Kad je sudac Kolarić odsvirao kraj utakmice u Varaždinu, osjećali smo se kao cijelim tijekom ovog prvenstva. Ništa se novoga zapravo nije dogodilo.
‘Trio fantasikus‘ koji se bori za naslov prvaka i dalje djeluje poput nekog pijanog orkestra koji ponekad zaslužuje pljesak za izvedbu, ali mu često ispadaju instrumenti i dobru glazbu pretvori u neki užasni turbofolk. Rijeka je izgubila u Koprivnici, Dinamo je jedva izvukao bod u Varaždinu, a i Hajduk se namučio sa Šibenikom, posljednjeplasiranom momčadi SHNL-a. Međutim, s ‘lovom u harmonici‘ je nakon ovog kola otišao Majstor s mora.
Hajduk je preuzeo vrh ljestvice, pobjegao je Neveri s Kvarnera za bod, dok Modrima bježi značajnih pet. I čeka Cannavarovu momčad na Poljudu, uz bolji međusobni skor. A čeka i Rijeku podno Marjana.
U ovom trenutku, pred samu završnicu prvenstva, splitske dionice stoje najbolje. Što naravno ne znači da će ih znati oploditi u finišu SHNL-a jer igra Gattusove momčadi je i dalje daleko od one šampionske. No s obzirom da su Rijeka i Dinamo također daleko od šampionskih izvedbi, ovih pet bodova ovog trenutka nekako djeluje kao ‘krug prednosti‘.
Naravno, ništa još nije izgubljeno niti za drugoplasiranu Rijeku, niti za trećeplasirani Dinamo, ali morati će se jako uprijeti ako žele do naslova prvaka. Rijeka doduše nešto manje od Dinama iz jednostavnog razloga jer joj je zaostatak manji.
U svoj toj kompletnoj i pomalo nevjerojatnoj priči ovosezonskog SHNL-a i nikad zanimljivije trke za šampionskim žezlom u troje, najviše se pod povećalo kritike mora staviti Dinamo. Jednostavno zbog vrijednosti momčadi, individualne kvalitete. Nećemo sad tu spominjati Varaždin koji im je oteo dva važna boda a vrijedi deset puta manje.
Dinamo po procjenama notornog Transfermarkta vrijedi samo nešto malo manje od 80 milijuna eura. Hajduk vrijedi nešto malo više od 47, a Rijeka nešto više od 24… Dinamo dakle vrijedi više nego Hajduk i Rijeka zajedno. Na ljestvici je ize jednih i drugih. Porazno je to za zagrebačku momčad koju ni treći trener u sezoni ne može privesti redu, kako se voli kazati, nikako da Modri stignu do ‘zelene grane‘.
Slušamo da se Mister Fabio trudi, da radi kao rudar u rudniku, ali nikako ne može pronaći ‘zlatnu žilu‘. Kad i ponegdje ubode grumen zlata pa se dođe do pobjeda, odmah mu isti ispadne iz džepa i opet sve nanovo.
Imao je sad Cannavaro u stanci zbog reprezentacije vremena posložiti nešto kako bi izgledalo bolje, govorio je da želi podići tjelesnu moć i energiju momčadi. Ne možemo kazati na temelju viđenog u Varaždinu da u tome nije uspio, Dinamo nije tjelesno padao, jurišao je do kraja, bilo je snage. Ali neće Modri do naslova prvaka ako će glavni na treninzima biti kondicijski treneri.
Cannavaro mora doći do igre koja će svu tu individualnu kvalitetu pretvoriti u idealnu momčadsku prezentaciju. Jer ima roster koji, budimo objektivni, Hajduk i Rijeka mogu samo sanjati. Evo jedne usporedbe. U Koprivnici Radomir Đalović u igri s klupe uvodi Dogana, Butića, Maneva, Rukavinu… Cannavaro u Varaždinu uvodi Petkovića, Hohxu, Ristovskog, Kulenovića… Razlika je zar ne?
U sljedećem kolu Dinamo gostuje protiv Istre 1961. Ukoliko i na Drosini ne stigne do trijumfa, titula će Modrima biti daleko, jako daleko. A Cannavarove putne torbe sve bliže maksimirskim vratima.
