Eksplozivni intervju Brune Petkovića bio je okidač za još veću eksploziju reakcija javnosti na društvenim mrežama, ali i izvan njih. Vjerojatno nema kafića u kojem se nije razgovaralo o tome, ne samo u Zagrebu, već na svim hrvatskim meridijanima. Petkovićeva priča o svojevremenom sastanku s Zvonimirom Bobanom jednostavno je u kratkom vremenu postala – bestseller. Mišljenja puka razmnožila su se poput amebe.
Prije nego što se oglasio Petković, imali smo priliku vidjeti i čuti Zvonimira Bobana na klupskoj televiziji kad je govorio na istu temu. Kao što ste imali priliku saznati, interpretacije razgovora predsjednika Uprave i bivšeg napadača koji je vodio u Maksimiru nisu iste. Što je, zapravo, logično. Uglavnom, nakon svakog razgovora dvoje ljudi, percepcije istoga ne trebaju biti iste, čak niti slične. Svatko ga napusti sa svojim stavovima i promišljanjima, doživi svoje iskustvo. Netko može otići pretjerano uvećanih čuvstava, karikiranih zbivanja, dižući katkad banalne rečenice do događaja epskih dimenzija. Suditi o tome tko je autentičnije “preveo” razgovor kojem niste bili svjedoci jest, naravno, nemoguće i neozbiljno. Konačno, svatko ima legitimno pravo iznijeti svoju istinu. Prigrliti ulogu arbitra je unaprijed kolosalan promašaj. Što se dogodilo u ta četiri maksimirska zida, znaju točno samo Boban i Petković.
Zvonimir Boban je, prije nego što se oglasio klupskim kanalima, na nekoliko mjesta, što se, naravno, odmah pročulo, pričao o tom sastanku s Petkovićem. Ta razmišljanja prvog čovjeka Dinama su preko medija stigla do javnosti. Ono što je u toj priči činjenično jest da se Bobanovi privatni razgovori u raznim društvima nisu razlikovali od onih koje je kazao pred klupskim TV kamerama. Niti jednog trenutka nije omalovažio i obezvrijedio Petkovića, niti jednog trenutka nije doveo u pitanje Brunin doprinos plavom klubu, sasvim jednostavno je rekao da Bruno nije želio prihvatiti ulogu koju mu je namijenio pod određenim uvjetima i okolnostima. Bobanova verzija bila je dosljedna od dana kad su sjedili u Maksimiru do dana kad je sve to ispričao u klupske kamere. Na kraju je došlo do razlaza, Petković je, prema onome što znamo, uzeo 500 tisuća eura i napustio Dinamo.
Petković se, pak, u ponedjeljak odlučio za istup koji je bio posve drukčiji od Bobanova. Dok predsjednik Uprave nije išao dalje od činjeničnog, Petković je upotrijebio drukčiji način komunikacije u kojoj je poprilično izvrijeđao Zvonu Bobana. Kad za nekoga kažete da ima “bipolarni poremećaj”, a da nije vlasnik te dijagnoze, onda je to definitivno uvreda. Može se stoga zaključiti da je Bobanova komunikacija prema javnosti u vezi Petkovića bila gospodska, dok Petkovićeva prema njemu to definitivno nije bila. Kao što po nama definitivno nije bilo u redu da je bivši Dinamov napadač u pokušaju diskreditacije predsjednika Uprave u priču “uglazbio” neke druge ljude, Luku Stojkovića, Darija Dabca, Marka Pjacu…
Kad bi se iznosili u javnost neslužbeni razgovori, rečenice koje su izgovorene u raznim okolnostima, onda bi to, vjerujte, bio pravi cirkus. Zavirivanje u svaku neslužbenu rečenicu, na temelju istih donositi osude bez suda i dokaza, nalikuje na mamurluk nakon lošeg pića i na sitne sate razbora i pameti.
Petković je svojim istupom verbalni obračun s Bobanom pretvorio u atak na klub. Možda mu to nije bila namjera, ali ispalo je kao destabilizacija Dinama. Petković je, za razliku od dana kad je odijevao dres Modrih, zabio puno autogolova u svom intervjuu, izravno je udario ne samo na Bobana, već i na – Dinamo.
