Hrvatskim medijima, temeljem nekih natpisa iz susjedne nam BIH, proširila se zanimljiva informacija – Zvonimir Boban, nekadašnji kapetan hrvatske reprezentacije i aktualni čelnik Dinama, tijekom nedavne posjete Rujevici navodno je uputio konkretnu ponudu za stopera Stjepana Radeljića. Kako neslužbeno doznajemo, Dinamo je ponudio oko dva milijuna eura odštete, uz dodatni bonus u obliku prelaska mladog krilnog napadača Frana Topića u Rijeku.
Topić, koji je prošlu sezonu proveo na posudbi u mostarskom Zrinjskom, iza sebe ima vrlo solidnu sezonu – 37 nastupa, 9 pogodaka i 7 asistencija, čime je pokazao potencijal koji bi u kontekstu SHNL-a mogao vrlo brzo doći do izražaja. U kombinaciji s gotovinom, ovaj paket je trebao biti mamac za Rijeku i Damira Miškovića. Međutim, predsjednik Riječana ostao je dosljedan svojoj politici i ulozi “teškog” pregovarača – odbio je ponudu.
Kako je nedavno u medijskom eteru istaknuo i sportski direktor kluba Darko Raić-Sudar, Rijeka nije spremna prodavati igrače ispod svoje cijene, koliko je god realnost prodaja najskupljih igrača aktualnih prvaka.
– Realnost i Rijeke i cijele lige su prodaje najskupljih igrača, ali mi radije nećemo prodati nikoga, nego prodavati ispod cijena koju smo odredili – jasno je poručio Raić-Sudar.
Poruka je jednostavna: prodaje su nužnost, ali samo kada u potpunosti zadovolje ambicije kluba i financijsku logiku. A Dinamova ponuda za Radeljića, iako ne bez temelja, nije ispunila ta očekivanja.
Nakon ovakvog raspleta za Radeljića, teško je uopće i pomisliti da bi zagrebačka momčad mogla krenuti po – Tonija Fruka. Mladi ofenzivac, koji je u Rijeku stigao iz Gorice (službeno Fiorentine), danas je jedno od najatraktivnijih imena HNL-a. Njegov potencijal nikada nije bio sporan, no činjenica jest da ga je Dinamo mogao imati još prije dvije godine – ali nije reagirao na vrijeme u susjedstvu. Rijeka je bila brža, odlučnija i spretnija – i dovela igrača koji bi, prema svemu viđenom, uskoro mogao postati i standardni član hrvatske reprezentacije.
Rijeka je tada iskoristila trenutak kada je Fruk bio na razmeđi – dovoljno razvijen da bude ozbiljno pojačanje, ali još uvijek bez velikog tržišnog pritiska. Danas, kada je Fruk s izvjesnim odlaskom Martina Baturine postao najskuplji eksponat lige, jasno je tko je u toj priči pogodio. U Rijeci je Fruk došao na pravo mjesto, u pravi sustav i pod trenera koji zna kako maksimizirati njegov učinak, a njegov transfer u inozemstvo pitanje je vremena, a ne mogućnosti.
I tu dolazimo do ključnog problema za Dinamo i Zvonimira Bobana kad je Rijeka u pitanju – čak i ako se odluče za “popravni ispit” i ponovno zakucaju na vrata Rujevice, teško da će naići na popust. Ako im je već sada previsoka cijena za Radeljića, teško je zamisliti da će se dogovoriti oko Fruka ili bilo kojeg drugog igrača Rijeke, koji je ozbiljnije participirao u osvajanju dvostruke titule u netom završenoj sezoni.
Kada si već, u procesu restrukturiranja momčadi i rješavanja skupih ugovora, ne mogu priuštiti plaćanje skupih odšteta za igrače, Dinamo je sve dogovorio s donedavnim igračem Rijeke, kojem je istekao ugovor i na kojeg na Rujevici više nisu računali – Brunom Godom.
Trener Radomir Đalović jasno je isticao njegovu profesionalnost i predanost na treninzima, no Goda je prvo zbog ozljede početkom sezone, a onda i zbog sve boljih igara Mladena Devetaka, izgubio mjesto u početnoj postavi Riječana. S obzirom na to da mu je ugovor istekao, a da Rijeka sve ozbiljnije računa na “svog” mladića Noela Bodetića, Goda će tako u pomalo iznenađujućem transferu bez ikakve odštete bijeli dres zamijeniti modrim. Vremena su se očito promijenila u Maksimiru. Pod Bobanovim vodstvom uvodi se stroža kontrola troškova, racionalniji pristup i štedljivija strategija poslovanja – gotovo po uzoru na ono što Mišković već godinama gradi u Rijeci. Umjesto galopirajuće potrošnje, Dinamo se okreće pametnijim, dugoročno održivim potezima, s naglaskom na mlade i potentne igrače. Goda je očito iznimka koja potvrđuje to pravilo.
Rijeka, poučena prethodnim iskustvima, zna što ima u rukama. U eri u kojoj su prodaje ključ opstanka i razvoja, klub s Kvarnera pažljivo gradi svoj model – razviti, promovirati, zadržati do prave ponude. I to ne bilo koje ponude. Radeljićev transfer je moguć – ali ne pod cijenom koju nudi Dinamo. Frukov, pak, spada u znanstvenu fantastiku.
Za Zvonimira Bobana i Dinamo to znači jedno – ako žele riječku robu, morat će dublje posegnuti u džep. A pitanje je žele li i mogu li.
