Nije nikakva hrvatska posebnost da klubovi koji izbore plasman u elitni rang u toj promocijskoj sezoni često otplešu i prvi i posljednji prvoligaški ples. I u drugim državama novim prvoligašima nije nimalo lako u društvu najjačih pa je tako u nedavno završenoj klupskoj sezoni iz svih ‘liga petica‘ ispao barem jedan klub koji je tek došao: u Engleskoj Leicester, Ipswich i Southampton, u Španjolskoj Valladolid i Leganes, u Italiji Venezia, u Njemačkoj Holstein Kiel, a u Francuskoj St. Etienne. Protočnost u SHNL-u je ipak slabija, na kraju sezone mijenja se samo jedan njen član, a drugu uzastopnu sezonu ispao je novak u eliti.
Nakon Rudeša 2023./2024., isti ritam ponovio je i Šibenik 2024./2025. Klub sa Šubićevca tako se pridružio društvu koji se može pohvaliti s čak četiri ispadanja iz najvišeg razreda hrvatskog nogometa, što je i rekordna brojka. Prije Šibenčana, četiri puta su potonuli i Cibalia, Hrvatski dragovoljac, Inter Zaprešić i Zadar, a s tog popisa danas se drugoligaškim statusom može pohvaliti tek vinkovački klub. Svi ostali su ispod, uključujući i Šibenik koji je zbog nesavjesnog financijskog poslovanja uskraćen za profesionalne licence pa će sljedeće sezone zaigrati u četvrtom razredu.
Takvi raspleti su ono čega se najviše i pribojavamo. Ispadanje iz prve lige nije samo po sebi sramota, već je to isključivo činjenica da rezultatski jednostavno nisi bio dovoljno dobar za održavanje prvoligaškog statusa. I nema puno drame, konsolidiraš se i sljedeće sezone ponovno pokušaš napasti prvo mjesto u drugom razredu. Nažalost, hrvatska zbilja je nerijetko drugačija, ta ispadanja iz prve lige znaju završiti potpunim raspadom kluba.
U Vukovaru 1991 su uvjereni da im se tako nešto neće dogoditi, da nema nikakve šanse da se reprizira Šibenikova sudbina iz sezone 2024./25. Naravno, rezultatski to nije nemoguće, Vukovarci su apsolutno prvi favoriti za ispadanje, no ako se to i dogodi, ne bismo trebali pričati o uskraćivanju licenci, stečaju ili sličnim temama. Vukovar 1991 nije bogat klub, ali otkako je njegovo vođenje prije pet godina preuzeo Markus Buzov, vrlo je stabilan i ambiciozan. Njihov je dugoročni plan bila prva liga i ekspresno su ga ostvarili. Istina je da im je posao olakšala i poprilično slabašna konkurencija, ali Vukovarci se na svom uspjehu nikome ne moraju ispričavati. Prvaci su druge lige jer su bili najbolja momčad tog natjecanja. Vrlo jednostavno.
Od kolovoza ih čeka jedna druga, puno zahtjevnija priča. Pred nama je druga sezona u povijesti u kojoj će Vukovar imati člana najjače hrvatske nogometne lige. Nekad se klub zvao Vukovar ‘91 pa je prije desetak godina otišao u stečaj i 2012. je osnovan Vukovar 1991. Pravno to nije isti klub, iako će i sadašnja garnitura na službenim klupskim stranicama istaknuti kako je Vukovar 1991 = Vukovar ‘91. Komplicirano je to kod nas, no ionako ta tema sad nije presudna.
Uglavnom, kad je Vukovar u sezoni 1999./2000. prvi put imao prvoligaša, on je u ligi 12 završio posljednji i ispao zajedno s Istrom, koja, uzgred budi rečeno, nije isti klub kao Istra 1961. No u toj premijernoj sezoni Vukovar uopće nije bio loš. Hrvatski dragovoljac, koji se spasio, imao je samo tri boda više, a Vukovarci su uzeli barem bod protiv devet od 11 konkurenata, nisu jedino protiv Hajduka te Istre…
Pogled na aktualni kadar pod vodstvom trenera Gordona Schildenfelda navijačima ne nudi veliku nadu, pogotovo nakon nekih važnih odlazaka, ali bit će prometa i u drugom smjeru i Vukovar bi trebao imati konkurentnu momčad za HNL. Pitanje, naravno, hoće li ona biti dovoljno kvalitetna za ostanak, ali raspleti iz posljednje dvije sezone ne bi se trebali ponoviti. Niti bi igrački trebali biti slabi kao Rudeš, niti bi trebali prolaziti financijsku kalvariju kao Šibenik. Velik im je hendikep što neće igrati doma u Borovom naselju već u Vinkovcima, ali već će se oni naviknuti na stadion pokraj Bosuta. A kad pogledamo cijelu eru lige 10 HNL-a, tradicija uopće nije protiv njih. U 12 dosadašnjih godina, osam je novih prvoligaša uspjelo ostati dio elite dulje od jedne sezone.
