Početkom lipnja Zvonimir Boban službeno je preuzeo funkciju predsjednika Uprave Dinama i tako na oduševljenje mnogih navijača se vratio u klub u kojem je bio kapetan u svojim igračkim danima. Uslijedilo je ljeto u kojem je Dinamo nakon sezone bez trofeja napravio velike promjene u svlačionici. Kroz vrata Maksimira ušlo je i izašlo dosta igrača, u momčad je uloženo puno novca. Nekoliko mjeseci kasnije Boban je na prvim potpuno demokratskim izborima zagrebačkog kluba izglasan za predsjednika.
– Cijeli život sam govorio o ljubavi prema Dinamu, prema ovim ljudima, prema ovom gradu, prema mojoj zemlji. A onda, u trenutku kad ti daju priliku, hoćeš li reći: ‘Ne, imam 57 godina, zapravo ću otići i odmarati na nekom otoku gledajući more i pecajući’? Da ovo nisam učinio, bilo bi izdaja svih vrijednosti za koje sam živio – započinje Boban u svom intervjuu za britanski Guardian.
Britanski novinar Nick Ames je s Bobanom razgovarao dan nakon poraza Dinama od Real Betisa u Europskoj ligi pa su se dotaknuli i te utakmice.
– Kažu da je Isus bio dobar čovjek. Bolji od bilo koga od nas, to je jasno, zar ne? Razapeli su ga, pa tko smo mi da ne budemo razapeti u svakodnevnom životu – zapitao se predsjednik Dinama.
Boban je bio zamjenik glavnog tajnika FIFA-e između 2016. i 2019. prije nego što se pridružio Milanu. Radio je uz predsjednika organizacije Giannija Infantina kako bi transformirao ono što je, kako je rekao, prethodno bila „uplašena i izgubljena organizacija“. Čvrsto stoji iza njihova rada, iza uvođenja VAR sustava, za koji je bio ključan. Smatra kako mnoge analize zanemaruju ulogu VAR-a u otežavanju namještanja rezultata utakmica.
Sigurno bi otišao da je Infantino izveo bilo koji od trikova koji su obilježili posljednje godine u FIFA-i. Boban nije držao jezik za zubima kada je govorio o “nagradi za mir” za Donalda Trumpa kojom je Infantino zasjenio ždrijeb Svjetskog prvenstva.
– Bez poštovanja i neodgovorno. Nisam to mogao gledati. Iznenadio sam se što je počeo razmišljati na ovaj način, previše politički, opsjednut političarima i svim tim pričama. Na početku nije bilo ovako. Sve se vrtjelo oko nogometa i nogometaša. Morali smo vratiti FIFA-u u tom smjeru i to smo i radili. Kasnije je počelo ići u drugom smjeru. Gianni je oduvijek bio odgovoran i vrlo odgovoran, ali nije svjestan što sada radi sebi i FIFA-i. Mislio je učiniti najbolje, a radio je potpuno suprotno. Ne bi trebala biti politička organizacija, ali sada kada to radite, to je sramotno. Ništa od ovoga ne može poreći sve dobre stvari koje je učinio, i to ne zato što sam bio tamo. Ali s druge strane, to pokazuje da je put izgubljen. Barem je tako sve predstavljeno s ovim smiješnim djelom. I žao mi je zbog toga. Žao mi je zbog FIFA-e, žao mi je zbog njega, žao mi je zbog nogometa – otvoreno će Boban o svom bivšem šefu.
Neizbježna tema intervjua bilo je i Bobanovo udaranje policajca na Maksimiru pred početak Domovinskog rata. U svibnju 1990. Boban je postao nacionalni heroj kada je nogom udario policajca dok je izbijalo nasilje tijekom utakmice između Dinama i Crvene zvezde. Preko noći je postao velika ikona hrvatskog otpora. Hrvatska je sljedeće godine proglasila neovisnost.
– Bio je to kolektivni trenutak, ne moj. Kolektivni trenutak hrvatske mladeži koja nikada nije osjetila toliko nepravde i okupljala se za hrvatsku stvar. Bili smo buntovnici, otpor, ali pravi heroji su dečki koji su se borili u ratu za našu slobodu. To je puno, puno veće od mene. Bio sam ponosan na nas tog dana, ponosan na mlade ljude i kako smo reagirali. Što smo tražili? Slobodu. Učinili smo pravu stvar. Ništa nije bilo o nacionalizmu, ništa o mržnji između Hrvatske i Srbije, jednostavno pravda i sloboda – pojašnjava Boban.
