Tri (raz)govora su diktirala ishod dvije posljednje Dinamove utakmice. Onaj prvi, u poluvremenu protiv Genka, koji je bio za zaborav, pa “modri” u drugom poluvremenu nisu uputili niti jedan udarac prema vratima. Onaj drugi, nakon utakmice protiv Genka, između Zvonimira Bobana i Marija Kovačevića, kada je predsjednik treneru odlučio objasniti “par stvari”, a ta su uputstva, eto, implementirana s 45 minuta zakašnjenja u Varaždinu. Treći, konačni govor upravo je onaj u Dinamovoj svlačionici na poluvremenu u Varaždinu, kada je u njoj bilo sasvim dovoljno materijala za podizanje glasova, frustraciju i psovku nakon blijede izvedbe u prvom poluvremenu.
Iako predsjednik kluba u prvom dijelu varaždinske bitke nije dobio ono što je tražio, želje su mu se ispunile na otvaranju drugog poluvremena, kada se Dinamo ponovno transformirao u ono što je i zatražio od trenera – u Dinamo. Napetost je bila evidentna i kod Kovačevića, koji je burnije reagirao i na sudačke odluke u prvom poluvremenu, jer su, očito, njegove trupe u ovoj utakmici morale pokazati drugačije lice.
Varaždin je, pak, kvalitativno neusporediv s Genkom, ali Dinamova predstava u drugom poluvremenu mora treneru i igračima biti podloga za europski uzvrat u četvrtak, kada “ziheraški” pristup mora postati prošlost, a jedina opcija za osvetu će biti “all in”.
Dinamo se prije četiri dana prepao Genka pred svojim navijačima, što je apostrofirao i trener belgijskog kluba, rekavši da ih je “Dinamo jako poštovao”, a Boban je ispravno opomenuo Kovačevića i njegovu pripremu utakmice.
Spremaju li Kovačević i Dinamo novo lice i u Belgiji?
