Nakon odigranih devet prvenstvenih kola, te ulaska u Ligu prvaka i dvije odrađene utakmice u elitnom europskom natjecanju, polako se kristalizira Dinamov aktualni trenutak. Novi trener Nenad Bjelica uspješno je apsolvirao tri utakmice na plavoj klupi, ostvario je dvije prvenstvene pobjede (Lokomotiva 5:1 i Varaždin 1:0) i remizirao je s Monacom (2:2), u zahtjevnom okršaju u kojem je Dinamo, posebno gledajući kroz prizmu snage suparnika, izgledao možda i najbolje u dosadašnjem tijeku sezone i bio je korak do pobjede.
Analizirajući Dinamo po linijama nameće se zaključak da su najbolji posao dosad odradili vratar Nevistić (i on ima pravo na “kiks” poput onoga s Monacom), pa kompletan vezni red (Mišić, Ademi, Sučić, Baturina, zatim Rog i Kačavenda s manjom minutažom, kao i Stojković, koji i dalje muku muči s ozljedama), te napadači Petković (četiri pogotka i dvije asistencije na 12 utakmica) i Kulenović (osam pogodaka na 13 utakmica).
S druge, pak, strane, “curilo” je u obrani, a znatno se više očekuje i od krilnih napadača. I na tome će Bjelica morati najviše raditi, temeljna mu je zadaća učvrstiti poroznu obranu, koja je na 13 utakmica primila čak 20 golova (9 u SHNL-u, 11 u LP). Ona “nenormalna” utakmica u Münchenu donijela je tu negativnu statistiku, Plavi su, eto, samo u tih mučnih 90 minuta primili jednaki broj golova kao i u devet prvenstvenih kola. A od toga su četiri inkasirali u Koprivnici, taj je rezultatski slom zapravo bio posljedica minhenskog debakla.
Bjelica će, kako je i najavio, kombinirati sustave igre. U domaćem će se prvenstvu oslanjati na svoje uobičajene taktičke inačice 4-1-4-1 i 4-2-3-1, dok će na nekim europskim dvobojima, kao što je to bilo protiv Monaca, koristiti i 3-5-2 formaciju, kako bi suzio i zgusnuo prilaze vlastitim vratima.
Dinamov trener za bočne obrambene pozicije može računati na Ristovskog, Pierrea Gabriela i Ogiwaru, a uskoro i na oporavljene Moharramija i Perkovića, koji može konkurirati i za mjesto na srednjem braniču. Ristovski i Pierre-Gabriel zasad su neupitni i u spomenutoj su konkurenciji zacijelo prvi izbor u svakoj taktičkoj formaciji.
Španjolac Oliveras zasad je apsolutna nepoznanica. Lijevi branič stigao je iz Rome i do dolaska u Dinamo još nije odigrao ni jednu prvoligašku utakmicu. Bjelica ga negdje mora isprobati kako bi vidio kakav se potencijal skriva u ovom 20-godišnjaku, a i nadareni junior Noa Mikić mogao bi ove jeseni dobiti određenu minutažu na desnom obrambenom boku.
Najzahtjevniju će zadaću Bjelica imati u pronalasku pouzdanih srednjih braniča. Zasad je najveći dobitnik od Bjeličina dolaska u Maksimir španjolski stoper Raul Torrente, koji je odigrao tri dobre utakmice i nastavi li ovako, neprijeporno će biti osjetno pojačanje. Iskusni Theophile i dalje je “šef” plave obrane, a u svlačionici su još Bernauer, Mmaee i oporavljenici nakon težih ozljeda, Perić i Perković. I Mmaee je bio ozlijeđen posljednja dva tjedna, trebao bi se vratiti u najjači ritam treninga do dvoboja s Istrom i u nastavku sezone, nakon posljednjih lošijih igara, pokušati dokazati zašto je doveden u Maksimir.
Na poziciji stopera može igrati i Ristovski, iako znamo da Bjelica ne želi baš previše “kemijati” na taj način po sastavu. Odnosno, voli na svakoj poziciji imati igrača koji je po vokaciji predodređen za to mjesto u momčadi. Dakle, desni branič na desnom braniču, stoper na stoperu… Vidjet ćemo hoće li trener Plavih pronaći dobitnu kombinaciju u posljednjem obrambenom redu, a to mu se nameće kao imperativ. Jer, dobro se zna nebrojeno puta potvrđena teza – napad zabija golove, a obrana donosi trofeje!
Kad se vratio u maksimirski klub Bjelica je na prvom druženju s novinarima slikovito istaknuo da ga “boli glava od napadačke kvalitete koju ima u svlačionici”. Osim na Kulenovića i Petkovića, tu je jasno aludirao na krilne napadače, u svlačionici ima čak petoricu krila (Pjaca, Hoxha, Cordoba, Špikić i Mbuku, a na tim pozicijama mogu igrati još Kačavenda i Stojković). Međutim, osim Marka Pjace, koji je bljesnuo protiv Qarabaga i s dva pogotka još kako pridonio plasmanu u Ligu prvaka, te djelimice Cordobe, koji je svojim prvijencem u plavom dresu odlučio dvoboj u Varaždinu, preostala trojica još nisu dali očekivani doprinos.
Špikić je mogao napustiti Maksimir ovoga ljeta, ali nije to učinio, želio je ostati i izboriti se za mjesto u sastavu. Zasad ima malu minutažu, vidjet ćemo kako će biti u nastavku sezone. Hoxha je, pak, nakon bljeska na Euru u dresu Albanije, iznova pao u formi i sad je opet na onoj razini na kojoj je bio kad je zimus došao iz Koprivnice. Bjelica se nada njegovu povratku u dobru formu, a Mbuku je dosad nastupio na četiri utakmice, skupivši ukupno 70 minuta. I u toj mršavoj minutaži nije ni mogao nešto pokazati.
Čak petorica krila, eto, kandidiraju za samo dva mjesta, trojica su dovedena ovoga ljeta. I svatko bi od njih trebao dobiti pravu priliku na nekoliko utakmica, međutim teško je to napraviti u situaciji kad se istodobno juri i rezultat. I to je problem svakoga Dinamova trenera, posebno kad je “friški” na klupi, kao što je sad Bjelica. Dolazeće će utakmice pokazati može li Bjelica kvalitetno riješiti taj problem i “poletjeti” na spomenutim krilima…
