u SHNL-u, što u Ligi prvaka, da je pred Bjelicom i društvom vrijeme koje bi moglo odrediti kompletnu sezonu. Te smo naglasili da će trener morati itekako rotirati momčad da se izdrži taj ubitačni ritam, a u konačnici ćemo i saznati kakav roster ima zagrebački klub. Nakon utakmice u Puli, stvarno se moramo zapitati ima li Dinamo toliko kvalitetan roster, je li on dovoljno širok da se s njime može igrati u SHNL-u i Europi svakih nekoliko dana? Naravno može se igrati, ali mislimo, može li se s tim rosterom pobjeđivati što se uvijek očekuje od plave momčadi.
Dinamo je u Puli igrao s ‘starom momčadi‘. Zagorac (37), Theophile (34), Ademi (33), Ristovski (32), Mišić (30), Pjaca (29), ušli su Petković (29) i Rog (29). Dakle, osam igrača koji su već prešli tridesete, a neki su na njihovom pragu. Nisu svi Luka Modrić, pa bi igrači s ipak podosta godina koji participiraju u momčadi trebali autorizirati zabrinutost u Maksimiru. Bez obzira na to što su neki od njih i dalje, ako ne računamo mlade zvijezde Baturinu i Sučića, nositelji, krucijalni igrači momčadi. Godine čine svoje i nije nelogično očekivati da će ‘oldtimeri‘ sve teže pratiti žestoki ritam na dva fronta.
Naravno da je Bjelica u problemu, nije novi trener sudjelovao u prijelaznom roku, nije pripremao momčad i do zimske stanke ne može korigirati roster. A upravo do te zimske stanke se piše Dinamova sudbina, ako već ne u SHNL-u, onda sigurno u Ligi prvaka. Makar treba biti oprezan i u domaćem natjecanju, jer je razvidno da se modra momčad muči, gotovo protiv svakog suparnika. Modri igraju bez klasičnog lijevog beka, Pierre–Gabriel je dobar desni bek, a mora igrati na lijevom, jer se očito nema povjerenja u Japanca Ogiwaru, dok je Oliveras ‘nevidljivi čovjek‘.
Istina, znamo da je u Maksimiru, ali hoćemo li ga ikad vidjeti na terenu? Ili recimo, Marko Pjaca je lijevo krilo, a igra na desnom.
Na kraju ispada da je ljetni prijelazni rok nije bio niti približno onakav kakav je trebao biti. Osim naravno sjajnog poteza zadržavanja Martina Baturine i Petra Sučića. Ali taj bogomdani dvojac je već bio u rosteru, ovdje pišemo o onima koji su došli. Ispada da u tom ljetnom mercatu Dinamo nije dobio niti jedno pravo pojačanje. Idemo od obrane. Sammy Mmaee je počeo dobro, ali onda se ugasio kao šibica na vjetru, Raul Torrente nije igrao, Bjelica ga je vratio u život, ali eto u Puli i Španjolac je pokazao limite, da je sudac Bel bolje gledao, trebao je dobiti dva žuta kartona, a imao je teških problema s Istrinim brzancima.
Za Oliverasa smo već napisali da i ne znamo kakav je igrač jer – ne igra. Idemo prema naprijed… Osim onog pogotka u Varaždinu Juan Cordoba nije pokazao previše, Marko Pjaca je daleko od Pjace kojeg smo očekivali, bljesnuo je tek protiv Qarabaga s dva pogotka, sve ostalo bilo je skromno. Nathanael Mbuku je otprilike kao Oliveras, nemamo pojma kakav je igrač, odigrao je 48 minuta u SHNL-u i 22 minute u kupu protiv Banjola.
Lukas Kačavenda, nakon svog onog cirkusa hoće li ostati u Dinamu ili se vratiti u Lokomotivu je ostao, ali odigrao je tek 210 minuta ukupno, nije zabio niti jedan gol, niti jednom nije asistirao. Dovođenje vratara Filipovića teško je komentirati.
U srijedu Dinamo igra protiv Salzburga, koji djeluje kao grogirani boksač. Ta utakmica bi mogla biti krucijalna kad se radi o Ligi prvaka. Hoće li Bjelica pronaći formulu za izbjegavanje poraza? Hoće li mu momčad moći odigrati na razini onog ogleda protiv Monaca? Isto tako, hoće li nakon Salzburga ostati dovoljno energije za sudar s Osijekom u SHNL-u? Pa onda opet na tri gostovanja, protiv Šibenika, Slovana u Bratislavi i Gorici? Dosta je pitanja, uskoro stižu odgovori.
