Intervju čelnog čovjeka zagrebačkog Dinama Zvonimira Bobana za HRT i u srijedu bio je jaka tema na mnogim lokacijama. Što i jest sasvim očekivano, jer Dinamo je uvijek zanimljiva tema, ne samo kada se radi o navijačima modrog kluba. Mi smo na temu onoga što je u eter gurnuo predsjednik Dinama porazgovarali s iskusnim stručnjakom Ilijom Lončarevićem (81), bivšim trenerom zagrebačkog kluba, i to u tri navrata.
– Zvonimir Boban u ovom intervjuu nije rekao ništa drugo nego što je kazao prije nekoliko mjeseci. To što je kazao ne znači da će sve tako i biti, odnosno da će Dinamov put u budućnosti biti uspješan, pozitivan. Najveći problem Dinama do sada bio je, nazovimo to tako, psihološka strana momčadi – kaže u uvodu Ilija Lončarević.
Istaknuo je Lončarević da je sasvim normalno što je Boban dao podršku treneru Mariju Kovačeviću, bez obzira na loše rezultate zagrebačke momčadi u posljednjem razdoblju, i u prvenstvu, i u Europi.
– Dakle, ta podrška treneru Kovačeviću je očekivana i sasvim normalna. Pa Kovačević je tek došao u zagrebački klub. Jedno su naše priče po kafićima, tračevi, naklapanja na dnevnoj bazi, ovisno o odigranoj utakmici. Nešto sasvim drugo su ozbiljan pristup i posao. Navijači i mi svi skupa možemo komentirati kako je Dinamo odigrao utakmicu, što je bilo dobro, što je bilo loše, zašto je nastupio ovaj ili onaj igrač, jesu li bile potrebne rotacije ili ne, je li bilo dovoljno agresije i što sve ne… No, to su samo priče koje će uvijek biti vezane uz Dinamo, Hajduk, bilo koji drugi klub, uz nogomet. Međutim, ljudi koji vode brigu o klubu, u ovom slučaju je glavni i odgovorni Zvonimir Boban, moraju voditi brigu o integritetu kluba. I integritetu trenera. Ne može jedno bez drugoga, jedno je vezano uz drugo. Jedno drugo podržava ili ruši.
Priča Ilija Lončarević da je Bobanov medijski nastup bio apsolutno očekivan.
– Nema se zapravo ništa posebno dodati na one rečenice koje je izgovorio Boban. Moj je dojam da trener Mario Kovačević ipak mora malo čvršće uhvatiti konce u svoje ruke. Objasniti igračima da imaju svoje obveze, ali da ih ne doživljavaju i prezentiraju samo verbalno. Po onome “mi želimo, hoćemo, sad ćemo pokazati”… Igrači moraju svoje osobine pokazati na terenu, a ne na sastancima. Teren je teren, sve ostalo su samo priče. Treneri i igrači se ne mogu sakriti. Travnjak je ogledalo svega. Mogu svi u klubu lamentirati o čemu god hoće, mogu se davati intervjui, ali na kraju se sve svodi na teren, na igre i rezultate.
Iskusni nogometni strateg kazat će također i ovo…
– Najvažnije je da u Dinamu dođu do pravilnog zaključka zbog čega je nastupila ova kriza. To je krucijalno. Treba napraviti pravu analizu, a nakon nje krenuti dalje. Ni u jednom trenutku nisam mislio da će Kovačević biti smijenjen. Jedino se moglo dogoditi da je trener sam odlučio otići. Jer, budimo realni i ozbiljni, prekratko je vrijeme da bi se mogli donositi neki konkretni zaključci. Ozbiljan pristup temi Dinama mora uzeti u obzir činjenicu da je u Maksimiru kompletno nova momčad. Sasvim je logično da toj momčadi treba vrijeme da se uigra, treba vremena da se iskristaliziraju vrijednosti u svlačionici. Pod tim vrijednostima mislim da se zna tko može nositi tu momčad, tko je lider, ako hoćete kapetan, dokapetan… Mora postojati neka hijerarhija. Za takve stvari ipak treba proteći neko vremensko razdoblje.
Ilija Lončarević će zaključiti:
– Jedina priča koja može negirati ovo što sam rekao i koja se na neki način suprotstavlja logici o potrebnom vremenu jest činjenica da je Kovačevićeva momčad u kolovozu i rujnu bila bolja i izgledala uigranije nego što izgleda sada. Dinamo je na početku mandata Marija Kovačevića igrao dovoljno dobar nogomet da smo svi mogli biti zadovoljni. Zašto je došlo do pada, to je zapravo pravo pitanje. Zašto je Dinamo sada ovakav, gotovo neprepoznatljiv? Jednostavno, to je preveliki pad u odnosu na start sezone. Odgovor na to pitanje mora dati prava i studiozna analiza. A onda to mora riješiti trener Kovačević ili u konačnici predsjednik Boban. Ili ako hoćete i obratno.
