Impresivni Bruno Petković i depresivni Max Bernauer, najkraći je rezime prve povratničke utakmice Nenada Bjelice u drugom maksimirskom mandatu. 53-godišnji Osječanin zatekao je Dinamo u izdanju kakvog sadržajno šarenog kataloga: na jednoj stranici raskošne bravure prvog napadača, na sljedećoj borba s nogometnom abecedom indisponiranog stopera. Imat će posla novi šef dok bude uštimavao ove klasne neprijatelje na terenu, ali prvi dojam je da nema straha za Dinamo jer Bjelica zna znanje.
Ako se 2020. iz kluba evakuirao ljutit i namrgođen, poslije ovih 5-1 ispada da je Bjelica to učinio samo da bi se u sljedećem nastavku vratio poput Terminatora. Tih dana dok je korona pustošila stadione i blagajne nogometnih klubova novinari su s trenerovih usana čitali nešto poput “baš me briga, dajte mi moju lovu, neću vam oprostiti niti jednu plaću”, a on je zapravo poručivao “I‘ll be back”. Uvjerljivom pobjedom protiv Lokomotive zaista je nogom otvorio vrata SHNL-a i već je prvom utakmicom na klupi promijenio raspoloženje u klubu i oko njega. Nakon serije bolnih udaraca pretrpljenih u kratkom razdoblju Dinamo se napokon uspravio i, za promjenu, jednog suparnika bacio na konopce.
Jedna utakmica na klupi svakako je tanak uzorak za izvlačenje nekih velikih pouka o tome u kojem će smjeru krenuti Bjeličina reforma, ali jedan je krupni dobitak bio evidentan već u subotu navečer. Trener je na svoju stranu dobio senatore, grupu starijih nogometaša čiji utjecaj u svlačionici ne možete podcijeniti, iako mediji ponekad odlaze u mistifikatorsku krajnost pa ispada da su senatori neka opasna kabala pred kojom drhte svi u klubu i treneri im jedu iz ruke.
Bjelica se vratio da bi polijepio komadiće popucalog samopouzdanja momčadi, no to je kratkoročni cilj
Bruno Petković je odigrao najbolju utakmicu ove sezone, iako istini za volju niti kod Jakirovića nije statirao na terenu (strijelac protiv Bayerna i u Koprivnici). U subotnjem izdanju on je referentna točka napadačke igre, logičan izbor za centarfora. Sve dok na njegovu repertoaru ima golova, udaraca i podvaljenih lopti suigračima, taj sitni hendikep zvan brzina neće opterećivati Bjelicu. I u prvom mandatu on je Petkovićeve playmakerske kvalitete koristio da bi otvorio bokove brzancima te raširio lepezu napadačkih opcija, na veselje Oršića i Gavranovića, Olma i Gojaka. Arijan Ademi, Stefan Ristovski i Josip Mišić također su odigrali motivirane i angažirane predstave, kao dokaz da su spremni ovu tranzicijsku fazu u životu momčadi učiniti što bezbolnijom. Ademi je kao zaštitno lice generacije došao na svoje jer je napokon bio starter u jednoj važnoj utakmici, pa je povrh toga odigrao u skladu s ugledom i priču začinio pogotkom. S navršene 33 on vjerojatno nije isti igrač kao prije tri ili četiri godine, a svakako nije za prvi red izloga u kojem je ljetos osvanuo Petar Sučić, no i dalje je lider na čiji autoritet Bjelica definitivno računa.
Bjelica se vratio da bi polijepio komadiće popucalog samopouzdanja momčadi, no to je samo kratkoročni cilj. U strateškom smislu angažiran je kao jamstvo za nešto više: Dinamo želi igrati napadački, po mogućnosti atraktivan nogomet koji će privlačiti narod na tribine. Tri boda uz kamilicu 1-0 i refren “pokazali smo jedan karakter” u pozadini debelo su ispod utvrđenih Dinamovih standarda. Od plavih se traži dašak spektakla. I na ovom će se mjestu trener naći na velikoj kušnji. Prvi izazov bit će kako pozicionirati Martina Baturinu, najtalentiranijeg veznog igrača momčadi, čiji se potencijal pod Jakirovićem počeo gasiti. On bi trebao biti plavi Florian Wirtz ili Jamal Musiala, onaj faktor x u posljednjoj trećini terena, ali prije toga i igrač čija distribucija na centru igrališta pumpa krv u vene momčadi. Taj posao ne može biti samo Mišićeva domena. A nakon oživljavanja Baturine na red dolaze krilne pozicije. Činjenica da je Marko Pjaca mjesto na terenu ustupio Arberu Hoxhi, kao i da je Juan Cordoba startao prije Darija Špikića, sugerira da je natječaj iznova raspisan jer Bjelica trenutačno nema jasan pregled situacije.
Na koncu, u nastupu obrambenih igrača podsjetili smo se zašto će Max Bernauer uvijek ostati samo rotacijski igrač u Dinamu, ali smo na drugoj strani upoznali Raula Torrentea. Stasiti stoper zaintrigirao je navijače i možda bi mogao prerasti u sljedeću španjolsku romansu kluba nakon Danija Olma.
