U Nizozemskoj je prije otprilike pet godina hrvatski trener Marino Pušić bio izabran za trenera godine. Zaslužio je to nakon što je vratio slavni Twente u elitni razred nizozemskog nogometa. Kod nas su takve stvari nezamislive – da trener godine bude iz kluba koji je igrao u drugoligaškoj konkurenciji. Premda je u prošloj sezoni trener iz Prve NL (drugi rang natjecanja) napravio nešto što još nije viđeno na ovim prostorima…
Pričamo o treneru Šibenika, Mariju Careviću (42). Na Šubićevac je stigao prošlog ljeta nakon što je klub prokockao deset bodova prednosti pred Goricom i šokantno ispao iz lige. U svlačionici ga je dočekalo samo nekoliko igrača jer svi koji su mogli pobjegli su glavom bez obzira. Carević se, pak, primio posla i u nevjerojatnoj završnici sezone vratio Šibenik u elitni razred.
Nanizao je Carević na proljeće fenomenalnih 14 pobjeda u nizu, zabila je njegova momčad najviše, a primila najmanje golova.
Osvojila je i za taj rang natjecanja rekordnih 82 od mogućih 99 bodova. I svejedno je tek u zadnjem kolu, na gostovanju kod do tog trenutka vodećeg Zrinskog, pobjedom napokon zakoračio na prvo mjesto i izborio povratak u elitni razred.
– Da, bila je to nevjerojatna sezona. Prošlo ljeto smo sportski direktor Kulušić i ja skupljali momčad jer u svlačionici smo imali samo Delića i Điru, koji su se vraćali iz teških ozljeda, te golmana Đakovića i stopera Perića, koji je trebao otići, ali je ipak ostao. Dosta igrača koje smo doveli već sam bio trenirao u drugim klubovima, znao sam kakvi su igrači i prije svega karakteri, buduči da bez dobrih karaktera ne možeš osvojiti ništa. Kulušić je, pak, dobro poznavao neke igrače poput Cvijanovića i Dujmovića iz mlađih selekcija Hrvatske i nagovorio ih je da dođu na posudbu. Na koncu se pokazalo da smo praktički pogodili sa svim igračima koje smo doveli, što je prava rijetkost.
U Šibeniku vas navijači nisu baš dočekali raširenih ruku?
– Svi znaju da sam veliki hajdukovac i stoga je bilo dosta puno tenzija. Šibenik je tek ispao iz lige, ozračje je već samo po sebi bilo loše, a moj dolazak samo je to osnažio. Međutim, kako je sezona išla, tako su navijači spoznali da radimo sa srcem i da radimo dobro. Na kraju smo imali fenomenalnu atmosferu, više od 2000 naših navijača na zadnjoj utakmici u Osijeku. Klub je postao važan u Šibeniku, na to sam posebno ponosan.
Kako ste vi proživljavali tu utrku koja je trajala više od pola godine, Zrinski je u pojedinim trenucima imao i deset bodova prednosti?
– Iskreno, bilo je pregršt neprospavanih noći, a izgubio sam i nekoliko kilograma. Znao sam jednu večer sanjati kako sam pobijedio, a drugu kako gubimo. Veliki sam emotivac, a ta je utrka bila nevjerojatno stresna. Kola prolaze, mi nižemo pobjede, a i dalje smo na drugom mjestu. Čeka te teško gostovanje, bilo bi normalno da smo zadovoljni i bodom, a mi izlazimo na teren svjesni da bi remi značio oproštaj od prvog mjesta. Tako je bilo od 11. mjeseca. Tek sad kad sve to u miru sagledam shvaćam koliko smo sjajan posao odradili te koliko nas je Zrinski ustvari natjerao da damo i zadnje atome snage za koje nismo ni znali da postoje u nama. Zrinski nas je natjerao da budemo toliko dobri, posvećeni i pobjednički nastrojeni.
Drugo mjesto bio bi debakl za Šibenik?
– Na prvom sastanku u svlačionici rekao sam igračima da pred sobom imamo sezonu u kojoj ćemo svi zajedno biti najbliže SHNL-u u svojim karijerama. I da nam to svima mora svaki trening biti u glavi. Znao sam da imamo momčad koja to može napraviti, a znao sam da ću ja prvi, a onda i sami igrači, biti veliki gubitnici ako ne uspijemo. Tko bi nam stisnuo ruku da smo dobili 13 utakmica u nizu, a zadnju remizirali i ostali bez prvog mjesta?
Kako sada stojite s igračima?
– Imamo ih 10, najviše 12 u ovom trenutku pod ugovorom, a moramo ih imati minimalno 22 plus tri golmana.
Pojačanja?
– Trebamo dovesti barem sedam prvoligaških igrača, to je imperativ ako želimo ostati u ligi. Svi koji imalo poznaju hrvatski nogomet dobro znaju kolika je razlika u kvaliteti između SuperSport HNL-a i Prve NL. Želimo dovesti motorične, brze, mlađe igrače, koje ćemo okružiti s nekoliko iskusnijih da ih drže i vode kroz sezonu, ali cilj je da imamo momčad gladnu i željnu treniranja. Teško ćemo mi skupiti momčad koja će kvalitetom izboriti ostanak, nama je daleko najveća šansa skupiti te gladne i motorične igrače, koji će trkom i agresivnim nogometom osvajati bodove. Ne smijemo se “paliti” na imena, nego na igrače koji mogu odgovoriti potrebnim zahtjevima i koji će žestoko trenirati, budući da samo tako možemo nešto napraviti.
Moramo primijetiti da već ozbiljno kasnite s pojačanjima, pripreme kreću već u srijedu?
– Radimo na tome, puno nam se igrača nudi, ali malo je njih koji bi došli, a imaju klasu koju trebamo, a i neki koje želimo imaju ponude jačih i bogatijih klubova. Nije lako dovesti dobre igrače nikome u ligi, a posebno Šibeniku koji se tek vratio.
Sve to je jasno, ali trebali biste biti jako zabrinuti. Šibenik ima jako težak raspored na startu sezone, a ako se loše krene posao će biti dodatno otežan. Znamo kako je u prošloj sezoni prošao Rudeš koji se nije adekvatno pojačao…
– Jesam li zabrinut? Jesam, naravno da jesam. No, svakako je zabrinut i Gattuso u Hajduku, ali ne plače nego radi. Tako moram i ja, tako moramo svi u klubu. Svi smo vidjeli kako je prošao Rudeš i to se Šibeniku nikako ne smije dogoditi. Nismo prošlu godinu toliko krvarili da bi tako brzo ispali iz lige. U SHNL smo se vratili tako što smo radili s velikim elanom i uvjereni u to da radimo dobro. Isti recept moramo imati i sada, svi u klubu moraju zajedno disati za dobar rezultat, odnosno za ostanak u ligi. S tim da uvijek moramo biti svjesni da je jako velika razlika između SHNL i Prve NL.
Sve O.K., ali bez velikog broja pojačanja ne možete biti konkurentni, kako god disali. Rekli ste da ste veliki emotivac, ali sada ne pričamo o emocijama?
– Emotivac jesam, ali prije svega sam trener koji pokušava raditi ozbiljno i sustavno. Prošle sam jeseni znao da imamo momčad sposobnu uzeti naslov. Sad imam jasnu viziju momčadi s kojom se želim “potući” u toj borbi za ostanak, svjestan svih ograničenja koje ima Šibenik s daleko najmanjim budžetom u ligi. Čeka nas teško ljeto, još teže nego ono prije godinu dana i ponovno nemamo pravo na promašaje.
Dobili ste novog sportskog direktora – Marija Brkljaču. Stigao je iz Gorice, dobro poznaje SHNL…
– Mario Brkljača i ja smo razgovarali, složili se oko ideje momčadi koju želimo imati. Sad radimo ubrzano na tome da dovedemo željene igrače, tražimo ih na sve strane. Puno smo ih odavno skautirali, znamo što želimo. Opet, nije lako, ali svi u Šibeniku moramo biti svjesni toga da neće biti lako. Dapače…
Vjerujete li u ostanak?
– Da ne vjerujem, sigurno ne bih ostao u Šibeniku. Kad sam odlučio biti trener, cilj koji sam si postavio bio je trenirati prvoligaške momčadi. Neki mladi treneri do njih dođu bržim putem, a moj je teži i sporiji. U Rudešu sam preuzeo momčad koja je bila pri dnu, a došli smo do borbe za vrh. U Krki sam nanizao 25 utakmica bez poraza, što je klupski rekord. Sa Šibenikom sam ušao u SHNL. Mogu reći da mi karijera ide dobrim smjerom. Sad, kad sam ušao u elitni hrvatski razred, želim i u njemu biti uspješan, ostaviti dobar trag sa Šibenikom. Bit će teško, ali imamo sjajnu sezonu iza sebe i nemamo je pravo samo tako prebrisati lošim igrama i rezultatima. Grad je uz nas, Funcuti su uz nas, to smo igrama zaslužili, ali to nam donosi i veliku odgovornost jer mi te ljude ne smijemo iznevjeriti.
Je li Šibenik kao klub spreman za SHNL?
– Klub se diže, radi na tome da bude snažniji, da ima i bolju infrastrukturu. Teren za treniranje na Crnici je gotov, to je velika stvar za klub i momčad. Imamo i novi restoran na stadionu, novi kafić, teretanu. Radi se, ulaže se… Šibenik je sposoban ostati u ligi, to nije upitno. Međutim, ključno je da dovedemo igrače koji nam trebaju. Igrači su ti koji igraju, ne možeš ništa bez njih.
