Budući da je Dinamo 2005. godine porazom od Slavena Belupa pao u “ligu za bedaka”, a u Koprivnici je znao primiti i pet komada, u Maksimiru ne bi trebali u Ciceronovom stilu kliktati “O tempora, o mores!”, ali da Dinamo lagano strepi pred gostovanjem u Podravini, očita je i povijesno ipak rijetka pojava. Jedno čudo neviđeno već se dogodilo, Farmaceuti imaju igrača koji je bliži nastupu za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu od bilo kojeg Dinamovog, a da ste to tvrdili prije desetljeća ili dva, zatvorili bi vas u Vrapče na dubinske pretrage.
No, Adriano Jagušić danas u očima Zlatka Dalić kotira kao siguran putnik u Ameriku ako na proljeće ne napravi krivi korak. Samo zbog vapaja Ivice Olića da mu je nužan u mladoj vrsti još nije debitirao za A reprezentaciju, dok Dinamo nema nikoga tko bi bio nadomak tome, nakon ozljede Moris Valinčića. Iako će Modri dati igrače za druge reprezentacije.
Dinamo je protiv Slavena Belupa u Zagrebu imao najuvjerljiviju pobjedu u tekućoj prvenstvenoj sezoni (4:1) i odigrao jedinu utakmicu, ne računajući Kup, u kojoj je postigao četiri pogotka. Više ih nikome nije dao. Bilo je to u najboljem razdoblju druge polovice rujna i početka listopada kad je na konto stavio i dvije europske “trice” s Fenerbahčeom i Maccabijem. Dok ga nije “klepnula” Lokomotiva. Trojica strijelaca su i ovaj put na raspolaganju – Hoxha, Kulenović i Bakrar. Početni sastav će se dosta razlikovati, iako bi napad teoretski mogao biti isti kao tada – Bakrar, Kulenović, Hoxha.
Mario Kovačević u Varaždinu se predstavio na nacionalnoj sceni, a u Koprivnici afirmirao, za njega će povratak na mjesto sreće biti posebno emotivan jer ostavio je tamo brojne drage ljude, a dočekat će ga učenik Mario Gregurina spreman zagorčati mu život. Kovačević je usred velikih valova i trebat će mu puno vještine da dopliva na mirnu obalu, za početak šest bodova u završnici jesenskog dijela sezone. Vidi se da mu nije lako budući da su u klubu svi napeti kao strune, ali ne mora se ni previše brinuti jer kažu iz Maksimira da je, za razliku od ostalih, Zvonimir Boban i dalje hladan kao špricer. Uvjeren je kako će sve s vremenom doći na svoje i da nije čudno što projekt u prvoj polusezoni prolazi kroz bure.
Kovačević može biti i ponosan i zabrinut. Belupo je prije njega bio predodređen za dno tablice, a danas prijeti Dinamu. Kao trener ne smije si dopustiti da ga šokira momčad koju savršeno poznaje i čiji pristup nije isključivo tvrda obrana, a njegov je kadar unatoč Jagušiću osjetno jači te u rukama drži dovoljno kvalitetne karte za izaći kao pobjednik. Ne treba ni Bobanovo povjerenje testirati svakih nekoliko dana. I on ima granice.
Dinamo je znao dominirati u SHNL-u u prvom poluvremenu, a patiti u drugom. Trenerove izjave kako je očekivao da će protivnik navaliti kod negativnog rezultata nikome u plavom domu nisu mogle dobro sjesti jer Dinamo se u SHNL-u nema što povlačiti nego mljeti sve dok ne dođe do tri gola prednosti. Tek tada može podignuti nogu s papučice gasa. Ako to nije u stanju protiv ekipa kao što su Gorica ili Slaven Belupo, znak je da ne štima. Istina, nakon udaraca koje su primili, Modri će ovaj put biti zadovoljni i minimalnom pobjedom, čak i da se provuku. Iako bi inače u domaćoj ligi protivnicima trebali raditi ono što su Celta, Lille i Betis njima. No, kad bi to bili u stanju, ne bi ni dobili takve europske batine. To je cilj koji će ostati za budućnost…
U Koprivnici i kasnije s Lokomotivom zbrojit će se posljednji zaključci uoči zimskog prijelaznog roka koji ne bi trebao dramatično promijeniti strukturu svlačionice, ali je može u nekim elementima redizajnirati. Danas vrvi od dužnika kao košnica od pčela. Sandro Kulenović nije zabio gol u prvenstvenoj ili europskoj utakmici od spomenutog dvoboja sa Slavenom Belupom 28. rujna, a Dion Drena Beljo od pobjede nad Fenerbahčeom 3:1 četiri dana ranije. Nakon što su “prespavali” skoro tri mjeseca najžešće sezone, možda barem na kraju zamaskiraju dojam.
