Prije nekoliko mjeseci Karlo Zulfić (17) bio je na izlaznim vratima Dinama. Ne samo da nije igrao za juniore, nego je uglavnom bio rezerva u juniorima II, a i ulazio je u zadnju sezonu stipendijskog ugovora. Kad si u takvom statusu, onda je to otprilike poruka da u klubu nemaju neki poseban interes za takvog igrača. Čak ni ponuda koju je Zulfić dobio od nizozemskog NEC Nijmegena nije ništa promijenila u njegovom statusu.
Međutim, u samo nekoliko dana sve se promijenilo. Jerko Leko je kao novi trener Dinamovih juniora na pripremama brzo uočio Zulfića. Ljevak na desnoj strani napada, brz, uvijek okomit i sjajnog driblinga. Zulfić je jedan od onih mladića koji istinski uživaju u driblingu, što je osobina koja polako nestaje. Uglavnom, Leko mu je dao prostor i slobodu, a Zulfić uzvratio sjajnim igrama koje su kulminirale na turniru Mladen Ramljak na kojem je mlado krilo proglašeno najboljim igračem turnira.
Već sutradan u klubu ga je čekao profesionalni ugovor, Zvonimir Boban nije želio čekati ni dana…
– A što da kažem osim da sam presretan. Nedavno sam se još suočavao s brojnim sumnjama, slušao sam kako ipak nemam klasu za Dinamo, a evo me sad s profesionalnim ugovorom – sa smiješkom će Karlo Zulfić, koji je prilikom potpisa ugovora imao priliku razgovarati s Bobanom.
– Rekao mi je da sam veliki talent, ali da tek sad moram dati sve od sebe kako bih postao igrač. Dao mi je i nekoliko savjeta koje ću zadržati za sebe, te ću ih sigurno poslušati probati provesti na terenu, kao i u životu.
Jeste li u najtežim danima sumnjali u sebe?
– Preispitivao sam se milijun puta, ali nikad nisam sumnjao. Još kao maleno dijete odlučio sam postati igrač i niša na svijetu ne bi me moglo odgovoriti od te ideje. Zato nisam sumnjao da ću pronaći svoj put, ako ne u Dinamu, onda negdje drugdje.
Umalo ste otišli u Nizozemsku?
– NEC me je baš želio, ali nisam bio ni blizu toga da prihvatim ponudu. Želio sam pod svaku cijenu napraviti sve što je moguće da postanem igrač Dinama, jer to mi je oduvijek bio san. Nisam od onih koji će samo tako odustati od svojih snova. Naravno da sam razgovarao s obitelji, sa svojim menadžerima Đenisom Mujičićem i Domagojem Abramovićem, a i oni su bili uvjereni da ću uspjeti u Dinamu.
Potpisali ste profesionalni ugovor, jeste li spremni kročiti u seniorski nogomet?
– Iskreno, ne mogu dočekati dan kad ću odigrati prvi seniorsku utakmicu, zbog toga sam sve ove godine toliko i trenirao. E sad, vrijeme će pokazati hoću li odmah proći u seniorskom nogometu, jer svjestan sam da je taj iskorak jako velik i često iznimno težak.
Očekuješ da bi već ove jeseni mogao dobiti koju seniorsku minutu?
– To bi bilo fenomenalno, ali znamo da će o tome odlučiti treneri. Nisam nestrpljiv, znam da je Dinamo prepun sjajnih igrača, a ja ću kroz utakmice juniora uvijek imati priliku pokazati da zaslužujem poziv prve momčadi.
Lamine Yamal je vaš vršnjak, igrate na istoj poziciji, on je već kandidat za Zlatnu loptu. Što bi voljeli uzeti od Yamala?
– On je čudesan igrač, ali jasno mi je da ne mogu uzeti ništa njegovo, ne ide to tako u nogometu. Mene je do ugovora s Dinamom dovela moja igra i moje igračke kvalitete. Znam da moram na svakom treningu biti još žešći, još uporniji i odlučniji ako želim napraviti nove iskorake i samo ću se tome posvetiti.
Brzina i dribling su vaši glavni aduti?
– Moram popraviti suradnju i zadnji pas, to mi je i Boban rekao. Moram bolje igrati i fazu obrane. A dribling je segment koji obožavam i koristim čim se ukaže prilika. Krilni sam igrač, u opisu mog posla je da stvaram višak na terenu, zbijam i asistiram.
Čujemo da utakmice volite gledati na Sjeveru, među Boysima?
– Nekad na utakmice idem s obitelji i tad sam na Zapadu, ali kad sam s prijateljima, volim biti na Sjeveru i guštati u navijanju za Dinamo. To je baš sjajan osjećaj.
Mlad, brz i neustrašiv. Na Ramljaku smo vidjeli da je katkad i previše žestok, da nema problem uletjeti u gužvu i zaraditi crveni karton.
– Znam da mi to nije trebalo i radit ću na tome da mi se takve stvari više ne događaju. Ipak sam sad Dinamov profesionalac… – sa smiješkom je, ali vrlo ozbiljno zaključio Zulfić.
